Jump to content


Photo

sa kim biste najradije podelili vasu vodu za kupanje ?


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
13 replies to this topic

#1 new serbish blood

new serbish blood
  • Members
  • 19 posts

Posted 08 November 2002 - 22:53

14.

STRANGER. Indeed, it is fitting to comprehend the many species of purifications of bodies by one name.

THEAETETUS. Which ones, and by what?

STRANGER. Those of living creatures, which are purified within bodies, by gymnastics and the art of healing, and also externally, which are trivial to speak of, which are rendered by the art of bath-keeping; and those of inanimate bodies, the attention being rendered by the fuller's art and the art of adornment, which have seemingly laughable names according to many small subdivisions.

THEAETETUS. Exceedingly.

STRANGER. Entirely,

THEAETETUS. However, it happens that the method of argument cares neither more nor less, in the arts of sponging or drinking medicine, whether the purifying helps us little, on the one hand, or greatly, on the other. For the sake of acquiring intelligence, it attempts to understand what is related and not related in all arts, and, therefore, honors them all equally, and does not consider, according to comparison, one more laughable than another, and does not consider one who displays the art of hunting through the art of the general, more solemn than that of the louse-catcher, but only, for the most part, more vain. And now, as to your question, we asked what name denotes all things which share the lot of purifying bodies, whether animate or inanimate. It makes no difference to the method, which one selected appears to be the finest; let it only have united everything which purifies something other apart from the purifications of the soul. For it has just now endeavored to distinguish the purification of thought from the rest, if we understand what it desires.

THEAETETUS. But I do understand, and I agree that there are two species of purification, and one species is that dealing with the soul, which is apart from that of the body.

STRANGER. Very beautiful. Now listen to the next point from me, trying again to divide what is said in two.

THEAETETUS. In whatever you instruct, I will try to make the divisions with you.

#2 new serbish blood

new serbish blood
  • Members
  • 19 posts

Posted 08 November 2002 - 22:57

ja bih pozvala dzejmija u moj benjoar :smile:

#3 jamie

jamie
  • Members
  • 1,771 posts

Posted 09 November 2002 - 18:01

Četvrti prizor

G. Martin: Oprostite, gospođo, ali čini mi se, ako se ne varam, da sam vas već negdje susreo.

Gđa Martin: I meni se čini, gospodine, da sam vas već negdje susrela.

G. Martin: Da se nismo slučajno vidjeli u Manchesteru, gospođo?

Gđa Martin: Lako moguće. Ja sam se rodila u Manchesteru, ali ne sjećam se, gospodine, ne bih znala reći da li sam vas videla ili nisam!

G. Marin: Bože, kako je to čudno! I ja sam se rodio u Manchesteru, gospođo!

Gđa Martin: Da, to je čudno!

G. Martin: Da, to je čudno! Samo što sam ja, draga gospođo, napustio Manchester otprilike prije pet tjedana.

Gđa Martin: Kakav slučaj! I ja sam, dragi gospodine, napustila Manchester prije pet tjedana!

G. Martin: Zaista čudno! Gospođo, putovao sam vlakom koji polazi u osam i pol ujutro i stiže u London u pet manje četvrt...

Gđa Martin: Kako je to čudno! Kako je to neobično! I ja sam putovala istim tim vlakom, gospodine!

G. Martin: Bože, kako je to čudno! Pa ja sam vas onda možda vidio u vlaku, gospođo!

Gđa Martin: Lako moguće! Nije isključeno! Sasvim vjerojatno, i na kraju, zašto ne? Ali, ja vas se nikako ne sjećam, dragi gospodine!

G. Martin: Putovao sam u drugom razredu, draga gospođo. U Engleskoj, dakako, nema drugoga razreda, ali ja ipak putujem drugim razredom.

Gđa Martin: Oh, kako je to neobično! Kako je to čudno! Kakav slučaj! I ja sam, gospodine, putovala drugim razredom.

