Hrana, hrana, hrana ...
#1
Posted 13 December 2008 - 10:00
Ja sam, sa velikom verovatnocom, subjektivna ali moj utisak je upravo takav. Kod nas se "sve" zavrsi na icu i picu. A uglavnom i pocne sa tim. Eto, ja nigde drugde nisam videla domacice koje superiorno uzivaju u tome sto prave bolji podvarak od Perse. Kuvanje i ciscenje su kriterijumi po kojima se skenira nova mlada, zaova, snaja, komsinica ... a i ta se sirotica satire pokusavajuci da impresionira upravo ovim pomenutim "presudnim" umecima.
Zemlja koja zahvaljujuci klimi ima voca i povrca a mnogi to ne smatraju nikakvom hranom. Nista se ne vazi dok nije mrsno i ne pliva u ulju. Zaprska je jos jedna od stvari koja je vajda zaostala iz onog doba kada je seljak ranom zorom kretao u tesku celodnevnu fizikaliju. Jela koja se krckaju satima dok svaki atom nutricionistickih vrednosti ne ispari skroz. I da bude sto vise! Pitanje je casti prepuniti tanjire i ne jesti, nego zdrati.
Naravno, ne idu svi u isti kos. Mladje generacije, verujem, imaju drugaciji odnos prema hrani. Ali, vuce se taj nezdravi "rep" o-ho-ho. Treba tu vremena dok narod ne okrene list i promeni nezdrave navike.
Imam nekoliko primera iz iskustva. "Takvi" nutricionisticki patrioti te gledaju sazaljivo kad za rucak pojedes salatu. Zale te, prosto. Mene jedna pitala: "a jesi ti uvek bila takva?". A ja kazem da jesam, na sta ce ona: "jadna". Prava ona iskrena ruralna sazaljivost. Nista ona meni ne misli lose. Nije zla. Samo je do zla boga neprosvecena.
Pritom, ja uopste nisam neka koja mrljavi po tanjiru. Nikakve ekstremne prehrambene naklonosti ili modni pravci. Samo pratim sta telo trazi. Moz´ da bude jogurt danima, moz´ da bude bilo sta drugo. Ja to pratim i to funkcionise.
Ali, mast koja pliva po supi, zaprske od kojih padas u nesvest, przenja od kojih telo upada u komu ... sve je to pretnja narodnom zdravlju. Kilogram belog hleba za dorucak ne vodi bas u bolju zdravstvenu buducnost. Mada, cula sam nazalost da taj jeftini hleb mnogi cekaju ranom zorom i da na njemu kao osnovi prezivljavaju. Na zalost.
Valjda ne treba da pominjem ona prepricavanja sta je Persa pripremila za slavu, svadbu, Novu Godinu, Bozic ... pa onda poredjenja i ocenjivanje. Pa neke koje su eksperti za slatka testa ili vec nesto drugo. Uz ime ide i epitet u vezi sa kuhinjom.
Ili sve one rasplakane mame koje nisu imale srece da se njihov mezimac ozeni zenom koja zna da kuva.
Obrni okreni, meni se cini da je kod nas puno toga u znaku hrane. OK, hrana je basic potreba i aktuelna je svugde. Ali, ja bih sve nesto rekla da je to kod nas na jedan poseban nacin.
Mozda se samo meni cini da gde god da udjes budes upitan da li si gladan. Sad´ kod nekih mozes da se izvuces. Ali, kod nekih nema sanse jer im je to pitanje casti. Ko zna, mozda oni i ne mare za tvoju glad nego im je samo jako stalo da se pokazu na delu.
Kad god krene prica o nama, hrana mora tu nekako da se upetlja. Rekla bih ...
#2
Posted 13 December 2008 - 10:16
#3
Posted 13 December 2008 - 12:40
#4
Posted 14 December 2008 - 22:29
Pritom, ja uopste nisam neka koja mrljavi po tanjiru. Nikakve ekstremne prehrambene naklonosti ili modni pravci. Samo pratim sta telo trazi. Moz´ da bude jogurt danima, moz´ da bude bilo sta drugo. Ja to pratim i to funkcionise.
ja isto, zivota mi.. odkad sam pocela da slusam sta moj organizam trazi, a ne tamo neke standarde, mlogo bolje se osecham..... meni isto tako dodze period kad mi se samo odredzeno voche jede, i na tome bih mogla danima da zivim....
pre nekoliko godina sam izbacila meso iz ishrane.... hleb mozh da mi traje i po nedelju dana... masno minimalno...... skroz mi odgovara lagano grilled veggies i raznovrsne domache ćupice [od milja supice]..... domachi sokovi iz domacheg blendera i tome sl...
nista lepse od all natural/organic, koj voli... i koj moze.....
