Jump to content


Photo
- - - - -

Dlaka u jajetu


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
45 replies to this topic

#16 schneetzla

schneetzla
  • Members
  • 239 posts

Posted 28 August 2008 - 11:53

Virginia Woolf
+++++++++++

Ona je senzibilna i kultivirana osoba, no romani joj pate baš od toga- to je treniranje senzibilnosti kao takve. Kao da život postoji samo da bi ga Virginia
estetski žvakala i prežvakavala- i u Valovima, i Gđi. Dalloway, i Svjetioniku.


Virdzinija mi je slaba tacka. Beskrajno uzivam u tim njenim senzibilnim prezvakavanjima.


Henry Miller
++++++++++

Dobro, on nije velik pisac, ali je zabavan i često dobar urnebesni stilist. Obratnice su dobre, pa i knjige njegova života ("čitanje na zahodu"), a ostaju odlični komični dijelovi (kozmotelegrafska agencija), prikaz života u New Yorku 1930-ih, i to je to. Sve njegove knjige su on sam, to je autobiografija preraspisana.


Eh sta bi Erika Jong radila bez deda Henrija... :ph34r:

Meni se cini da je on u stvari dosta dobar pisac, ali sve njegove knjige su jedna ista knjiga.
Da su sve knjige autobiografija, to bi bilo u redu - ni prvi ni poslednji - ali su sve njegove knjige autobiografija sustinski jednog perioda.

#17 Hroboatos

Hroboatos
  • Members
  • 198 posts

Posted 28 August 2008 - 16:07

Dobro, ovo više ofrlje, nema smisla da se ide u nijansirane književne kritike.

Neko je rekao da čitanjem Dostojevskog, čitalac dobija temperaturu...neko drugi (Hese, mislim) da se pravi smisao njegovih dela dobija potpunim uživljavanjem i dolaskom u stanje u kojem jesu njegovi likovi, što jeste "zamorno" s obzirom koji su likovi i kojim dilemama su ophrvani. Ne znam zašto Ivan nije mogao "napisati - smisliti" Legendu.... sa 23 godina. Pored toga što je "samo" književni lik ne znam zašto mu nedostatak godina osporava mogućnost da se na taj način izrazi...Aleksandar Makedonski je u tim godinama bio na putu osvajanja tadašnjeg sveta, Vels je u tim godinama pripremao "Građanina Kejna"...


Zato što je takvo problematiziranje znak, recimo, mudrosti. Nema "mudraca" s 20 i kusur godina. To umovanje i razglabanje dolazi s godinama- svi su filozofi imali oko 40 kad su pisali bolja djela, a neki (Kant) oko 60 +. Hegel je Fenomenologiju s nekih 38, mislim. Sam FMD je dao genijalno mladalačko djelo u "Dvojniku", no etička problematika kalibra "Zapisa iz podzemlja" je iz njegovih 40-ih.
Kao što Hegel reče- Minervina sova polijeće u predvečerje.
Glede Aleksandra i dr.- to je vitalnost, energija, ekspanzija,.. za to nije potrebno životno iskustvo s mudrovanjem i propitivanjem.

Što se tiče Prusta, taj procenat "viška" je, možda i veći. Ali to je upravo načinilo Prusta velikim. Nema stranice u "Potrazi za izgubljenim vremenom" koja kao da ne pati od toga....stranice i stranice opisa prevrtanja u krevetu, devojke na biciklama, redovi i redovi strahovanja da li će ga mama poljubiti ili ne pred spavanje, opisi kostima, puno toga....Ali Prust ne bi bio ono što jeste da nema toga...


Ne slažem se. Mislim da treba razlikovati snena i meditativna poglavlja i dijelove (npr. cijelu "U sjenu procvalih djevojaka") od niza davljenja koja su efemerna i jednostavno- višak. U "Zatočenici", rekoh, Proust davi preko svake mjere, i tu bi roman bio duplo bolji da je izrezao nekih 20-30% teksta. Nije svaka refleksija nužna ni obogaćujuća, hrpa je otrcani davež.
No- Proust ostaje, za mene, u 20. st. broj 1, a od svjetskih klasika jedan od 4-6 "perenijalnih autora".

Mislim da grešiš za Džojsa. Pa smisao Uliksa nije u nekom transponovanju grčkog mita u tadašnje vreme nego pokazivanje na šta se taj mit "srozao" ..na trivijalnost svakodnevnog života u kojem se ipak, svaki dan ne ubijaju babe zelenašice, ne misle velike misli i ne čine velika dela, ne ratuje, ne otkriva ili završava, naravno tragično neka velika ljubav itd...
Roman je oda trivijalnosti i svakodnevnosti sa sve masturbacijom i pražnjenjem creva. Pre bi se kao eksperiment mogao posmatrati "Finiganovo bdenje", spomenuti Foknerov "Buka i bes", "Vergilijeva smrt" Broha i drugi..ali ne i Uliks. Likovi i nisu, osim Bluma, bili predviđeni za "ulazak pod kožu".....


