Taj grad je umro i pokleknuo pred navalom izbeglica koje su došle s planina i koje se u njemu ponašaju isto kao što su se ponašale po svojim selima.
Kako osoba koja ima izuzetnu pronicljivost u bavljenju onima kojima su bila ukinuta osnovna prava, moze sa ovoliko nipodastavanja govoriti o unesrecenim ljudima?
Kako osoba koja se preko svojih novinarskih clanaka navodno bori za uzviseni cilj (kolektivno pokajanje), moze ocekivati da pored ovakvih stavova (koji u njegovom slucaju uopste nisu ksenofobicni, vec preziruca prema jednoj naciji) bude ozbiljno prihvacena od strane onih koji treba da se promene?
U cemu se zapravo nalazi problem neprihvatanja njihove borbe za "stvar"? Da li u tome sto su ljudi u Srbiji zaista svi od reda fasisti, "osim male grupe ljudi", i da oni koji ne stanu vikati zajedno s njima jesu oni koji cute ili koji podrzavaju zlocin? Ili je problem u njima samima, jer ne mogu da ispravo artikulisu probleme drustva, vec se sluze generalizacijom i fanatizmom prema onima koji ne prihvataju njihov model ponasanja (a ne stavova)?
Upravo oko toga treba da se vodi rasprava i da se napravi distinkcija. Svetisla B. nedorecno definise njihovo ponasanje kao revolucionalisticko. Ali, oni takav odnos prema njima dozivljavaju fasizmom (?!), a ne kritikom njihovog odnosa i ponasanja prema necemu sto kritikuju. U tome je sustina problema i njihovog osecanja odbacenosti od drustva. To osecanje odbacenosti je toliko zanelo svaku poru njihovog odnosa prema drzavi i ljudima u kojoj i sa kojima zive, da P.L. prosto navija za Argentinu (jedna obicna banalnost koja govori mnogo toga). Dakle, naspram njih nekolicine mudraca postoje gradjani koji su totalni moroni, koji, eto, cak navijaju i za YU??? Kako ih nije stid?!?! Oni treba da prate bosansku kosarku i fudbal! Ako ne prate oni su fasisti!
Dokle god budu mislili da postoji samo nekolicina njih koji imaju ispravan odnos prema dogadjajima koji su NAM se desili, i dokle god budu mislili da je problem samo u drugima a niposto ne i u njima, jaz izmedju gradjana i njih ce se produbljivati.
Odnos gradjana Srbije prema svojoj ravnodusnosti kada su cinjeni zlocini u njihovo ime ce se promeniti vremenom. Ta ravnodusnost uposte nije fasizam, jer je fasizam aktivnost. Gradjani Srbije su vise bili ravnodusni (govorim o onima koji su znali za dogadjanja, a njih je bilo procentualno malo), ili zaista nisu znali, ili su pak vise bili optereceni sopstvenim opstankom sa 1 DM u dzepu. Jedan deo njih je ucestvovao u ratovima. I tu treba praviti distinkciju. Jedan je isao na ratiste da bi se izivljavao i ubijao, drugi iz ideoloskih razloga, treci je isao jer je bio ubedjenja da su Srbi ugorzeni i da im treba pomoc, cetvrti je isao jer je bio prisilno mobilisan (npr. mobilizacija mladica iz Srbije za ratovanje u Vukovaru), a peti je isao jer prezire drugu naciju.
I ono sto oni ne shvataju jeste da ce se taj odnos promeniti i bez njih, kako je S.B. poentirao. Ali, ne. Oni su totalno zadojeni odnosom "grupica mudraca"-laici koju, veoma jasno se vidi, preziru.