G. Martin, Da, zaista čudno, zaista neobično! Možda smo se onda sreli u drugom razredu, draga gospođo!

Gđa Martin: To je sasvim moguće, i to nije nipošto isključeno. Ali, ja se vas nikako ne sjećam, dragi gospodine!

G. Martin: Ja sam imao mjesto u vagonu broj osam u šestom kupeju, draga gospođo!

Gđa Martin: Kako je to čudno! I ja sam imala mjesto u šestom kupeju vagona broj osam, dragi gospodine! Zaista neobično!

G. Martin: Kako je to čudno! Ja sam imao mjesto broj tri, kraj prozora, draga gopođo!

Gđa Martin: Bože, kako je to neobično, kako je to čudno! Ja sam imala mjesto broj čest, kraj prozorač nasuprot vama, dragi gospodine.

G. Martin: O, Bože, kako je to neobično, kakav slučaj, zaista nevjerojatno, draga gospođo. To znači da smo sjedeli nasuprot jedno drugome, pa mi smo se onda ondje vidjeli!

Gđa Martin: Kako je to čudno, kako je to neobično! Ali, ja se ne sjećam, dragi gospodine!

G. Martin: Da vam pravo kažem, draga gospođo, ni ja se ne sjećam, ali je svakako vjerojatno da smo se vidjeli tom prilikom.

Gđa Martin: Istina je, ali, dragi gospodine, ja nisam nimalo sigurna.

Stanka

G. Martin: Otkad sam u Londonu, ja stanujem u ulici Bronfield, draga gospođo.

Gđa Martin: O! Kako je to čudno! Kako je to neobično! Kakav slučaj! I ja, dragi gospodine, stanujem u ulici Bronfield, otkad sam u Londonu!

G. Martin: Kako je to čudno! Pa u tom slučaju, sasvim je sigurno, da smo se nas dvoje možda vidjeli u ulici Bronfield, draga gospođo! Ja stanujem u broju devetnaest!

Gđa Martin: ...Zaista... Kako je to... Čudno! Neobično! Kakav slučaj! I ja stanujem u broju devetnaest, dragi gospodine!

G. Martin: Ali onda, ali onda, ali onda... Onda smo se, možda, vidjeli u toj kući, draga gospođo!

Gđa Martin: Pa, to je sasvim sigurno, dragi gospodine, i lakoje moguće... ali... ja se nikako ne sjećam, dragi gospodine!

G. Martin: Moj stan je na petom katu, stan broj osam, draga gospođo!

Gđa Martin: Oh, kako je to čudno! Bože, kako je to neobično! Gospode, kakav slučaj! Pa, i ja stanujem na petom katu, stan broj osam, dragi gospodine. Zaista nevjerojatno!

G. Martin: Kako je to čudno! Kako je to čudno! Kako je to čudno! Vidite... Ja imam krevet u svojoj spavaonici, sa zelenim pokrivačem...

Gđa Martin: Bože... Kakav slučaj! I u mojoj spavaonici je krevet sa zelenim pokrivačem! Da. Zaista neobično!

G. Martin: Draga gospođo, ovo je zaista nevjerojatno, zaista neobično, zaista čudno! Pa, to znači da stanujemo u istom stanu, u istoj sobi, u istom krevetu, draga gospođo, pa mismo se možda ondje sreli!

Gđa Martin: Vrlo je moguće da smo se ondje sreli, i to možda prošle noći! Zaista neobično, ali... ja se ne sjećam dragi gospodine!

Stanka

G. Martin: Draga gospođo! Ja mislim da nema sumnje da smo se mi već negdje sreli i da ste vi moja zakonita supruga! Elisabeth, napokon sam te našao!

Gđa Martin: Donalde, to si ti, darling!

...

