Neodgovoran odnos prema prirodnim resursima, prventstveno šumama. Šume su sistemi koji su veoma važni u procesu kruženja vode u prirodi. Čine zemlju poroznom i omogućavaju oticanje padavinskih voda u podzemne geološke strukture, pa nakon toga vode izviru na mestima koja su nam poznata kao izvori, vrela i sl. I tako sve funkcioniše u nenarušenim područjima. Sa druge strane, u uništenim rejonima, bez šumskih kompleksa, zemljište nije tako propusno kao šumsko i dolazi do površinskog oticanja i stvaranja bujica i poplava. Što je najopasnije, tu je i erozija, koja se teško ''leči''. Bio sam na planinama Čemerno i Radočelo, jugozapadno od Kraljeva, izvora i pitke vode koliko hoćete. Međutim, kamioni sa balvanima samo izvlače, veliko je pitanje da li je sve to legalno. I umesto da takva područja miniramo, da muva ne može da preleti, mi poput parazita ubijamo ono od čega nam život zavisi. Tako je i na Kopaoniku, Staroj planini, Tari itd. Nema veze što su to nacionalni parkovi. Bitno je da tipovi uzimaju pare, izvoze najbolju građu Italijanima, koji u Italiji ne bi smeli da seču ono što kod nas ide. Pa nam posle prodaju nameštaj.
Ne znam da li ljudi shvataju, mi smo u Južnoj Evropi, predviđanja o padavinama nisu dobra. S' toga, svaka površina pod šumom će biti važna, da bi sakupila ono malo kiše i snega što bi palo, da ne pocrkamo od žeđi u vreme leta.
Umesto da državno rukovodstvo sedne i razmatra ova pitanja, pravi planove za sve moguće scenarije, šta može da nas snađe za 20-50 godina, mi sad pričamo o Velikom Bratu, ko će kome da smesti itd. Potpuna banalizacija života u zemlji.
Već sada imamo teške posledice lakomog odnosa prema prirodi. U zimu i proleće visoke vodostaje i poplave, u leto niske vodostaje i restrikcije vode po 8 sati (Požega prošlog leta).
Dok ministar Dulić priča o otpadu i kesama, mudro ćuti o katastrofi koja čeka Staru planinu, da ne cvelja koalicionog partnera kome je to pripalo kao deo ''ratnog plena''. Ako je čovek bolestan od npr. bubrega i creva, ako leči samo jedan organ, opet ne može da se nada dobrom. Samo kompletno lečenje može da ga spasi. Tako i kod nas. Priča se o kesama, konzervama, plastici itd. To može da se reši, uz dobru volju za 7 dana. Dok sa druge strane imamo užasno stanje u zaštićenim prirodnim dobrima, koji su 6% od ukupne teritorije, dakle nismo sposobni ni tih 6 posto da sačuvamo kako treba.
Mnogo je opasno ako izgubimo planinske šume. Strme erodirane terene ne možemo da vratimo, barem u vremenu merenom ljudskim vekom.
Dok se direktori Zavoda za zaštitu prirode iz Novog Beograda smenjuju jer se suprotstavljaju bezakonju, i to uz najavljene pretnje skijaške partije, mi pričamo o parama koje ne umemo da napravimo a da ne izvezemo drvnu građu, kamenje, uništavamo planine, izvozimo fudbalere od 15 godina itd.
Izađite malo iz gradova i vidite kakva je situacija na terenu. Kad nestane voda i nema za tuširanje, onda je malo pokasno.
Edited by svracak, 10 March 2009 - 18:23.