188 replies to this topic

[Marko]

Buduci par dana u Zagrebu, primijetio sam da se tamo pricaju vrlo razlicite varijante nekadasnjeg hrvatsko-srpskog jezika. Od bosanskoog razvlacenja, do kajkavskih dijalekata, od dalmatinske ikavice, do nekakve vojvodjansko-slavonske poluekavice. Pri cemu jedan covjek obicno mijesa nekoliko dijalekata. Rekao bih da je Zagreb u smislu dijalekata raznovrsniji od Beograda.

Mene interesuje sljedece: sta se od bivseg hrvatsko-srpskog u Zagrebu ipak ne govori. T.j. sta bi trebalo paziti, ako ne zelis da primijete da nisi Hrvat.

Recimo, cini mi se da sva Hrvatska (kao i Hrvati izvan Hrvatske) govore "bok". Da li je to tako? Moze li "cao"?
Dalje, da li je neko raskrinkan odmah kada kaze: "uslov" ili "advokat"? Sta je sa drugim srpskim rijecima: "hiljada, paradajz, voz, januar, curka, aerodrom, rodjak"? Da li Hrvati uopste razumiju sve te rijeci? Pa jos, koliko je obavezno reci "uopce" (ne "uopste") ili "ubojica"?

Na kraju, koliko je ok koristiti onu formu sa rjecicom "da", tipicnu za Srbiju (i posebno Bugarsku)? Konkretno, da li se na hrvatskom moze reci "zelio bih da spavam" ili mora: "zelio bih spavati"?

Prosto, imao sam utisak da vecina ljudi u kracem razgovoru sa mnom ne moze da ukapira da nisam Hrvat. Buduci da pricam ijekavski, njima je moj jezik zvucao kao neka varijanta hrvatskog. S druge strane, prodavac hamburgera se zbunio kada sam zatrazio da mi doda "paradajz". Toliko, da sam se ja morao sjetiti rijeci "rajcica".

Ovdje me manje interesuje standard hrvatskog jezika, a vise kako stanovnici Hrvatske i ostali Hrvati zaista pricaju.

[Macha]

Mene interesuje sljedece: sta se od bivseg hrvatsko-srpskog u Zagrebu ipak ne govori. T.j. sta bi trebalo paziti, ako ne zelis da primijete da nisi Hrvat.

Recimo, cini mi se da sva Hrvatska (kao i Hrvati izvan Hrvatske) govore "bok". Da li je to tako? Moze li "cao"?
Dalje, da li je neko raskrinkan odmah kada kaze: "uslov" ili "advokat"? Sta je sa drugim srpskim rijecima: "hiljada, paradajz, voz, januar, curka, aerodrom, rodjak"? Da li Hrvati uopste razumiju sve te rijeci? Pa jos, koliko je obavezno reci "uopce" (ne "uopste") ili "ubojica"?

"Bok" kažu uglavnom samo u Zagrebu iako se pozdrav proširio i u ostale dijelove Hrvatske, ali tamo izgovaraju "bog", na što Zagrepčani samo prezrivo frknu. Ostale riječi: uslov = uvjet (iako mnogi porijeklom iz BiH kažu također uslov); advokat = odvjetnik, ali možeš mirne duše reći advokat; "hiljada" je također uobičajeno; paradajz također. "Voz" bi te mogao otkriti pa ako se baš hoćeš igrati tajnog agenta, reci "vlak". Januar bi mogao proći, ali je bolje siječanj. Ako se bojiš da ćeš se zbuniti, reci "prvi mjesec". To je sasvim uobičajeno. Ćurka ne prolazi ni u kojem slučaju. Bolje je reći puran, pura ili purica. Aerodrom je posve uobičajen; rođak također.

edit: možda je bolje umjesto "rođak" reći "bratić".

"Uopšte" te apsolutno otkriva kao neprijateljskog špijuna pa je bolje reći "uopće". "Ubojica" je u zadnje vrijeme vrlo popularna riječ i svakako je upotrijebi u svakoj mogućoj prilici.

Na kraju, koliko je ok koristiti onu formu sa rjecicom "da", tipicnu za Srbiju (i posebno Bugarsku)? Konkretno, da li se na hrvatskom moze reci "zelio bih da spavam" ili mora: "zelio bih spavati"?

