1. Jedenje mesa nije lose. Nanosenje patnje zivotinjama bez potrebe jeste. Dosta je studija i metastudija o tome napisano i generalni zakljucak je da vegetarijanski nacin ishrane nije nezdraviji od karnivorskog. Dakle potrebe za mesom nema ukoliko se covek ispravno hrani.
2. Nije "obican lanac ishrane". Razlog si sam naveo: covek ima svest i kogniciju; drugim recima on je evolutivno/genetski osposobljen da ima mogucnost izbora i da ima svest o tome sta je dobro a sta ne. Nema razloga da ishrana, jedan od bitnijih aspekata covekovog zivota, bude izuzetak na koji se svest i kognicija ne odnose.
3. U srednjem veku, pa i kasnije, u Zapadnoj Evropi je postojao obicaj da se za neki verski praznik (ne secam se koji) zive macke natrpaju u dzak koji se potom vezuje iznad lomace. Cisto radi zabave pucanstva. Ni zabrana javnog mucenja ljudi nije starija od nekoliko vekova. Jesu li svi koji su tada ziveli i to prihvatali bili bolesni ili zli? Ne verujem. Pre ce biti da se nesto promenilo u kulturoloskom obrascu drustva. Nije iskljuceno da ce neki nasi daleki potomci proglasiti zlim ili bolesnim umetnika koji kao izlozbeni predmet postavi tanjir sa biftekom.
1. Ukoliko bi se covek hranio samo hranom biljnog porekla, neminovno bi doslo do oboljenja usled nedostataka odredjenih hranljivih materija jer je, kao sto rekoh, covek metabolicki omnivor i nema odgovarajuce enzimske sisteme kojima moze u potpunosti da iskoristi biljnu hranu kao sto to mogu biljojedi. Kao sto lavu ne treba salata, a kravi snicla jer imaju takvu metabolicku masineriju koja im omogucava potpuno iskoriscavanje hrane koju jedu, tako i coveku trebaju oba izvora hranljivih materija. Hipoteticki. ALI, zahvaljujuci farmaceutsko-prehrambenoj industriji, taj problem je prevazidjen suplementima, iliti tabletama (najcesce). Takvu vrstu nadoknadjivanja neophodnog ima samo covek, zahvaljujuci tehnoloskom razvoju, ali, iskljucivo bioloski gledano, ne bi opstao da jede samo hranu biljnog porekla ma koliko ta ishrana bila uravnotezena. E sad, mozemo da posmatramo i tu tehnologiju kao deo evolucije, pa smo onda opet na pocetku. I sam si rekao/la da svojoj deci ne bi uskracivao hranu zivotinjskog porekla, i svaka ti cast na tome jer mislim da u periodu rasta i razvoja ovo gore napisano postaje mnogo izrazenije. Ali, slazem se, sa danasnjim suplementima, vegetarijanac se hrani podjednako dobro kao i ne-vegetarijanac, ako ne i zdravije. Kada je zdravstvena korist/steta u pitanju, tu moramo povesti racuna o necemu. Potpuno uravnotezena veg. ishrana donosi manji rizik od nekih oboljenja (KVS, CVB, rak...) i to je tacno. Ali, vecina vegetarijanaca mnogo vodi racuna o svojoj ishrani; tacno znaju sta jedu, koliko jedu i kada jedu. S druge strane imas mesozdere koji zbog svog hedonizma/prozdrljivosti jedu bez mere, jedu svasta i jedu uvek. I to je apsolutno neuravnotezena ishrana. Zato te dve stvari ne mozemo porediti i onda uzimati kao argument u korist veg. Kada bismo ispitali zdravstveno stanje grupe vegetarijanaca vs. grupe omnivora, pri cemu obe grupe unose namirnice prema jasno utvrdjenim nutricionistickim pravilima, tu razlike ne bi bilo (ovo je moje misljenje, moracu malo da procesljam da vidim kako su radjene studije koje tvrde to sto tvrde).
2. Ajde, slazem se da je svest proizvod evolucije i da zahvaljujuci njoj, covek ne mora da se u potpunosti potcinjava svojim nagonima, vec ima mogucnost izbora. Ali, ovakav nacin ishrane ljudi je nesto sto je usadjeno u kolektivnu svest coveka (pored individualne) i, kao sto rece Rahel, ocekivati da se covecanstvo potpuno okrene biljkama, nije realno. Takodje, uzgojem domacih zivotinja covek ne narusava prirodnu ravnotezu u lancu ishrane, on je samo (zahvaljujuci toj svesti i kogniciji), izdvojio neke karike i namnozio ih za svoje potrebe. I tu vrstu delatnosti mozemo posmatrati kao proizvod evolucije, jer nastala bi propast

ako bi se covek, u ovakvoj svojoj evolutivnoj nadmoci, hranio samo zivotinjama iz prirode. Uskoro bi poceli da jedemo sami sebe. Uzgojem domacih zivotinja, priroda je omogucila coveku da se hrani onako kako se hranio uvek, bez unistavanja prirodnih resursa ishrane (ovo je idealni scenario, koji, na zalost, nije uvek na delu). Tu dolazimo do onog ekonomskog pitanja. Pazi, nisam ekonomista agrara, niti sam dobro upucen u veg. ishranu, ali, koliko soje/pecuraka/dr. je potrebno da se zamene proteini iz jedne svinjske snicle? Ili, ako na jednoj njivi zasejes recimo soju, koliko bi se jedan covek hranio od nje, a koliko drugi da na njoj zasejes kukuruz i njime othranis odredjen broj svinja? Relativizujem stvari, ali poentu shvatas. Mislim da ekonomski ne bi bilo velike razlike. Jer ono sto omnivor pojede u jednom komadu mesa, vegetarijanac mora da pojede mnogo vise biljne hrane da bi iste te hranljive materije uneo. I, opet se vracam biologiji, covek je prilagodjen da najefikasnije iskoriscava hranu oba porekla, i ukoliko bi se hranio samo jednom, morao bi to da nadoknadjuje povisenim unosom ili zamenama koje nisu efikasne kao prirodna hrana.
3. Milsim da smo se svi slozili da je besmisleno ubijanje zivotinja lose. Ja se usudjujem da kazem, kao i ranije, da je takva vrsta ubijanja cista patologija. Po meni, cak i osobe koje idu u sportski lov, imaju neki problem sa samim sobom, i da se ja pitam, ja bih s vremena na vreme organizovao svetkovinu "lov na lovce", da i oni malo iskuse kako je biti bezrazlozno lovljen. Bolesno!
Ja sam covek koji voli da jede i uziva u tome, ali ne pricam ovo iz nekog licemerstva, jer stvarno ne smatram losim ubijanje zivotinja (pogotovo domacih) radi ishrane, ma koliko to lose nekome zvucalo, vec potrebom. Kada bi se covek evolutivno promenio i postao biljojed, a za to su potrebni milioni godina veg. ishrane, a mozda ne bi ni tada postao biljojed, promenio bih svoje misljenje, ali, na zalost, necemo biti tu da to vidimo, a najverovatnije nece niko.