...
ajd da opravdam tog prevodica mozda prevodi ceski a sa nemackim ne stoji najbolje...a mozda je trazio pomoc koja nije najbolje pomogla
...
Biće da je to u pitanju.
Ništa čudno ako je u pitanju domaći izdavač, jer se u domaćem izdavaštvu sve vrti kao u začaranom krugu. Kada se otkupi autorsko pravo, oko koga skoro uvek ima pogađanja, jer je ovo malo i neisplativo tržište, sledi odabir prevodioca, tj. nekoga ko će za sitniš prevesti knjigu od danas za juče. Ovde važi pravilo koliko para, toliko i muzike. Za prevodioce u velikom broju slučajeva uzimaju propale studente nekog jezika koji engleski samo natucaju (ako se prevodi sa engleskog), ili nekoga ko nije uspeo da se probije na tržištu pa mora da radi sve i svašta da bi preživeo. Koliko mi je poznato, zbog masovnog odlaska u Nemačku, sada je teško naći dobrog germanistu koji bi radio za mali novac, jer ih maltene vuku za rukav da predaju na raznim kursevima nemačkog, pa je i razumljivo da i knjige sa ovog jezika imaju loše prevodioce. Ukoliko je knjiga u originalu napisana na nekom jeziku koji nije kod nas rasprostranjen (npr. arapski, japanski, češki itd.), vrlo često se prevodi sa engleskog, jer ga 'svi znaju', pa je i prevod u skladu sa tim. Prevodioci dobijaju u proseku 1-3 € po strani, oni koji dobiju celih pet mogu da pevaju, pa je kvalitet prevoda i u skladu sa cenom. Mnogi dobri prevodioci pobegli su u prosvetu, što državnu, što privatnu, a ima i onih koji rade kao freelanceri i bave se uglavnom stručnim tekstovima koje ne mogu da prevode oni koji strani jezik samo nabadaju. Od ovih tekstova se još može kako-tako živeti, a prevodilac koji zna da kvalitetno uradi stručni tekst gde improvizacija ne sme biti svakako se neće gnjaviti da radi za sitniš. nažalost, knjiga je postala veoma neprofitabilna, čitaju se kojekakva đubrad, a o obrazovanju čitalaca je izlišno i govoriti.
Slažem se, uglavnom. Taj sistem za pare i muziku ne važi samo ovde, nažalost, samo ga ja baš i ne razumem sasvim. Ustvari razumem, ali ne mogu da prihvatim. Šta god da radim, radim kako treba ili ne radim uopšte - ako mi negde zakinu, na drugom mestu će mi se vratiti. U svakom slučaju, bilo bi me sramota da mi neko prebraja greške (naravno, živ čovek greši i uvek je moguće da se potkrade neka greška u bilo kom poslu, ali ovo je čist nemar). Znam koliko je težak prevodilački zanat. Ponekad sam u prilici da nešto prevedem, a još češće da ispravljam tuđe prevode i svega sam se nagledala (da ne dođe do zabune, ne kradem hleb domaćim prevodiocima i lektorima, uglavnom dobijam ono što niko neće ili po poreporuci ono što naručilac smatra poverljivim). Sve u svemu, šteta je što su kvalitetni prevodioci primorani da jure novac umesto da uživaju u svom poslu.
Nema te sitnine kojom bi se mogao objasniti ispad kakav je 'truljenje atoma'. Za ovaj proces se moglo saznati na III programu Radio Beograda, kada su krajem proslog decembra citani odlomci knjige Dejvida Liminga 'Mit: biografija verovanja'. Jeste da je prijemnik bio utisan i da je radio u prazno, ali sam se na prvi decay ukljucio i ubrzo cuo recenicu koja je pocinjala sa 'ako atom istruli'.
Ipak mi je ranije pominjana 'magnetna livada' (interni – fabricki – prevod s nemackog) i dalje na prvom mestu; ima u njoj neke nadrealne lepote.
Magnetna livada je takođe jedan od mojih favorita uz, po meni, nepobedive, srčane klapne