Možeš reći kako hoćeš. Najveća većina Hrvata je ionako polupismena. Inače, korektno je "želio bih spavati".

Prosto, imao sam utisak da vecina ljudi u kracem razgovoru sa mnom ne moze da ukapira da nisam Hrvat. Buduci da pricam ijekavski, njima je moj jezik zvucao kao neka varijanta hrvatskog. S druge strane, prodavac hamburgera se zbunio kada sam zatrazio da mi doda "paradajz". Toliko, da sam se ja morao sjetiti rijeci "rajcica".

U Zagrebu je "paradajz" domaća riječ.

edit: riječ "rajčica" nitko ne govori. Uglavnom je to "paradajz" ili, ako naiđeš na Dalmatinca, "pomidora".

Edited by Macha, 27 October 2008 - 22:38.

[Uma]

Ovdje me manje interesuje standard hrvatskog jezika, a vise kako stanovnici Hrvatske i ostali Hrvati zaista pricaju.

To ti bar nije problem ako imas kablovsku i hrvatske televizije na njoj, gledas emisije u koje dovode goste, razne gradske hronike, priloge gde se cuje govor obicnih ljudi .

[Cro-boy]

auuuu bok te mazo!


lijepo li je Hrvat biti, po hrvatski divaniti,
lijepo jer te niko ne moze razumjeti


sve sto je rekla Macha stoji.

generalno - kod tudjica koje imaju svoj pandan u domacoj rijeci, kao sto su odvjetnik i advokat, u svakodnevnoj konverzaciji se podjednako koriste obje varijante.

paradajz je najkoristeniji izraz za rajcicu, to ti se ucinilo da te cudno gledao zbog toga. Cudno bi te gledao da si ga rajcao s rajcicom
Bit ce da si ga pitao za pavlaku, urnebes, kackavalj...

od svega sto si spomenuo, cuvaj se samo da ti ne izleti curka dok se vozis vozom. Iz istog razloga, najbolje je da ju uopste ne ukrcavas u voz. S druge strane, uopce nije bitno hoces li voziti purana u vlaku.


i tako ti svega - nemoj se koristit zracnom lukom ili uslugama veleposlanstva, tek tada ces bit sumnjiv.

uslov i ubica jesu neuobicajeni, ali mogu proci

Hrvati iz nekog samo njima znanog razloga govore "1.mjesec", "2.mjesec"... tako da se ne zamaras sa sluzbenim hrvatskim nazivljem za mjesece (lijepo je, doduse, kad u excelu upises "sijecanj", a autofill ti popuni dalje sve mjesece do prosinca)

jednadzba: "da+prezent=infinitiv" se ne postuje bas uvijek.



opusti se - ono zbog cega vas skuzimo je naglasak, a ne upotreba pojedinih rijeci. Mozes se ti upinjat kolko hoces da koristis "zaprječbe", "popudbine", "strjelice" ili "pismohrane" ali skuzit cemo te svejedno


stono rece jedna forumasica, hrvatski jezik ima dvije varijante: sluzbenu i nesluzbenu. Sluzbena ili knjizevna je ona koju niko ne koristi u svakodnevnom govoru, osim kada se u blizini stvori netko od Srba - onda se odmah presaltamo, tako da nas ne mozete razumjeti

[ironside]

Buduci par dana u Zagrebu, primijetio sam da se tamo pricaju vrlo razlicite varijante nekadasnjeg hrvatsko-srpskog jezika. Od bosanskoog razvlacenja, do kajkavskih dijalekata, od dalmatinske ikavice, do nekakve vojvodjansko-slavonske poluekavice. Pri cemu jedan covjek obicno mijesa nekoliko dijalekata. Rekao bih da je Zagreb u smislu dijalekata raznovrsniji od Beograda.

Mene interesuje sljedece: sta se od bivseg hrvatsko-srpskog u Zagrebu ipak ne govori. T.j. sta bi trebalo paziti, ako ne zelis da primijete da nisi Hrvat.