#4 Jr

Jr
  • Banned
  • 4,557 posts

Posted 09 November 2002 - 18:18

jamie:


Klap, Klap, Klap

#5 Prki

Prki
  • Members
  • 2,133 posts

Posted 10 November 2002 - 20:28

bravooooooooooo

#6 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 17 November 2002 - 07:00

.............

Sa Lilly Nedeljkovic.

#7 sand

sand
  • Members
  • 176 posts

Posted 03 December 2002 - 12:55

bis

#8 jamie

jamie
  • Members
  • 1,771 posts

Posted 04 December 2002 - 19:58

3 ---> Scherzo

Sveučilište mrtvaca. Šapat i mrmljanje. Sa svojih nadgrobnih spomenika (katedri) mrtvi filozofi knjigama gađaju Hamleta.
Galerija (balet) mrtvih žena. Žena sa užetom Žena sa prerezanim žilama Žena sa prevelikom dozom Žena sa glavom u plinskoj pećnici itd. Hamlet ih promatra u stavu posjetioca muzeja (kazališta). Mrtve žene kidaju odjeću s njegova tijela.
Iz jednog uspravno postavljenog mrtvačkog kovčega s natpisom HAMLET-1 izlaze Klaudije i Ofelija, ona odjevena i našminkana kao bludnica. Ofelija izvodi striptease.


OFELIJA: Hoćeš li pojesti moje srce, Hamlete?
Smije se

HAMLET Rukama skriva lice:
Želim postati žena!

Hamlet navlači Ofelijinu odjeću, a ona mu šminkom ocrtava masku bludnice. Klaudije, sada Hamletov otac, smije se bez glasa. Ofelija s ruke šalje poljubac Hamletu i odlazi sa Klaudijem/Hamletovim ocem nazad u lijes.
Hamlet ostaje sam u pozi bludnice.
Pojava anđela, sa licem na potiljku: Horacio.
Pleše sa Hamletom-bludnicom.


GLASOVI iz lijesa:
Koga si ubio, moraš i voljeti!

Ples je sve brži i strastveniji. Grohotni smijeh iz kovčega.
Na ljuljašci madona sa rakom dojke.
Horacio otvara kišobran, grli Hamleta. Ukočenje u zagrljaju pod raširenim kišobranom. Rak s dojke zrači poput sunca.


'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''

HAMLET:
U samoći aerodroma
Dišem sa olakšanjem
Ja sam
Jedan od privilegovanih
Moja odvratnost
Je privilegija
Zaštićena Berlinskim zidom
Bodljikavom žicom
Zatvorom

Autorova fotografija

Ne želim više jesti piti disati voljeti ženu muškarca dijete životinju.
Ne želim više ubijati.
Ne želim više umirati.

Cijepanje autorove fotografije

Rastrgat ću svoje opečaćeno meso. Želim se nastaniti u svojim žilama, u srž svojih kostiju, u labirintu svoje lubanje. Povlačim se u svoju utrobu. Nalazim mjesto u svome izmetu, svojoj krvi.
Negdje slamaju tijela kako bih ja mogao stanovati u svome izmetu. Negdje paraju tijela kako bih ja mogao biti sam sa svojom krvlju.
Moje su misli rana u mome mozgu. Čitav mozak brazgotina! Želim biti mašina.
Ruke za hvatanje noge za hodanje bez bolova bez misli.

Ekrani zatamnjeni. Iz hladnjaka curi krv.
Tri nage žene: Marx, Lenjin, Mao.
Govore istovremeno, svaka na svom jeziku
:
Treba srušiti društvene odnose u kojima je čovjek poniženo, prevareno, osamljeno, prezreno biće. Odnose koji se ne mogu bolje opisati nego uzvikom jednog Francuza u trenutku kada je saznao o planiranom porezu na pse - "Jadni psi! Žele sa vama postupati kao sa ljudima"...

Nosilac Hamletova lika navlači svoj kostim i postavlja masku.

