1. Ono sto je citavom regionu potrebno je pre svega dugorocna strategija nacionalnog pomirenja izmedju Albanaca i Srba, a na kraju (ne na pocetku) tog procesa bi trebalo da bude i normalizovanje odnosa izmedju Kosova i Srbije. Prvi korak u tom pravcu bi trebalo da uradi Srbija izvinjenjem svojim bivsim gradjanima koji su osteceni kroz drzavnu politiku iz perioda devedesetih, taj proces bi trebao da obuhvati istinsko garantovanje prava manjinama na Kosovu, ali pre svega i stvaranje odgovarajuce atmosfere koja bi omogucila normalan zivot Srbima juzno od Ibra. Zakoni, policija, KFOR i apeli politicara tu nisu dovoljni. Ovde je potrebna velika simbolika i sistematicna promena odnosa na svim nivoima. Pristevac je rekao u jednom postu sustinu - Albanci jednostavno ne zele da zive u Srbiji. Postavio bih pitanje zasto Albanci onda zele da zive u Nemackoj, Italiji, Svedskoj, Britaniji, SAD ili Svajcarkoj? Da li je ovde problem u Albancima ili mozda ipak odnos dobrog dela gradjana/javnosti Srbije prema njima? Isto pitanje vazi i obrnuto. Primera ovakvih nacionalnih pomirenja u Evropi ima nekoliko i oni su jos uvek osnova danasnje evropske bezbednosne arhitekture.
2. Ono sto se ovde cesto istice je posebna priroda albanskog nacionalizma. Ja se protivim ovoj tezi iz vise razloga. Na stranu problematicnost samog argumenta "posebnosti", ali, ako pogledamo recimo kosovsku dijasporu sirom Evrope ili SAD, nisam primetio da se oni posebno isticu svojim nacionalizmom/posebnoscu u drustvu Turaka, Grka ili ostalih nacija sa Balkana. Kao i ovi ostali, Albanci su se vise manje integrisali u ova drustva. O tome svedoci recimo i najnovija statistika nemacke vlade koja je po prvi put sistematski analizirala uspeh integracije pojedinih etnickih grupa gde se mogu videti jasne razlike izmedju njih sto zavisi cesto od otvorenosti, tolerantnosti i kohezije u okviru grupe. Prema tome, ne postoji tu neka posebnost, ali, ono sto sigurno postoji je da lokalni nacionalizam i konzervativizam sa jedne strane pojacava nacionalizam sa druge strane. Oni su spojeni sudovi i upravo zato je vazno kakav odnos imamo prema Albancima kao narodu i prema Kosovu, jer ce isti takav odnos i oni imati prema nama i nasim sunarodnicima koji zive na Kosovu. Zato je stav "bas me briga za Kosovo, Albance i njihovu ekonomiju sada kada su se osamostalili" opasan i kontraproduktivan.
3. Problem Preseva i Bujanovca se ne moze resiti izvan sireg konteksta normalizacije odnosa izmedju Kosova i Srbije. Da to tako moze je iluzija i to pokazuju poslednji dogadjaji - posebno sada posle proglasenja nezavisnosti i priznavanja od vecine relevantnih faktora. Severno Kosovo preti da postane ono za kosovsku politiku sto je Kosovo predstavljalo za srpsku politiku u posledjih 20 godina - predmet populizma, manipulacije i skretanja paznje sa stvarnih (ekonomskih) problema. Zato kazem da je sadasnja politika Beograda nekonzistentna i kratkovida, jer ovo ne uzima u obzir. Ne moze se u Presevu igrati dugorocno na kartu podvladjivanja lokalnim politicarima, a na Severnom Kosovu odrzavati stanje bezakonja, nejasnih odnosa i korupcije. Pristina ce sada sa sve vecim samopouzdanjem pokusati da nesto slicno napravi i na jugu Srbije, pa je zato i potrebno konacno, dugorocno i sveobuhvatno resenja za ceo region od koga ce svi profitirati - ekonomski i bezbednosno.
Zato su potrebni direktni razgovori/pregovori izmedju Pristine i Beograda uz ucesce predstavnika sa Sev. Kosova, a ne ovaj "srpski liberalni institucionalizam", sto je oksimoron samo po sebi ako imamo u vidu da je sadasnju politiku odredio jos Kostunica, verovatno najkonzervativniji politicar u Srbiji koji nema veze sa liberalizmom. Srbija se bavi tim liberalnim institucionalizmom sigurno ne zato sto veruje da ce povratiti Kosovo, vec pre svega iz unutar-politickih razloga jer joj nista drugo ni ne preostaje da bi lokalna nacionalna elita nekako demonstrirala svoju "borbu za Kosovo" posto za nekakve ozbiljnije sankcije ili ratovanje nismo vise sposobni. Prema tome, ovo sada sa funkcionalizmom i institucionalizmom nema veze, posebno ako se ima u vidu nacin na koji nacin koristimo Rusiju/ili ona nas u ovim casnim naporima.
