Kod nas je ovo najveci problem
Javna preduzeca i budzetlije dizu prosek privatnom sektoru u kom radi vise ljudi nego u javnom.
A vecina javnih preduzeca su gubitasi.
A ako sam te dobro shvatio kod vas u SWE budzetlije imaju manje plate ali siguran posao
A kod nas imaju i vece plate a do sada su imale i siguran posao, sad su najavili da ce ih malo prorediti.
Meni prvo pada u oci januarski prosek plata za javna preduzeca. Odakle im onoliko u januaru, koji je svuda u svetu najduzi, najgladniji, najbesposleniji... mesec? Kad su oni "zaradili" to sto su u januaru podelili?
Razlika izmedju JP i ovih dole svakako bode oci, ali mogu ti reci da sam i sama do pre 6 godina radila u jednom JP u gradu u istocnoj Srbiji i kao dipl.ing sa 15 godina radnog iskustva imala platu koja je bila bliza proseku tog grada nego proseku javnog preduzeca. U svakom slucaju, bila je nesto ispod proseka cele drzave. To znaci ono sto sam i gore rekla: da vrlo ogranicen broj plata, odnosno ljudi koji te plate primaju, podizu prosek svima iz iste grupacije. Verovatno bi neka druga statisticka velicina mnogo bolje oslikala stanje od obicne aritmeticke sredine.
Ipak, kad su prosecne plate u pitanju, slicna je situacija i ovde. Veoma ogranicen broj ljudi s ekstremno visokim primanjima cini da prosecna mesecna plata u Svedskoj iznosi 35000 SEK/ oko 3500 evra. Za vecinu ljudi, to je ipak plata iz snova. I naravno, ovde se radi o bruto iznosima, odnosno onim pre poreza, a taj je izmedju 30 i 40%, zavisno od opstine i visine primanja. (Ovo cesto pravi zabunu kod poredjenja sa zaradama u Srbiji koje su gotovo uvek u neto-iznosima).
Moglo bi se reci da su ovde u pravilu vece plate u privatnom sektoru nego kod budzetlija, mada u potonje spadaju i lekari npr. a oni su dobro placeni. Sigurnost je u nekoj meri veca na strani budzetlija, mada su i opstine nekad prinudjene na otpustanje. Medjutim, one to rade nekako usporenije, mnogo prodje od najave do realizacije, pa ljudi stignu da se pripreme. Neki i sami odu pre nego budu otpusteni.
Ono sto je svakako prednost rada u nekoj drzavnoj ustanovi, opstini i sl. su forme zaposljavanja. Tu prevladava ono sto se zove "stalni posao" i sto ljudima omogucava da dignu kredit pod povoljnijim uslovima. Oni ostaju i ako kasnije ostanes bez posla, naravno. S druge strane, oni koji godinama rade na "zamenama" iako zaradjuju vise i iako se te zamene stalno produzavaju, bankama ne izgledaju kreditno sposobni, pa su tada kamate mnogo vece i uslovi gori. Taj stos sa zamenama koriste mnogi, ukljucujuci u poslednje vreme i one na budzetu. Sigurnost posla u slucaju "stalnog" nije mnogo veca, ali poslodavci kad god mogu, pribegavaju ovim "zamenama" (sto ne znaci da ti nekog menjas, nego jednostavno radis na odredjeno vreme, koje se kasnije stalno produzava, pri cemu poslodavac gleda da izbegne kontinuitet/ pravi pauze, da ugovor ne bi presao u stalni).
Ono sto je takodje prednost budzetlija je u pravilu veci broj slobodnih, a placenih dana, bolji uslovi kod nocnog rada ili rada vikendom i praznikom, primerenije radno vreme i jos ponesto, ali sva ta pravila imaju, naravno, niz izuzetaka.
Bitno u svemu je i to da izmedju zaposlenih i poslodavaca ne stoje nikakve inspekcije, jer bi one bile drzavne i time jedino zainteresovane da namaknu sto vise poreza, nego veoma jaki i uvek budni sindikati
Nadam se da nisam otisla previse u troll jer ovo valjda i treba da bude tema o licnom i porodicnom standardu onih koji zive od plate, gde je plata samo merilo toga. Nadam se da necu zvucati previse grubo ako konstatujem da plata tome i sluzi: da se polako topi dok ne stigne sledeca, dakle za tekuci zivot (u svakom slucaju ne za golo prezivljavanje), a ne za kupovinu stanova i automobila za kes, pravljenje svadbi za 500 zvanica, putovanja u inostranstvo svake godine, markiranu garderobu i kako sve neki ljudi u Srbiji zamisljaju mogucnosti prosecnog stanovnika EU. Meni se tu ne cini toliko presudnom visina plate, koliko ocekivanja ljudi i izvesnost da ce se ta ocekivanja ostvariti. Ako ja znam da cu i sledeceg meseca u isto vreme dobiti vise-manje jednaku kolicinu para, onda mi nema druge nego da sednem i vidim sta s tim sto sam dobila mogu, a sta ne mogu da uradim. Ako to ne znam, onda mi je bolje da odmah istrcim s tim sto imam i pokupujem sto vise stvari, jer ko zna kad cu opet moci, a moze i da poskupi. To je logika kojom se rukovodi vecina zaposlenih u Srbiji, tako sam i ja do skora radila, a sve to nije uopste zabavno kao sto zvuci. Naprotiv, stresno je, neizvesno i vremenom postaje sludjujuce. Otprilike: ako pare ne potrosim odmah, ionako ce se istopiti, negde nestati, a ja necu ni znati gde. Ako odmah sve spiskam, pa posle nemam da platim racune, nema veze, mogu da cekaju, a kasnije cu videti sta cu i kako cu... ma snaci cu se kao i uvek do sada. Nije bas zdravo da odrasli ljudi tako razmisljaju
, a zaista ne znam da li to u vreme stabilnih, iako svakako veoma malih zarada bas mora tako, ili je pomalo i stvar losih navika iz vremena nestabilnosti, inflacije i nestasica svega.