Zaista nisam stručnjak za tu oblast, ali koliko znam (ako grešim, neka me neko slobodno ispravi) u svetu/na zapadu poslednjih godina jačaju inicijative različitih grupa koje se bave pravima životinja da se povede diskusija o pitanju eventualne (ograničene) pravne sposobnosti životinja. Tako se u pojedinim državama SAD javljaju slučajevi ozbiljnih pravnih sporova gde je, na primer, kućni ljubimac testamentom pokojnog vlasnika određen za naslednika (dok ljudska rodbina testament pokušava da obori), ili ima slučajeva sličnim ovom gde sud donosi presudu da - opet na primer - pas bude uspavan nakon što je "proglašen krivim" za nešto što je uradio. Ali, to su i dalje prilično ekstremni slučajevi, i daleko od nekakvog standarda zapadnih pravnih sistema u ovoj oblasti. U velikoj većini pravnih sistema, uključujući naš, životinje nemaju pravnu sposobnost (dakle, ne mogu biti nosioci prava ili obaveza, pa samim tim ne mogu biti pozvane na krivičnu ili drugu odgovornost), već se u ovakvim i sličnim situacijama postavlja pitanje odgovornosti njihovog vlasnika. Jedini element koji je standard a koji je u izvesnoj meri u koliziji sa ovim opštim pravilom su zakoni kojima se zabranjuje okrutno postupanje prema životinjama, o čijoj pravnoj prirodi se vodi diskusija.
U toj emisiji (mozda je to bilo na animal planet) su u azil priveli psa koji je izvrsio napad. Pas je bio veoma agresivan. Prica je isla da ce probati da ga pripitome a ako ostane agresivan sledi uspavljivanje.
Inace, slazem se da je prvenstveno kriv vlasnik. Drugo pitanje je da li treba uopste treba dozvoliti da se opasni psi drze u gradovima.
Edited by drmr, 29 March 2009 - 09:44.