Hja...da i ne, ne znam. Uliks je ipak pokus, i to plodan po utjecaju (Wake ostaje gigantski abortus, i slažem se s Nabokovim (opet on) da je Wake promašaj). Točno je da je roman "oda trivijalnosti", no da koristim tuđu pamet- E. Forster je u knjizi "Aspects of Novel", pišući o tom zašto je Tolstoj velik, a Arnold Bennet (u "The Old Wives's Tale") nije, kazao: Our daily life in time is exactly this business of getting old....Of course we grow old. But a great book must rest on something more than an 'of course', and though The Old Wives' Tale is strong, sincere, sad, it misses greatness. To bih proširio na Uliksa- koji je nemjerljivo virtuozniji i eruditskiji od bilo čeg što je Bennet napisao. No rezultat je isti- of course. Zato, po mom sudu, Uliks nije veliko ostvarenje u onom smislu u kojem su to Rat i mir ili Traganje. Ne zbog relativne prizemnosti sadržaja (ni Proustovi likovi nisu neke veličine- dobar dio ima titule, no obični su bilmezi), nego zbog konačnoga efekta. I genijalno prikazana tričavost, ako nije obogaćena i oplemenjena vizurom autora koji ju izdiže u nešto više/šire, ostaje ipak- tričavost.

#18 Hroboatos

Hroboatos
  • Members
  • 198 posts

Posted 02 September 2008 - 21:01

Da nastavimo ...

Homer
++++++

Svaka čast klasiku i epici, no to je modernom duhu toliko strano da traži- čitanje- uistinu pravi napor. Cijela je ta priča "ratovanja" (zapravo, običnih makljaža koje sporadično traju 20 godina, i to oko neke radodajke koja ni sama ne zna što bi), te taj infantilni Ahil i njegovo ludovanje, bezvezni bogovi koji se nećkaju ili muku muče oko svojih favorita ....meni je vrlo teško pojmiti činjenicu da je taj spjev ostao temeljac grčke nacionalne kulture kojim su nadahnjivali naraštaji, i kojeg nijedan značajni Grk nije ismijao kao djetinjariju. Platon je moralizirao, no nije nijekao estetsku vrijednost Ilijade, što mi je, priznajem, teško shvatljivo. Tko može taj ep ozbiljno pročitati u 20./21. st. i njime biti impresioniran kao velikom literaturom- tomu skidam kapu.

Torquato Tasso, Lodovico Ariosto, Edmund Spenser, Philip Sidney, Luis Camoens, ..
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

U renesansi imam favorita koje čitam sa zadovoljstvom (Montaigne, Shakespeare, Donne, Cellini,..)- no ovi gore su takva petljanija da ih ne mogu vidjeti očima. Maksimalno iz njih po koji izabrani nadahnjujući citat, nešto što čovjek nađe u antologijama. No, cijela ta djela- koma, strano kao da je s druge planete, zamorno i davež.....umirem.....krrrrrrrrrk.

Dante
+++++

Zgodno jedino uz paralelnu knjigu objašnjenja. Inače, isto- probrani citati u antologijama.

Karl May
++++++

E, ovo je sentiš iz mladosti. Vrhunska trivijalna literatura. Ne znam koji bih mu prigovor mogao uputiti- dao mi je toliko zadovoljstva, i u indijanskim, i u islamskim, i u nekim drugim (Argentina,..) miljeima. Autor kojeg su obožavali i Hitler i Einstein mora biti prava faca.

Edited by Hroboatos, 02 September 2008 - 21:03.


#19 Hroboatos

Hroboatos
  • Members
  • 198 posts

Posted 03 September 2008 - 10:27

Dalje ...

Zane Grey
++++++++

Mitolog Divljeg zapada. Kad čovjek pogleda fotke tih ljudi- oni su većinom i debeli, i gegavi, i ćelavi, ili djeluju smiješno s golemim brčinama i tumpastim glavama, a šeširi su im nabijeni na klempave uši. Revolveri vise nekako postrance, a pojas je obično ispod nabrekloga trbuha (OK kod nekih nije- Clay Allison, braća James,..). Kod Greya- svi supermeni, atlete, gađaju bolje od Annie Oakley, dvoboji su drame heroja (a u praksi puškaranja pijanih đilkana), konji su vrani i plamenih griva,... visoki romantizam, nema što. Ima erosa, na delikatni način (Grey je u privatnom životu bio seksualni manijak, pravi Prijap).

Sve u svemu, literatura visoke stilizacije, no privlačna vjerojatno baš zbog toga, zbog nepostojanja većine realističnih elemenata.