DANAC HAMLET PRINC I HRANA ZA CRVE
POSRĆUĆI
OD RUPE DO RUPE BEZ PRAVE VOLJE
ZA POSLEDNJU
ZA LEĐIMA SABLAST KOJA GA JE ZAČELA
POZELENIO KAO TIJELO OFELIJE
U MUKAMA RAĐANJA
A TREN PRIJE TREĆEG RAĐANJA PIJEVCA
RAZDIRE
LUDA LUĐAČKO ODIJELO
FILOZOFA
U TENK SE UVLAČI UHRANJENI
KRVOLOK

Nosilac Hamletova lika navlači oklop.
Sjekirom cijepa glave Marxa, Lenjina, Maoa.
Snijeg.
Ledeno doba.


#9 jamie

jamie
  • Members
  • 1,771 posts

Posted 13 December 2002 - 04:45

1 ---> Obiteljski album

Bio sam Hamlet.
Stajao sam na morskom žalu i govorio sa nadirućim valovima BLAH BLAH, za mojim leđima ruševine Evrope.
Posmrtna zvona oglašavala su državnički pogreb, ubojica i udovica ruku pod ruku. Za kovčegom mrtvog velikodostojnika savjetnici paradnog koraka, nariču u slabo plaćenoj žalosti
ČIJE JE MRTVO TELO U KOLIMA MRTVAČKIM
KOGA ŽALE I OPLAKUJU TOLIKO
SPROVOD JE VELIKOG
UDJELIOCA MILOSTINjE
špalir naroda, dijelo njegova vladarskog umeća
BIO JE MUŠKARAC UZIMAO SAMO SVE OD SVIH.

Zaustavio sam pogrebnu povorku, mačem razvalio kovčeg i pritom slomio sječivo, krnjim ostatkom izrezao leš i razdijelio mrtvog roditelja
MESO TRAŽI MESO
bijednicima što stajali su naokolo. Žalost se pretvorila u razdragano klicanje, klicanje u mljackanje, na praznom kovčegu ubojica je povalio udovicu
DA TI POMOGNEM DA JE ZAJAŠEŠ STRIČE
RAŠIRI NOGE MAMA.

Legao sam na zemlju i slušao kako se kugla zemaljska vrti, korak u korak sa sveopćom propašću.

I'M GOOD HAMLET GIVE ME A CAUSE FOR GRIEF
AH THE WHOLE GLOBE FOR A REAL SORROW
RICHARD THE THIRD I PRINCEKILLING KING
OH MY PEOPLE WHAT HAVE I DONE UNTO THEE
POPUT GRBE TEGLIM SVOJ TEŠKI MOZAK
DRUGI KLOVN U KOMUNISTIČKOM PROLjEĆU
SOMETHING IS ROTTEN IN THIS AGE OF HOPE
LET'S DELVE IN EARTH AND BLOW HER TO THE MOON


Evo
dolazi sablast koja me je začela, sa sjekirom još u lubanji. Zadrži samo šešir na glavi, znam da ti je jedna rupa suvišna. Više bih volio da je mojoj materi nedostajala jedna rupa dok si ti ležao sa njom - bar se ne bih rodio.
Žene bi trebalo zašiti, svijet bez rodilja. Mogli bismo se tada uzajamno i u miru poklati, u čvrstom uvjerenju da smo dosegli kraj baš kada nam je život postao odveć dug i grlo pretijesno za sve jauke.
Što hoćeš od mene? Nije li te zadovoljio državnički pogreb? Stari pohlepniče. Nisu li ti cipele poškropljene krvlju. Što me se tiče tvoj leš. Što još čekaš?
Pijetlovi su poklani. Jutro više neće svitati.

