Sa obzirom da nema ogranicenja u svemiru...ne samo da ima oblika zivota, nego sa obzirom na bezbroj kombinacija...ima bezbroj nas istih koji visimo na ovom forumu kroz citav svemirDosta je tu nepravilnosti, a i potrebno je mnogo diskusije.
Sto jest jest otisli smo predaleko.
Nego da cujem vase misljenje na temu:
http://forum.b92.net...showtopic=47909
Nas dobri stari svemir nema pocetka i kraja?
Started by
Flopnik
, Sep 19 2008 00:44
18 replies to this topic
#16
Posted 26 September 2008 - 03:20
#17
Posted 04 October 2008 - 20:50
Pitanje nije da li je svemir postao ili postoji oduvek.
Pitanje je da li uopste postoji bez nas, tj. da nas nema dal bi bilo i prostora i vremena.
Pitanje je da li uopste postoji bez nas, tj. da nas nema dal bi bilo i prostora i vremena.
#18
Posted 07 November 2008 - 17:23
Je sam rodjem pre nekog izvesnog KONACNOG vremena. Ja postojim, ako nista drugo. Ne mogu da tvrdim da i vi postojite. Moja sposobnost imaginacije je toliko velika da se poneki put (cesto, vrlo cesto) zapitam: Nisam li ja Bog u mojoj glavi? Kad JA prestanem postojati, prestajete i vi u mojoj glavi.
Zamisli, pada kisa. Veliki grad. Noc. Mracna ulicica. Ja hodam i izvadim telefon. Bam! Padam na zemlju, vidim necije noge. Telefona mi nema, a i dzepovi mi olaksani. Toplo, krvarim. Umirem.
Koga je briga kako je nastao svemir, koje je boje Sirijus B, koliko postoji boja kvarkova i da i je gravitacija sila na daljinu ili se prenosi gravitonima u zakrivljenom prostor/vremenu brzinom svetlosti. JA umirem.
Mislim na ono sto sam uradio i sto nisam uradio, mislim na lepe stvari i na ruzne stvari. Mozda ponovo prozivljavam zivot. Mozda i nisam ziveo vec samo umislio, mozda i ne umirem jer se nisam ni rodio. Ali jedno je sigurno. Prestajem da postojim iz nekog razloga. Prestaje da postoji i vasiona.
E sad, salu na stranu. Nisam mrtav, ne umirem, nisam Bog, nije svet u mojoj glavi (vec iza zice negde tamo). Fiziku ne treba mesati sa metafizikom. Nauka je danas toliko kompleksna da je laici ne mogu razumeti. A opet, razumeju li laici nand memoriju ili kvantni procesor? A obe stvari rade na kvantnom nivou, a opet tako lepo rade u mom racunaru. Dobro, jos nemam kvantni procesor, ali ocekujem da mi ga tata kupi za jedno 75-100 godina. I obican quad-core radi na kvantnom nivou. A nanomasine?
To sto neko vidi profesora kako sacuje mlade studentkinje ne znaci da je nauka takva. Moj brat je to shvatio i otisao u Ameriku da pravi robote i da se nikada vise ne vrati. Mi kao narod samo mislimo o hladnom pivu sto me ponekad zabrinjava. Ali opet, u toj ulicici, pa jedino sto nam nakon svega preostaje su hladno pivce, zenske (ili muski jer mislim da ima i zena na ovom forumu) i malo zezanja.
Zamisli, pada kisa. Veliki grad. Noc. Mracna ulicica. Ja hodam i izvadim telefon. Bam! Padam na zemlju, vidim necije noge. Telefona mi nema, a i dzepovi mi olaksani. Toplo, krvarim. Umirem.
Koga je briga kako je nastao svemir, koje je boje Sirijus B, koliko postoji boja kvarkova i da i je gravitacija sila na daljinu ili se prenosi gravitonima u zakrivljenom prostor/vremenu brzinom svetlosti. JA umirem.
Mislim na ono sto sam uradio i sto nisam uradio, mislim na lepe stvari i na ruzne stvari. Mozda ponovo prozivljavam zivot. Mozda i nisam ziveo vec samo umislio, mozda i ne umirem jer se nisam ni rodio. Ali jedno je sigurno. Prestajem da postojim iz nekog razloga. Prestaje da postoji i vasiona.
E sad, salu na stranu. Nisam mrtav, ne umirem, nisam Bog, nije svet u mojoj glavi (vec iza zice negde tamo). Fiziku ne treba mesati sa metafizikom. Nauka je danas toliko kompleksna da je laici ne mogu razumeti. A opet, razumeju li laici nand memoriju ili kvantni procesor? A obe stvari rade na kvantnom nivou, a opet tako lepo rade u mom racunaru. Dobro, jos nemam kvantni procesor, ali ocekujem da mi ga tata kupi za jedno 75-100 godina. I obican quad-core radi na kvantnom nivou. A nanomasine?
To sto neko vidi profesora kako sacuje mlade studentkinje ne znaci da je nauka takva. Moj brat je to shvatio i otisao u Ameriku da pravi robote i da se nikada vise ne vrati. Mi kao narod samo mislimo o hladnom pivu sto me ponekad zabrinjava. Ali opet, u toj ulicici, pa jedino sto nam nakon svega preostaje su hladno pivce, zenske (ili muski jer mislim da ima i zena na ovom forumu) i malo zezanja.
#19
Posted 05 December 2008 - 16:18
Da li je svemir bio geocentrican pre nekoliko vekova? Svakako da na Zemlji ne bi bilo ideje prostora i vremena, bar ne na nacin na koji sada postoji, oblikovana u ljudskoj svesti, ali to ne znaci da ih ne bi bilo.Pitanje nije da li je svemir postao ili postoji oduvek.
Pitanje je da li uopste postoji bez nas, tj. da nas nema dal bi bilo i prostora i vremena.
Egocentricni pogled na svemir se da jako lako razbiti tako sto zapucas predvece pesice od Bora do Beograda, idealno bi bilo zimi, i kada dodjes negde kod Cestobrodice i tako setajuci upadnes u maglu i druge nepogode, pocinjes da dozivljavas koliko si nistavan u odnosu na planetu Zemlju. Oko tebe se na sve strane nalaze planine, ogromne planine, stene, kamen, magla te je progutala, a uz to, svuda oko tebe je mrak. A ta tacka, ta Cestobrodica je samo delic Zemlje, mali, minoran, zanemarljiv, toliko mali da na karti sveta ne bi mogao da ga ubod iglom i te ogromne stene oko tebe su samo ogrebotine na povrsini planete, a magla je lokalna vremenska prilika o kojoj cak i ne cujes u Beogradu na vremenskoj prognozi. A Zemlja, ta ogromna planeta, je usamljeni kamencic u ogromnoj praznini Suncevog sistema.
Ne zelim da nastavljam sa poredjenjima, ali se nadam da sam ti dao ideju o tvojoj, svojoj, nasoj nistavnosti.
Edited by kirhof, 05 December 2008 - 16:24.