4. Ekonomski razvoj, subvencije i investicija nece imati nekog veceg efekta ukoliko pre toga ne dodje do politicke i pravne stabilizacije u regionu. Postoje projekti sa jedne strane koji imaju smisla (koridor 10 naravno, bescarinska zona itd.), medjutim, to je samo infrastruktura koja je preduslov za razvoj. Ja nigde nisam rekao da se nista ne radi, ali sam rekao da se to radi delom na pogresan nacin (kad recimo Dacic otvara Koridor 10 u Presevu) i u pogresnom sirem kontekstu spoljne politike. Za nekakva ozbiljnija ulaganja i razvoj je potrebna pre svega dugorocna politicka stabilnost u celom regionu, jacanje privatnog sektora (ceo jug Srbije bi recimo mogao da postane probni region gde se ne plaza porez na dobit preduzeca ili gde ce se izvrsiti decentralizacija sistema socijalnih davanja koja su prilicno visoka), ekonomsko otvaranje granica/ukidanje carina i smanjenje uticaja lokalnih administracija (privatizacija javnih preduzeca u opstinama koja su predmet manipulacija, itd.). Takodje, sistem subvencija i potplacivanja lokalnih politicara da ne talasaju nije fer i kontraproduktivan je na duzi rok, za sta je, uostalom, dobar primer i samo Kosovo gde je i pored velikih investicija tokom sedamdesetih postojalo nezadovoljstvo. Ukoliko Kosovo ostane nerazvijeno, a razloga za ovo ima nekoliko (neki su vec gore navedeni), i jug Srbije nece imati neke vece sanse na razvoj. Sa druge strane, ukoliko se odnosi izmedju Srbije i Kosova normalizuju, ukoliko se siva ekonomija i sverc dovedu na prihvatljivu meru, a nova EU administracija pokaze neke uspehe u uspostavljanju vladavine prava (zato je sada i pravo vreme za inicijativu), Kosovo i ceo region ce imati mnogo vece sanse na razvoj. Ne kazem da sve lezi na Srbiji, ali Beograd sigurno ima jos uvek vaznu ulogu, a ja ne vidim zasto bi se previse bavio onima (EU ili vlascu u Pristini) za koje ne glasam i na koje nemam uticaj. Trazenje krivca iskljucivo u moderatoru (EU i SAD) i Pristini je greska, posebno kao se ima u vidu da je za sve ovo sto navodim potrebna inicijativa Srbije. Da je EU toliko pristrasna, sumnjam da bi se trudila da ekonomski stabilizuje Srbiju i zato ne prihvatam argument "problem je u drugoj strani i pristrasnom moderatoru", jer je to uobicajeni argument u svim ovakvim hronicnim konfliktima po svetu. Zar treba sada da cekamo 100 godina dok se ne pojavi neki bolji moderator? Bush je otisao sa scene, pa se time mozda otvaraju i nove mogucnosti. Ako neka politika ne daje rezultate, dajte da promenimo tu politiku i da je uskladimo sa okolnostima (a ne sa nasim subjektivnim osecanjam za pravdu/nepravdu), a ne da lamentiramo nad nepravdom kao Kalimero.
Veci deo albanske politicke elite se sigurno nece promeniti u dogledno vreme i ja ne tvrdim da su oni cvecke i svi odreda borci za mir, ali njihovo ignorisanje nema smisla - posebno na duzi rok. Kosovsko drustvo je verovatno najmladje u Evropi nasuprot onom u Srbiji sa prosekom od preko 40 godina i ukoliko dodje do pristupa EU pre ozbiljnijeg medjunacionalnog dijaloga to ce proizvesti dodatne probleme. Kosovo ce za 10-20-30 godina biti prenaseljeno u odnosu na jug Srbije i ja ne vidim kako ce se izbeci taj cist bioloski/ekonomski pritisak i buduci sukobi koji bi mogli iz toga da rezultiraju. U tom kontekstu ova sadasnja diplomatska "borba za Kosovo" nema nikakvog smisla i bice davno zaboravljena kao sto su zaboravljene i neke druge, slicne inicijative.
Edited by Anduril, 01 February 2009 - 22:16.