TREBAM LI
JER TAKAV JE OBIČAJ
KOMAD GVOŽĐA
ZARITI U BLISKO MESO
ILI U ONO
MANjE BLISKO
DRŽATI SE TOGA
JER SVIJET SE VRTI
GOSPODE
SLOMI MI ŠIJU
DOK PADAM PIJAN
SA NEKE KLUPE U PIVNICI


Dolazak Horacija. Povjerenik mojih misli koje su pune krvi otkako se jutro zastrlo praznim nebom. DOLAZIŠ PREKASNO PRIJATELjU MOJ NEMA ZA TEBE MJESTA U MOJOJ ŽALOSNOJ IGRI Horacio da li me prepoznaješ. Jesi li mi prijatelj, Horacio? Ako me poznaješ, kako možeš biti moj prijatelj?
Hoćeš li, molim te, igrati Polonija koji želi spavati uz svoju kćer, dražesnu Ofeliju. Njezine velike reči neće izostati, pogledaj samo kako vrti dupetom, to je tragičan lik.
Može?
HoracioPolonije.
Znao sam da si glumac.
I ja sam također.
Igram Hamleta.
Danska je tamnica, među nama izrasta zid.
Odlazak Polonija.

Oh, moja mati nevjesta.
Njene grudi vrt ruža, među njenim nogama zmijska jama.
Jesi li zaboravila tekst, mama? Ja ću ti suflirati:
SA LICA UMORSTVO SPERI MOJ PRINČE
DOPADLjIV BUDI NOVOJ DANSKOJ
Ponovo ću od tebe napraviti djevicu, majko, da bi tvoj kralj imao krvavu svadbu.
MAJČINO KRILO NIJE JEDNOSMERNI PUT.
Tvojim vjenčanim velom vezujem ti ruke na leđa, jer užasavam se tvoga zagrljaja. Razdirem tvoju vjenčanicu. Sada moraš vrištati. Komade tvoje vjenčanice premazujem zemljom u koju se pretvorio moj otac, a a krpama trljam tvoje lice tvoj stomak tvoje grudi. Tvoj vrisak ću udaviti svojim usnama. Prepoznaješ li plod tvoje utrobe. Otidi sad na svoju svadbu, kurvo, hodajući široko pod danskim suncem koje svijetli na žive i mrtve.
Ja ću zaglaviti leš u zahodu da se čitava palača podavi u kraljevskim govnima.

A sada dopusti da izjedem tvoje srce Ofelijo. Srce koje plače mojim suzama.

#10 jamie

jamie
  • Members
  • 1,771 posts

Posted 13 December 2002 - 19:12

2 ---> Evropa Žena

Ogromna soba. Ofelija. Njeno srce je sat.

OFELIJA (Hor/Hamlet):
Ja sam Ofelija. Ona koju rijeka nije zadržala. Žena na užetu Žena sa prerezanim žilama Žena sa prevelikom dozom Žena sa glavom u plinskoj pećnici
NA USNAMA SNIJEG
Jučer sam prestala činiti samoubojstva.
Sada sam sama sa svojim grudima sa svojim bedrima sa svojom stidnicom. Razbijam u paramparčad instrumente svoga zatočeništva stolicu stol postelju. Razaram bojište koje je bilo moj dom. Širom otvaram vrata za vjetrove i vapaj ovoga svijeta. Razbijam prozor. Svojim raskrvavljenim rukama cijepam fotografije muškaraca koje sam voljela a koji su mene koristili na postelji na stolu na stolici na podu. Vatrom spaljujem svoju tamnicu. Odijela bacam u plamen. Čupam sat iz svojih njedara koji je bio moje srce.
Izlazim na ulicu odjevena u vlastitu krv.


''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''


5 ---> Divlje vrebajući/u strašnome oklopu/tisućljećima

U morskim dubinama. Ofelija u invalidskim kolicima. Ribe krhotine leševi i dijelovi leševa plutaju naokolo.