Recimo, cini mi se da sva Hrvatska (kao i Hrvati izvan Hrvatske) govore "bok". Da li je to tako? Moze li "cao"?
Dalje, da li je neko raskrinkan odmah kada kaze: "uslov" ili "advokat"? Sta je sa drugim srpskim rijecima: "hiljada, paradajz, voz, januar, curka, aerodrom, rodjak"? Da li Hrvati uopste razumiju sve te rijeci? Pa jos, koliko je obavezno reci "uopce" (ne "uopste") ili "ubojica"?

Na kraju, koliko je ok koristiti onu formu sa rjecicom "da", tipicnu za Srbiju (i posebno Bugarsku)? Konkretno, da li se na hrvatskom moze reci "zelio bih da spavam" ili mora: "zelio bih spavati"?

Prosto, imao sam utisak da vecina ljudi u kracem razgovoru sa mnom ne moze da ukapira da nisam Hrvat. Buduci da pricam ijekavski, njima je moj jezik zvucao kao neka varijanta hrvatskog. S druge strane, prodavac hamburgera se zbunio kada sam zatrazio da mi doda "paradajz". Toliko, da sam se ja morao sjetiti rijeci "rajcica".

Ovdje me manje interesuje standard hrvatskog jezika, a vise kako stanovnici Hrvatske i ostali Hrvati zaista pricaju.

Prvo, pitanje je da li je hrvatski jedan jezik ili su to čak tri jezika. Premda je ijekavska štokavica koja se govorila i među Hrvatima i Srbima u Hercegovini uzeta kao model za književni standard u Hrvatskoj (odnosno ekavska varijanta u Srbiji) to je prije svega bila politička odluka, popularna u 19. stoljeću kao kohezivni element južnoslavenstva. Zaboravlja se da su prije toga u Hrvatskoj postojale barem tri svjetovne književnosti od kojih su dvije pisane na jezicima (narječjima) koja su se zasebno razvijala i s vremenom se razvila gotovo do neprepoznatljivosti: čakavska i kajkavska. U 15. i 16. stoljeću oba su jezilka već imala razvijenu literaturu, a napisane su i gramatike (na oba jezika nazivane hrvatskima). Kao katalizator između hrvatskog i srpskog jezika poslužili su kasnije Vukovi radovi i usmena narodna književnost sa srpske strane, te dubrovačka literatura Šiška Menčetića, Džore Držića i Ivana Gundulića te Petra Hektorovića, Hanibala Lucića i Petra Zoranića.
Pažanin Bartul Kašić, Isusovac na privremenom radu u Dubrovniku, napisao je prvu hrvatsku gramatiku (i preveo Bibliju pride) oslanjajući se na dubrovački štokavski idiom i materinju pašku čakavštinu.
U Hrvatskoj i čakavština i štokavica i kajkavština imaju svoju ikavsku, ijekavsku i ekavsku varijantu (Gorani su kajkavci ijekavci, Zagorci su kajkavci ekavci).
Inače, tzv. "novohrvatski" se nije primio, a i pokušaji da ga se promovira propali su kao i za NDH. Ionako se cijela priča svodila na "zrakomlate", "vrtolete", i inu militarističku zoologiju. Glede uljudbe, pa većina se koristi izrazom kultura. Ja sam govorio "tisuću" i pred 40 godina (a tako je stajalo i na zajedničkom novcu), ali je 1000 dinara bila hiljadarka, a nešto bi platio dva soma (dvije milje).
Marko, u Zagrebu možeš govoriti kako hoćeš, nije mi jasno zašto bi želio da se ne primijeti da nisi Hrvat? Osim toga s poplavom izbjeglica iz Bosne uvriježila se i želja "da idem da spavam" umjesto da "idem spavati".
'Bok' (od 'Bog s tobom') se govori u Zagrebu. U Zagorju i Podravini kažu 'Bog!' (i to ne svugdje). Zagrebačka kajkavština je posebna. U Rijeci kažu 'Adio', u Puli 'Ćao' (ustvari 'Ćau, ćau!').
Malo mi je čudno ono za prodavača hamburgera, jer nitko za paradajz ne kaže 'rajčica', osim u dalmaciji gdje je to pomidor ili, još bolje - poma (može biti da si tražio ketchup, a trebao si tražiti 'konšervu').
Moj savjet je da govoriš kako ti je najzgodnije, kako si navikao i jezikom u kojem se možeš najljepše i najpreciznije izraziti. Uostalom, evo poklon bednjanski i istrianski:

