Dok sam bila u srednjoj nosila sam mindjusu u nosu, slatku, malu i fake naravno. Sva sreca pa fake. Tada nisam tako razmisljala ali mi je sada drago sto su moji bili protiv. Znam ja da brzo zaraste ako ne nosis mindjusu, ali kad bi resila da je skinem ne bih ja imala takta da cekam da mi zaraste. A i gde bih se zaposlila?! Isto tako jedno vreme sam bas bila zagrejana za neki tet. Razmisljala sam o necemu sitnom ispod vrata kod ledja, sto bi se videlo samo kad mi je podignuta kosa.
A onda sam pomislila, a koja je poenta da se tetoviram a da se ne vidi?!! Ja sam sebi lepa i bez tih ukrasa, stavis lepu ogrlicu, snalu, obuces lepu haljinu i tip top. Nekako bi mi bilo zao, da trpim taj bol, da ta tetovaza bude lepa i savrsena a da je osim mene niko ne vidi. Cemu?!!
S druge strane, previse tetovaza na telu, nekako nije za moj ukus. Jedna moze biti divan ukras, nesto sto daje neki pecat toj osobi, nekako je upotpunjava. Dve ili tri ili vise..........
Blue, with all my respect, moram da ti iznesem svoje viđenje tetoviranja.
Ko se tetovira mode radi, tačnije, "da se vidi", taj u suštini ima potrebu da se pokazuje, a ne da nosi to na sebi samo radi sebe. I što je najgore, takvi se jako brzo pokaju, jer shvatanje tetovaže kao modnog detalja je fatalna greška.
Tetovaže treba raditi iz ubeđenja, načina života, nečega što simbolizuje tebe, neki period tvog života ili osećanja. "Crtkanje" glupih kinesko/japanskih simbola kojima, uglavnom, ne znamo značenje je čisto pomodarstvo, kao i tribali uostalom.
Tetovaža nije fake minđuša, nije ogrlica, prsten, frizura. Tattoo je nešto što si ti, odn. bar bi trebalo da bude. Svaka od moje 4 tetovaže ima posebno značenje za mene, i sem Metallica Ninja Star-a i slova O koje sam ukrala od simbola benda Opeth, sam sama crtala. Kataloge ne gotivim, niti tražim tetovaže na netu. Meni je bitno da su one tu, znam šta znače i na čega me podsećaju - sve je to sastavni deo mog života.
Ok, razumem ljude koji ne vole tetovaže ili su skeptični po tom pitanju, i za njih je najbolje da ih ne rade, jer je uklanjanje istih vrlo bolno a i veoma ružno izgleda.
Tetovaže se uklanjaju laserom, mada sada postoje i inekcije (ne znam da li ih ima kod nas), koje razgrađuju bio boju kojom su rađene tetovaže.
Posle uklanjanja laserom ostaju ožiljci, veoma ružni, kao da si se ispekao, tako da, svako ko se odluči da se tetovira mora 100 puta da razmisli.
Nadam se da će se svest ljudi kod nas promeniti, da će i ljudi koji imaju tetovaže biti prihvaćeni u društvu, jer postoji mnogo gorih stvari od tetovaže. Ja lično nisam imala neka loša iskustva, iako radim na ozbiljnom radnom mestu. Ljudi su navikli da sam istetovirana. Ok, neki imaju preistorijski stav o tetovažama (kao što sam ranije navela), ali uglavnom pozitivno reaguju.
Uopšte ne žalim što sam ušla u taj mistical svet tetoviranja, jer znam koliko je teško prvo nacrtati tetovažu, a kasnije to isto preneti na kožu.
Tetoviranje je umetnost za sebe, greške nisu dozvoljene, i kao takvu je treba prihvatiti.
Još nešto, nikada, ali nikada, nikoga nisam nagovarala da se tetovira, čak sam mnoge odgovarala, ako sam primetila da nisu 100% sigurni da li to žele ili ne...
Ja VOLIM da se tetoviram, i sigurna sam da ću uraditi još koju.
A te priče "Šta ćeš kad omatoriš, kako će deca/unuci reagovati na to" su nebuloze. Bitno je da je čovek dobar u duši, a tetovaže ga neće pretvoriti u nekvalitetnu osobu.
Biser moje tetke: "KAKO ĆEŠ SE PORODITI TAKO ISTETOVIRANA???"...omfg. Šta reći na to?
Zaključak: iskreni ljubitelji tetoviranje se ne tetoviraju "da se vidi" - oni to rade za svoju dušu.
Moj dečko nema nikakvih zamerki na moje umetničko delo na leđima, čak šta više, voli me takvu kakva sam, podržava me, jedino štreca od igle, te ne voli da ide samnom kada se tetoviram, jer skoro pada u nesvest.
I za kraj...ako smatraš da je tetovaža modni detalj, imaš totalno pogrešnu percepciju stvari, tačnije, ne poznaješ suštinu.
Nadam se da se nisi naljutila, ovo je bilo moje viđenje i niko te ne tera na tako nešto.Pozzdrav Blue.
Edited by tarantulica, 01 December 2008 - 15:18.