#5
Posted 14 December 2008 - 23:03
#6
Posted 14 December 2008 - 23:10
#7
Posted 15 December 2008 - 09:21
Kultura ishrane samo je deo opste kulture.
i nije to samo kod nas. italijani, po mom iskustvu, imaju jos veci kult ishrane. to je bilo nenormalno koliko su oni pricali o hrani...kad se samo setim...strasno.
ja isto, zivota mi.. odkad sam pocela da slusam sta moj organizam trazi, a ne tamo neke standarde, mlogo bolje se osecham.....
pre nekoliko godina sam izbacila meso iz ishrane....
i kod mene slicno. nemam pravila uopste sta kad jedem, nego kako mi dodje. takodje vec neko solidno vreme ne jedem meso jer sam primetila da mi smeta. a mozda mu se vratim jednog dana ako se uzelim.
nije to samodisciplina, vise stvar navike. mirisi na koje si navikao/navikla od detinjistva. kod mene u kuci je uvek bilo sve nesto "zdravo" (ovo je pod navodnicama jer ne verujem u zdravu ishranu) tako da su mi mirisi pecenja, pohovanog, przenog uvek izazivali blagu mucninu.A njuh? Kako covjek mora biti samodisciplinovan da mu pecenje ne mirise. Ili rostilj. A sach? Mmmm, njami. A sve zdravo da ne moze bit zdravije. Mislim jede se sa salatom.
#8
Posted 15 December 2008 - 11:36
A njuh? Kako covjek mora biti samodisciplinovan da mu pecenje ne mirise. Ili rostilj. A sach? Mmmm, njami. A sve zdravo da ne moze bit zdravije. Mislim jede se sa salatom.
Gosh! Naravno da njuh radi. Razlika je samo u tome kako ko tumaci (mio)mirise. Hocu reci, svako dekodira na svoj nacin.
Naravno, ima i ljudi za koje je sve to stvar samodiscipline. No, ne mozes ocekivati da ce svi da balave na iste mirise.
#9
Posted 15 December 2008 - 11:53
Naravno da ne ocekujem. I ja jedem skoro sve. Najvise volim kuhano, mesa ne jedem previse, uglavnom mi je silno. Ali miris kupusa, karfiola, prokula i slicno nikako ne mogu porediti sa mirisom pecenja. Kao sto mi bolje mirise tek ispecen bijeli hljeb kojeg skoro nikad ne jedem. Jedem ja i zobene pahuljice i musli i nemasne vocne jogurte, ali miris pecenja mi je opet najljepsi.Gosh! Naravno da njuh radi. Razlika je samo u tome kako ko tumaci (mio)mirise. Hocu reci, svako dekodira na svoj nacin.
Naravno, ima i ljudi za koje je sve to stvar samodiscipline. No, ne mozes ocekivati da ce svi da balave na iste mirise.
#10
Posted 15 December 2008 - 13:31
Neretko zavisi od trenutnog raspoloženja, često mi se dešava da mi se u nekom trenutku jede "baš to i to i ništa drugo", mada često sam raspoložena i za bilo šta.
Generalno, jedem sve.
U Srbiji najviše jedem određene vrste voća i povrća (kojih na drugim mestima nema ili su glupavi), roštilj, lep svež hleb iz pekare i mladi beli sir.
#11
Posted 15 December 2008 - 13:35
i nije to samo kod nas. italijani, po mom iskustvu, imaju jos veci kult ishrane.
I Španci jedu, strašno.
Mada ne pričaju toliko o hrani, barem ne da sam ja primetila.
Ali kad krene akcija, prvo obavezne grickalice (mali milion), ja se samo od njih zasitim, pa predjela jedno drugo treće, pa mesa, pa ribe, pa salate, pa povrća, pa jedno drugo treće, pa nikad kraja...
Sad, neko će sigurno reći kako oni jedu zdrave stvari za razliku od Srba, samo se meni čini da je zdravije pojesti umerenu količinu pečenja nego oždrati se "zdravim" stvarima.
#12
Posted 15 December 2008 - 14:32
#13
Posted 15 December 2008 - 15:08
To je nesto sto kod njih jako volim.i nije to samo kod nas. italijani, po mom iskustvu, imaju jos veci kult ishrane. to je bilo nenormalno koliko su oni pricali o hrani...kad se samo setim...strasno.
Pomenut je miris hrane: Ja volim da spremam, a volim i da jedem, ali ne volim miris bilo kakve hrane u stanu i trudim se da ga nikada nema.
#14
Posted 15 December 2008 - 16:06
Ja volim da spremam, a volim i da jedem, ali ne volim miris bilo kakve hrane u stanu i trudim se da ga nikada nema.
Isto.
Volem i da spremam i da jedem, ali uvek posle kulinarskih eksperimentisanja bilo kakve vrste, iako ume da jako lepo miriše :mmm:, dobro izluftiram.
P.S. Što se tiče voća, meni je ½ kg dnevno malo
#15
Posted 15 December 2008 - 16:08
Dosta saznam o osobi dok jedem s njom. Gledam kako jede, sta jede, koliko jede. Moze se dosta stvari tu provuci
Smatram loshom naviku da se ostavlja jelo u tanjiru, i mrljavi po istom.
Hrana je divno uzivanje.
Vesta sam u spremanju ali nerado to radim, valjda zbog manjka vremena.
S druge strane, bez mesa bih lagano mogla al bez sira, mleka,povrca - tesko.