Suzana Dubovečak : EBARNI SA

Glejdim ze tobu,
a tej si sa duljekša,
prošnjovi put duljeke ta
ad mana paljo,
sume prošino
ze tobu estoja.
Sa si pezobil,
i mana, i
noša parva kušljeca.
Ebarni sa,
mohni mi z ruku
i peglaj ma pe zodnji put.
Jo, pe zodnji put.
ed denjes si tej
vač nie mo sračo,
ma sunčece...
Pesprauvilo ta boum
gljibake, gljibake v sarce...

Drago Gervais: TREŠETE

Svaku su večer trešete igrali
i svaku se večer rad kart pokarali
moj nonić i nona.

Nonić bi pipu fumal i mučal,
kad ne bi dobival.
A kad bi partidu dobil, .
bi se none rugal,
užival,
i asa lišal,
Igrajuć bi nona večeru kuhala
i vavek se vekon stajala.
večeru zmešat,
oganj naložit
i sol doložit.
Smešni su bili nonić i nona onako za stolon:
nonica z oćali,
a nonić s pipun v usteh:
nona dobivajuć,
nono brontulajuć,
al' kako je već bilo.

A kad bi se pak posvadili,
omput se j' sve treslo. -
Ma to ni niš značilo,
zač drugi dan na večer,
kad je zamračilo,
bi nono nonu zval:
»Marjanko, remo igŕat!«

Edited by ironside, 28 October 2008 - 15:33.

[Macha]

'Bok' (od 'Bog s tobom') se govori u Zagrebu. U Zagorju i Podravini kažu 'Bog!' (i to ne svugdje). Zagrebačka kajkavština je posebna. U Rijeci kažu 'Adio', u Puli 'Ćao' (ustvari 'Ćau, ćau!').

Ne slažu se svi oko porijekla zagrebačkog pozdrava "bok". Našla sam dvije teorije:
http://www.imotskeno...zdravu-BOK.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bok

edit: ovu bednjansku pjesmu uopće ne razumijem.



@ Marko

Iako ne razumijem zašto se želiš maskirati u Hrvata, evo ti još nekoliko savjeta za Zagreb:
Zagrepčani često u govoru upotrebljavaju deminutive. Zato nemoj reći da ideš tramvajem nego tramvajčekom. Ako si trezvenjački tip, reci da bi pio mlekeca, a ne mlijeka. Bomboni su bombončeki itd... Ako imaš povišenu temperaturu ili se inače osjećaš slabo, reci da si bubani.
Vjerojatno nećeš proći kao autentični purger nego će o tebi misliti kao o Bandićevom rođaku.


U vezi naziva mjeseci u godini: Hrvati zaista najčeće upotrebljavaju "prvi, drugi, treći mjesec" itd. Posljedica je to jedne vrste shizofrenije koja je nastala zbog zbrke od dvostrukog nazivlja, siječanj/januar; veljača/februar itd.
Kad sam išla u osnovnu školu, a to je bilo daaaavno, učili smo obje terminologije. Sjećam se kako sam uvijek morala zastati i u glavi deklamirati redom mjesece da bih pronašla pravu riječ pa mi je ipak najlakše bilo izraziti se rednim brojem.

Edited by Macha, 28 October 2008 - 17:15.

[ironside]

Evo Macha, najbolje koliko sam mogao prevesti na govorni hrvatski.

OSVRNI SE

Gledam za tobom,
a ti si sve dalji,
prašnjava cesta te
od mene daleko nosi,
samo prašina
ostaje za tobom.
Zar si zaboravio
i mene, i
naše prve poljupce.
Osvrni se,
mahni mi rukom
i pogledaj me posljednji put.
Opet, zadnji put.
i danas ti više
nisi moja sreća,
moje sunašce...
Sačuvat ću te
duboko, duboko u srcu...

[Macha]

Evo Macha, najbolje koliko sam mogao prevesti na govorni hrvatski.