OFELIJA dok dvojica muškaraca u liječničkim mantilima zavojima od gaze vezuju nju i kolica od dolje prema gore:
Od sada govori Elektra.
Iz srca tmine.
Pod suncem torture.
Metropolama ovoga svijeta.
U ime žrtava.
Odbacujem Svu Spermu Koju Sam Primila!
Mlijeko svojih dojki pretvaram u smrtonosni otrov.
Opozivam svijet koji sam porodila.
Svojim bedrima davim svijet koji sam rodila.
Pokopavam ga u svoju vaginu.
Dolje sreća pokornosti!
Živjela mržnja, prezir, pobuna. Živjela SMRT!

Kada budem sa koljačkim noževima prolazila vašim spavaćim sobama, tada ćete spoznati istinu.

Muškarci odlaze sa scene. Ofelija ostaje sama na pozornici, nepokretna u bijelom povezu.
'
'
'
'
'
K R A J


'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''

[ Izmena poruke: jamie na dan 2002-12-13 19:26 ]

#11 aenima

aenima
  • Members
  • 2,025 posts

Posted 13 December 2002 - 19:42

Posted Image

something is rotten in this age of hope

#12 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 14 December 2002 - 03:35

Mislio sam da si ljepsa bona...

#13 jamie

jamie
  • Members
  • 1,771 posts

Posted 14 December 2002 - 06:10

i............... da završimo............

4 ---> Kuga u Budimu Bitka za Grenland

Prostor iz druge scene koji je razorila Ofelija. Prazan oklop, sjekira zabijena u šljem.

HAMLET:
Čađavim plamenom gori peć u nemirnom listopadu
A BAD COLD HE HAD OF IT
JUST THE WORST TIME
JUST THE WORST TIME OF THE YEAR
FOR A REVOLUTION
Predgrađima prolazi dok cement je u cvatu
Doktor Živago
i plače za svojim vukovima
ZIMI SU PONEKADA DOLAZILI U SELO
RASTRGNULI JEDNOG SELjAKA

Hamlet odlaže masku i kostim

NOSILAC HAMLETOVA LIKA:
Ja nisam Hamlet. Neću više igrati niti jednu ulogu. Hamletove riječi više mi ništa ne kazuju. Moje misli ispijaju krv slikama. Moja drama se više ne odigrava. Iza mojih leđa podižu se kulise. Podižu ih ljudi koje ne zanima moja drama, za ljude kojih se ona ne tiče. Ni mene više ne zanima. Ne igram više taj komad.
Rekviziteri postavljaju, a da Nosilac Hamletova Lika to ne primećuje, hladnjak i tri TV-prijemnika. Zujanje uređaja za hlađenje. Tri programa bez tona.

NOSILAC HAMLETOVA LIKA:
Kulise predstavljaju jedan spomenik. U stostrukom povećanju on prikazuje čovjeka koji je stvarao povjest. Okamenjene nade. Njegovo je ime izmjenjivo. Nada nije ispunjena. Spomenik leži na tlu. Srušili su ga njegovi nasljednici na vlasti tri godine nakon pompeznog pogreba omrznutog i obožavanog državnika. Kamen je nastanjen. U prostranim šupljinama ušiju i nosa, u naborima kože i uniforme razbijene statue nastanilo se siromašnije stanovništvo metropole. Nakon stanovitog vremena poslije rušenja spomenika uslijedio je ustanak.
Moja bi se drama, ukoliko bi se uopće događala, odigrala u vreme ustanka.
Ustanak počinje kao šetnja. Protivno prometnim propisima, za vreme radnog vremena. Pješaci vladaju cestom. Tu i tamo izvrnut je poneki automobil. Zastrašujuće snoviđenje jednog bacača noževa: spora vožnja jednosmernom cestom prema nekom neizbježnom parkiralištu koje je pod opsadom naoružanih pešaka.
Policajce, ako stoje na putu, plima odbacuje na stranu. Kada se povorka približi četvrti sa vladinim zgradama, zastaje pred kordonom policije. Stvaraju se grupe iz kojih se izdižu govornici. Na balkonu jedne od vladinih zgrada pojavljuje se čovjek u fraku, vrlo mu loše pristaje, i također počinje govoriti. Kada ga pogodi prvi kamen, on se povlači iza dvokrilnih vrata od neprobojnog stakla. Povici za više slobode prerastaju u povike da se obori vlada. Otpočeli su policiji otimati oružje, na juriš su zauzete dvije-tri zgrade, jedan zatvor, jedna policijska stanica, sjedište tajne policije. Za noge je obješeno tuce vladinih kolaboranata. Vlada je tada angažirala trupe, tenkove.
Moje bi mjesto, ukoliko bi se moja drama još odigravala, bilo na obje strane fronta, između frontova, iznad njih.
Stojim u mnoštvu sa zadahom znoja i bacam kamenje na policajce vojnike tenkove neprobojno staklo.
Provirujem kroz neprobojna dvokrilna vrata na mnoštvo što nasrće i osjećam da se preznojavam od straha.
Dok davi me nadražaj na povraćanje, pesnicom prijetim samome sebi, ja koji se krijem iza neprobojnog stakla. U groznici od straha i prezira, posmatram sebe u mnoštvu koje juriša, sebe zapjenjenih usta i prijeteći podignute šake. Sam vješam za noge sopstveno uniformisano meso.

