1) Prva particija na hardu treba da bude primary, zato sto 90% BIOS-a nije u stanju da cita dalje od MBR-a te da trekuje particije unutar extended particija, thus - nije u stanju da nadje aktivnu particiju sa koje bi trebalo da podigne odgovarajuci boot manager. Dalje od toga je cist matter of preference. Da li ces imati 4 primary particija, ili n(1-3) primary i jednu extended - to je vec na tebi. Prednost extended particija je u tome sto kad se sjebe MBR kompletna particiona struktura extended particije ostaje netaknuta (sem informacije o samoj extended particiji) pa se moze relativno lakse vratiti nego da su sve particije bile primary. Mana je u tome sto ako se sjebe sama extended particija, sve particije pod istom bivaju sjebane almost beyond repair zato sto extended particija ne radi po principu deljenja sektora kao sto to rade primary particije, pa je mnogo teze ispraviti stetu. Takodje, extended particija zapravo radi kao jedna particija, samo vrsi 'virtuelizaciju' drugih tako da ne dobijas gotovo nista u performansama za razliku od primary particija (mada dobitak u performansama nije uopste tako velik kao sto neki misle da jeste, setanje glave i seek times na danasnjim diskovima uopste nije sporo kao sto je nekad bilo da bi se primetila razlika). Iz razloga nesigurnosti interne particione tabele extended particija, ja nikada ne bih drzao podatke na ekstendovanim particijama - sto ce reci /home (*nix like OSes), Documents & Settings (Windows NT-like OSes) i generalni storage (muzika, dokumenti, filmovi, whatever) bi mi uvek bili na posebnoj primary particiji, po mogucstvu na posebnom hard disku.
2) Kao sto vec navedoh, mozes ti drzati Windozu i na extended particiji, sve dok postoji primary particija, makar od samo par megabajta, na cijem prvom sektoru ce moci da se zapise boot manager i koja ce biti aktivna, kako bi BIOS bio u stanju da podigne sistem. Naravno, postoje BIOS-i koji su u stanju da track-uju i extended particije gde bi oni, cak i da nema aktivne particije, pretrcali kroz particionu tabelu ekstendovane particije na odabranom 'first boot device' disku i pokusali da podignu boot manager sa prve particije unutar ekstendovane particije na istom, no takvi BIOS-i su u manjini.
3) Za eksterne hard diskove - sve zavisi za sta zelis da ih koristis. Generalno, ako ti sluze kao global storage, jedna ogromna particija je sasvim ok, pod uslovom da ne zelis da pravis image-backup iste. Ako zelis da drzis programe, operativne sisteme ili sta vec na istom - onda je bolje isparticionisati ga kao i regularni hard - lakse za backup, lakse za management, a i ako ces imati milijardu malih fajlova - radice drasticno brze sa vise malih MFT tabela nego sa jednom ogromnom.
4) NTFS je nazalost nikada-dovrseni (i prilicno strukturno ruzan) fajl sistem i to je jedini razlog zasto isti izbegavam (uglavnom sve drzim na ext3 ili RaiserFS-u, FAT32 samo za podatke koje treba da budu citljivi sa gotovo svakog kompa bez too much of a hussle). U odnosu na FAT32, NTFS je nesto sporiji (benchmark-level brojki), s tim sto u realnosti moze ispasti i brzi u zavisnosti od namene (recimo ako je rec o velikom broju malih fajlova, a kod pretrage narocito ako se ukljuci indexing), u svakom slucaju je prilicno sigurinji od FAT32. Ipak, ono sto mu je najveca prednost u odnosu na FAT32 je to sto moze drzati fajlove vece od 4GB, sto ga cini prakticno nezamenjivim (kad je rec o M$ sistemima) kao fajl sistem za storage - u tvom slucaju, ako ces praviti image ogromne particije i drzati to na eksternom disku, taj image ce najverovatnije biti prilicno veci od 4GB, pa bi jedini nacin da storujes image na isti (ako koristis FAT32) bio ako bi image splitovao na manje delove sto bi zauzvrat rezultovalo slabijim performansom, vecom mogucnostu korupcije i potencijalno ekstremno sporom kalkulacijom inkrementalnih bekapova.
@Picard,
swap particija nije nigde obavezna, niti mora biti ~2xRAM-a (ako imas 4GB RAM-a svakako ti ne treba swap particija od 8GB jer je malo tesko zamisliti potrebu za 12GB RAM space-a, ako imas 128MB RAM-a onda nije lose imati i 1GB za swap ako planiras da startujes intenzivne aplikacije), ni u jednom OS-u, pa tako ni u Linuxu... Preporucljivo je da ista sedi na posebnoj particiji iz jednog vrlo prostog razloga - da se ne bi drljala, a samim tim i prljala particija zaduzena za sistem konstantnim upisom i brisanjem podataka sa iste, odnosno da ne bi bespotrebno nastajala fragmentacija sistem particije.
Edited by incognito, 07 September 2008 - 14:52.