Hvala. Lijepa pjesma.
Jesi li ti Bednjanac (ili se kaže Bednjanec)?

Malo sam tražila po netu o bednjanskom govoru. Zbilja je poseban. Ako naše sugovornike zanima, evo link.
http://www.bednja.hr...anski govor.PDF

[Sleepers]

Recimo, cini mi se da sva Hrvatska (kao i Hrvati izvan Hrvatske) govore "bok". Da li je to tako? Moze li "cao"?
Dalje, da li je neko raskrinkan odmah kada kaze: "uslov" ili "advokat"? Sta je sa drugim srpskim rijecima: "hiljada, paradajz, voz, januar, curka, aerodrom, rodjak"? Da li Hrvati uopste razumiju sve te rijeci? Pa jos, koliko je obavezno reci "uopce" (ne "uopste") ili "ubojica"?

U pravu si, "bok" se ne koristi samo u Zagrebu, nego cijeloj Hrvatskoj, pa i Dalmaciji, samo sto Dalmosi to malo otegnu na "book". Govori se i "ciao", osobito u Istri, Kvarneru, pa i na kontinentu. Sto se tice "hiljade", stari Purgeri oduvijek govore hiljada, pa i danas. Paradajz je u svakodnevnoj upotrebi, kao i advokat, uslov, curka,, itd. Osim mozda januara, mada npr. u Slavoniji i danas govore kupatilo (kupaonica) peskir(rucnik) itd.

Na kraju, koliko je ok koristiti onu formu sa rjecicom "da", tipicnu za Srbiju (i posebno Bugarsku)? Konkretno, da li se na hrvatskom moze reci "zelio bih da spavam" ili mora: "zelio bih spavati"?

Zelio bih spavati. Druga varijanta nikad ni nije bila u pretjeranoj upotrebi.

Mene interesuje sljedece: sta se od bivseg hrvatsko-srpskog u Zagrebu ipak ne govori. T.j. sta bi trebalo paziti, ako ne zelis da primijete da nisi Hrvat.

A zasto ne zelis da ne primjete da nisi Hrvat? Moja rodbina iz Vojvodine vec godinama dolazi u Hr i pricaju ekavicu bez ikakvih problema. Svi ih jako dobro razumiju.

Sluzbena ili knjizevna je ona koju niko ne koristi u svakodnevnom govoru, osim kada se u blizini stvori netko od Srba - onda se odmah presaltamo, tako da nas ne mozete razumjeti

, s tim sto bih dodala da se u tom slucaju ni Hrvati medjusobno bas ne razumiju.

[Macha]

Paradajz je u svakodnevnoj upotrebi, kao i advokat, uslov, curka

Zagrepčani kažu advokat jednako često kao i odvjetnik, uslov vrlo rijetko, a ćurka nikad.
Rođena sam i odrasla u Zagrebu pa znam. Doduše, već dugi niz godina ne živim u Zagrebu pa je moguće da ne znam za sve promjene kolokvijalnog govora.

[Sleepers]

Doduše, već dugi niz godina ne živim u Zagrebu pa je moguće da ne znam za sve promjene kolokvijalnog govora.

Onda ti je vjerojatno promaklo koliko se u Zagreb doselilo ljudi sa svih strana Hrvatske, a i sire, stoga je advokat u masovnoj upotrebi. Ćurka? A, nesporazum - mislila sam da on misli na "curku", curetak, curicu.
Mozda primjecujes i da se svakodnevno i to vrlo cesto u govoru politicara, moze naici na dozvolite, dozvoljeno, umjesto dopusteno.

Edited by Ziza, 28 October 2008 - 19:32.

[Macha]

Onda ti je vjerojatno promaklo koliko se u Zagreb doselilo ljudi sa svih strana Hrvatske, a i sire, stoga je advokat u masovnoj upotrebi. Ćurka? A, nesporazum - mislila sam da on misli na "curku", curetak, curicu.
Mozda primjecujes i da se svakodnevno i to vrlo cesto u govoru politicara, moze naici na dozvolite, dozvoljeno, umjesto dopusteno.

