Jump to content


Photo

emigracija


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
7 replies to this topic

#1 Jovana

Jovana
  • Members
  • 694 posts

Posted 13 November 2002 - 21:53

Muci me i dosta razmisljam o tome moze li neki umetnik da stvara van svoje zemlje. Kada se donese takva odluka, sta ona znaci i koje su njene posledice?

Pitanje jeste mracno ali....

Sta je izvor snage, da li odvajanjem nastaje neka vrsta zaboravljenog pamcenja.

#2 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 13 November 2002 - 23:45

Da li je pitanje samo u vezi pozorista, ili umetnosti generalno? Ako je ovo drugo, sigurno da mogu da rade, cak i bolje. Recimo samo Crnjanski, Pekic. Sto se tice pozorista, ne znam tacno. Samo znam da Dragana Varagic ima glumacku skolu u Torontu. :smile:

#3 Jovana

Jovana
  • Members
  • 694 posts

Posted 14 November 2002 - 19:00

Mislila sam na pozoriste, nekada davno sam ucestvovala u jednoj predstavi koja se zvala Mape zaboravljenog pamcenja koja govori o egzilu stvarnom i unutrasnjem. I cesto razmisljam o tome, korenima, nasledju i inspiraciji. Odakle ona dolazi?

Kod pisaca je bitan jezik, Pekic kao i Kundera su pisali na maternjem jeziku.

Sklona sam da mislim da se sve svodi na unutrasnji svet, to je jedini odgovor.

#4 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 17 November 2002 - 06:57

............

citat
>> Kod pisaca je bitan jezik, Pekic kao i Kundera su pisali na maternjem jeziku.<<


Ili, na primer, Nabokov, Brodski ....

#5 aenima

aenima
  • Members
  • 2,025 posts

Posted 18 November 2002 - 19:56

Nabokov, Brodski - pravo u sridu:grin:

Ova dva New Yorkera(?) mogu da postide svakog umetnika koji je ikada dopustio sebi da se vlada kao ogranicenja uopste postoje. Obojica su koristili strani jezik sa onim sto citaocu lici na nepodnosljivu lakocu, a njihova mozda najbolja dela ni u naznakama ne sadrze manir koji pociva na temama "ruskog bica" i emigracije.

Nabokov koji je svoje autobiografski roman 'Druge obale' izabrao da pise na ruskom (prethodilo mu je americko izdanje Conclusive Evidence), ovde kaze da je svoju najvecu nesrecu video u tome sto je prethodno 15 godina pisao na ruskom koji je usvojio kao sredstvo sa sopstvenim pecatom. Dakle, tesko je bilo odreci se te navike. Ili secanja.

Dok je Nabokov engleski govorio jos od detinjstva, Brodski je poceo da ga uci sedamdesetih, tek kad je emigrirao. Medjutim, za obojicu je karakteristicno da smrt svoje umetnosti nisu videli u stvaranju na drugom jeziku, nego u stvaranju samo na jednom.

#6 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 18 November 2002 - 22:04

2 Aenima
.............

Yes, yes, yes !...

Ali, uz malu ogradu. Ipak su to bila dva knjizevna diva.

#7 Jovana

Jovana
  • Members
  • 694 posts

Posted 18 November 2002 - 23:15

Dirljivo je da se srodne duse ovde nalaze, zaista sam ganuta, ali je tema vec promasena. Naime ja ne otkrivam toplu vodu sa tvrdnjom da pisac zivi u svom jeziku ili secanjima, jer se secanja ne zaboravljaju kao sto se ne zaboravljaju koreni.

Ono sto je mene zanimalo je dusevni lom kada te neko iscupa iz korena: dobrovoljno ili prinudno.

Evo sta je Brodsky rekao:

"I feel bitter as I leave Russia," Brodsky wrote of his expulsion from his homeland, in an open letter to Leonid Brezhnev. "I belong to the Russian culture. I feel part of it, its component, and no change of place can influence the final consequence of this. A language is a much more ancient and inevitable thing than a state. I belong to the Russian language."

This is a statement devoid of grandiloquence; it is simply a recognition of the truth. Brodsky, like every other genuine poet, lives in his language.

Nadam se da niko sada nece poceti sa teorijama o rusima, ruskoj dusi i politickoj prinudi da se cita ruska knjizevnost. Te bisere smo vec videli…

Mozda bi za dalje razumevanje trebalo procitati, kad vec pricamo o Brodskom pored njegovog americkog opusa i Anu Ahmetovu.

[ Izmena poruke: Jovana na dan 2002-11-18 23:16 ]

#8 aenima

aenima
  • Members
  • 2,025 posts

Posted 19 November 2002 - 17:21

/Iz eseja Commonweal, J. Foresta iz 1991./

...Wasn't it hard for the writer to have to live in exile, he was asked, and isn't it a pity so many writers are exiles? Brodsky found it not so remarkable.

"To live elsewhere is a norm in the twentieth century. There's nothing very significant about it. It's just more palatable when it's a writer than with those possessing other skills."

...There was something to be said for the writer packing his bags:

"The further away from his homeland the writer is, the better for literature.":grin:

Zanimljivo!

Nabokov, na svojoj strani, implicira da o mukama sa drugim jezikom moze da govori tek pisac odredjenog nivoa.
Sasvim je moguce da je njihova strogost u vezi sa viskom talenta.
Meni je interesantna moc njihove literature da bude iznad geografije; da ne istice svoje nacionalno bice, bas kao sto to uspevaju neke druge umetnosti.

U vezi sa pozoristem, najociglednija bi bila emigrantska patnja jednog glumca. Pokusavam da se setim da li i tu ima izuzetaka ili je gotovo nemoguce izaci iz okvira uloga sa stranim akcentom.
Ako ste od sorte konceptualista, uvek ostaje cudna shuma neverbalnog teatra.