Ja sam vojnik u kupoli tenka, moja je glava prazna pod šljemom, moj vrisak zadavljen lancima.
Ja sam pisaći stroj.
Ja pritežem omču kada vješaju kolovođe, izmičem klupicu, sam sebi slamam šiju.
Ja sam vlastiti zatočenik.

U kompjuter ubacujem svoje podatke.
Moje uloge su pljuvačka i pljuvačnica, nož i rana, zubi i grkljan, vrat i uže.
JA SAM BANKA PODATAKA.
Krvareći u mnoštvu.
S uzdahom olakšanja iza dvokrilnih vrata.
Moje su riječi o ustanku, izolirane i bez odjeka, sluzavo teške.
Moja se drama nije odigrala.
Izgubljen je tekst komada.
Glumci su na klin u garderobi objesili svoja lica.
U svome kutku raspada se sufler.
U gledalištu preparirani leševi oboljeli od kuge ni prstom da maknu.
A ja?
Ja odlazim kući i ubijam vrijeme, u suglasju sa svojim nepodijeljenim egom.

Televizija Svakodnevna odvratnost ODVRATNOST
Prema serviranom blebetanju
Prema propisanoj vedrini
Kako se piše LAGODNOST
Umorstvo naše svagdašnje Daj nam danas
Dođi ništavilo Naše ODVRATNOST
Prema lažima u koje vjeruju
Samo lažljivci i nitko drugi ODVRATNOST
Prema lažima u koje vjeruje ODVRATNOST
Prema facama uzročnika zla Izbrazdanim
Borbom za pozicije glasove novčanice
ODVRATNOST Bojna kola blistaju isukanim žaokama
Prolazim ulicama robnim kućama licima
Sa ožiljcima od potrošačkih okršaja Siromaštvo
Bez dostojanstva
Siromaštvo bez dostojanstva
Noža metalnog Boksera pesnice
Ponižena ženska tijela
Nada generacije
Zadavljena u krvi kukavičluku gluposti
Grohot mrtvih trbušina
Svetinja COCA-COLA
Kraljevstvo dajem
Za ubojicu!


JA SAM BIO MACBETH
SVOJU TREĆU PRILEŽNICU
PONUDI MI KRALj
SVAKI MLADEŽ
NA NjENOME BEDRU
BIO MI JE ZNAN
RASKOLjNIKOV NA SRCU
POD JEDINIM KAPUTOM
SJEKIRA
ZA /JEDINU/ LUBANjU
STARE LIHVARKE

#14 jamie

jamie
  • Members
  • 1,771 posts

Posted 14 December 2002 - 06:14

Heiner Müller
Hamletmaschine
1977.