Ej , knjizevnici , kad vi profesionalno pismeni ne mozete da se usaglasite, sta mi amateri, ljubitelji iz prikrajka, da pomislimo ?
Ne zamerite. Problem je samo u tome što nam kapu kroje polupismeni, pa nama, kako rekoste, "profesionalno pismenima", ne ostaje ništa drugo nego da se jedemo. Malo u sebi, malo međusobno. Naš rad je omalovažen, a to boli. Zatim, većinom smo frilenseri, a to u ovoj državi podrazumeva da nemate nikakvih prava. Zamislite, recimo, da prevedete divan, izvanredan roman, posvetite mu mnogo vremena i truda, date sve od sebe, i onda izdavač kao prevodioca potpiše svoju sestru, uz kratko objašnjenje da ga je "na to obavezivao ugovor s donatorom". Može mu se, jer zna da mu ne možete ništa - barem ne sa sudovima kakvi su u ovoj državi. U državi koja bi da popuni budžet i više ne zna kako, pa joj sine da bi mogla povećati poreze baš na autorske honorare... a do pre koju godinu smo iste te honorare dobijali isključivo na ruke, na crno, i ista ta država se upljuvala pričajući o iskorenjivanju sive ekonomije, da bi joj sad širom otvorila vrata i još prostrla crveni tepih.
Nego, vidim da sam počela da držim govor
, pa bolje da se zaustavim dok je još na vreme...Nastavite da čitate, ljudi. Ima i dobrih prevoda