Advokat se u Zagrebu govorilo i prije rata.
Curka...hehehe, baš smo se mimoišle ... to je noviji sleng. Prije se govorilo "puca".
"Dozvolite" sam čula i prije, dok sam živjela u Zagrebu. Nije bilo toliko jezičnog čistunstva pa su se udomaćile riječi koje su donešene iz drugih krajeva. Ima još jedna važna stvar; imali smo JRT sa zajedničkim programom i nije nikakvo čudo da su različiti govori oblikovali zagrebački idiom.

[Vjekoslav]

nejasan mi je ovaj topic. ako je pitanje kako govore Hrvati, na odgovor ce Marko pricekati, posto se Hrvati jos uvijek oko toga nisu medjusobno dogovorili. ako je pak pitanje kako govore gradjani Republike Hrvatske, onda je odgovor jasan - govore razlicito, od kraja do kraja, a izmedju ostalih govora, govore i jezikom Marka, dakle, srpskom ijekavicom. e sad, ako Marko dolazi iz Beograda, onda mogu misliti kako zvuci ta ijekavica. no i tako govore gradjani Republike Hrvatske (povratnici), pa mu kamuflaza nije (ili barem ne bi trebala biti) potrJebna.

kad sam bio mladjan lovac, volio sam se igrati s tim stvarima. ne radi neke nacionalne price (ja sam recimo kao klinac mislio da Hrvati zive samo u Dalmaciji), vec radi testiranja sluha/nekog izazova. pa sam tako na moru (za slambos, kao okladu s frendovima) jedno vece govorio beogradski, drugo vojvodjanski, trece purgerski, cetvrto bosanski, a peto dalmatinski. za sud/presudu pitalo se nekoga za susjednim stolom ili konobara. i mogu reci/pohvaliti se, bio sam u tome kao osnovnoskolac/gimnazijalac prilicno uspjesan, nikad bez sladoleda nisam ostao.

vise to ne radim za slambos, ali jos uvijek, u pravilu, radim. nakon tri dana u nekom mjestu oponasam/skidam govor domacina. jedino sto mi tada fali je fundus rijeci. sto znaci da ako bih se preselio sutra iz Osijeka npr. dole na otoke ili gore u neke zagorske brege, kroz par mjeseci/maksimalno godinu dana, govorio bih u potpunosti jezikom kraja u koji sam dosao zivjeti. znam da to mozda nekima (kao npr. mojoj rodjenoj sestri) zvuci cudno, ali takva je prilagodba okolini meni nesto prirodno i pozitivno, a ne neprirodno i lose.

Zagrepčani kažu advokat jednako često kao i odvjetnik, uslov vrlo rijetko, a ćurka nikad.

Osjecani rijec advokat ili odvjetnik uopce ne koriste (sta ce im?), uslov podjednako kao i uvjet, a ćurku tu i tamo. vise od puretine/manje od svinjetine. za vrijeme rata neki su probili led sa sjemaforom, pa je odonda uistinu svasta moguce.

U pravu si, "bok" se ne koristi samo u Zagrebu, nego cijeloj Hrvatskoj, pa i Dalmaciji, samo sto Dalmosi to malo otegnu na "book".

nisam bas siguran da u Dalmaciji cujem to k na kraju, ali okej. bog se u Slavoniji, kao nenormalno brza & nervozna rijec, iznimno tesko (na silu) primio, pa zvuci ekstremno kretenski, kao bok rastegnut na prijeratni aj zdrao -> bOOOoooOg

a po sokAckim selima (a sva su sokAcka otkad nam je lipe rvAcke domovIne), taj purgerski bok zvuci uistinu, ali uistinu, n-e-o-p-i-s-i-v-o. u biti, pokusajte sami razvuci bok na hvaljen Isus i Marija, pa cete shvatit na sta to lici.

[Macha]

nisam bas siguran da u Dalmaciji cujem to k na kraju, ali okej.

I ne čuješ. Dalmatinci kažu "bog" i to od rata na ovamo. Zvuči do zla boga neprirodno. "Bok" mogu reći jedino Zagrepčani, a da djeluje normalno i prirodno.

[Sleepers]

Hm pa ja zivim u Dalmaciji 2 godine i ne kazu boG, nego boook -rastegnuto, kao sto sam i rekla. Osim ako nisam gluha, a nisam.