Hrvati i Srbi, narativna proza, 19. stoljeće
+++++++++++++++++++++++++++++++

Kod Hrvata bih izdvojio Šenou, Antu Kovačića, Josipa Kozarca, K.Šandora Gjalskog, Vjenceslava Novaka ...kod Srba Lazu Lazarevića, Milovana Glišića, Simu Matavulja, S. Mitrova Ljubišu, Stevana Sremca, Janka Veselinovića,... Sve je to, gledano u europskim okvirima- zastarjelo ili naivno. No- pišem po sjećanju iz jugolektire- vidljive su i razlike. hrvatski pisci, osim ovih na prijelazu u 20. st. (Gjalski npr.) pišu zapjenjeno, stalno neki vrag viču, obogatili jesu jezik novotvorenicama (posebno Šenoa i Kovačić), no taj, tobože realizam, zapravo je histerični romantizam. Nema prirodnih dijaloga, stalno emfaza i jednostavno- nemam ih živaca više čitati. Novak i Gjalski su već bolji, turobno propadanje, ali i oni su-posebno Novak- diletanti, vidi se da je to nekako priučeno. Srbi pak nemaju takav "polet", ali su bolje- bar neki- izdržali test vremena. Lazarevića se da čitati , ne ostavlja neki gromadni dojam, ali priča prirodno i teče život i dobro je. Slično i drugi, a Sremac je vrlo dobar u vizualnim efektima, skor kao Dickens. Ljubiša je li-la. Sve u svemu- sve je to kaskanje iza Europom toga doba, no Srbe sam mogao čitati, a da me ne počnu živcirati, dok ove moje ne mogu, umaraju me svojom ražešćenom gestikulacijom, bukom i vikom.

#20 Ulis

Ulis
  • Members
  • 2,254 posts

Posted 05 September 2008 - 23:19

Da nastavimo ...

Homer
++++++

Svaka čast klasiku i epici, no to je modernom duhu toliko strano da traži- čitanje- uistinu pravi napor. Cijela je ta priča "ratovanja" (zapravo, običnih makljaža koje sporadično traju 20 godina, i to oko neke radodajke koja ni sama ne zna što bi), te taj infantilni Ahil i njegovo ludovanje, bezvezni bogovi koji se nećkaju ili muku muče oko svojih favorita ....meni je vrlo teško pojmiti činjenicu da je taj spjev ostao temeljac grčke nacionalne kulture kojim su nadahnjivali naraštaji, i kojeg nijedan značajni Grk nije ismijao kao djetinjariju. Platon je moralizirao, no nije nijekao estetsku vrijednost Ilijade, što mi je, priznajem, teško shvatljivo. Tko može taj ep ozbiljno pročitati u 20./21. st. i njime biti impresioniran kao velikom literaturom- tomu skidam kapu.



Dalje ...


Hrvati i Srbi, narativna proza, 19. stoljeće
+++++++++++++++++++++++++++++++

Kod Hrvata bih izdvojio Šenou, Antu Kovačića, Josipa Kozarca, K.Šandora Gjalskog, Vjenceslava Novaka ...kod Srba Lazu Lazarevića, Milovana Glišića, Simu Matavulja, S. Mitrova Ljubišu, Stevana Sremca, Janka Veselinovića,... Sve je to, gledano u europskim okvirima- zastarjelo ili naivno. No- pišem po sjećanju iz jugolektire- vidljive su i razlike. hrvatski pisci, osim ovih na prijelazu u 20. st. (Gjalski npr.) pišu zapjenjeno, stalno neki vrag viču, obogatili jesu jezik novotvorenicama (posebno Šenoa i Kovačić), no taj, tobože realizam, zapravo je histerični romantizam. Nema prirodnih dijaloga, stalno emfaza i jednostavno- nemam ih živaca više čitati. Novak i Gjalski su već bolji, turobno propadanje, ali i oni su-posebno Novak- diletanti, vidi se da je to nekako priučeno. Srbi pak nemaju takav "polet", ali su bolje- bar neki- izdržali test vremena. Lazarevića se da čitati , ne ostavlja neki gromadni dojam, ali priča prirodno i teče život i dobro je. Slično i drugi, a Sremac je vrlo dobar u vizualnim efektima, skor kao Dickens. Ljubiša je li-la. Sve u svemu- sve je to kaskanje iza Europom toga doba, no Srbe sam mogao čitati, a da me ne počnu živcirati, dok ove moje ne mogu, umaraju me svojom ražešćenom gestikulacijom, bukom i vikom.



Ovo već nije traženje dlake u jajetu

#21 schneetzla

schneetzla
  • Members
  • 239 posts

Posted 05 September 2008 - 23:36

Hrvati i Srbi, narativna proza, 19. stoljeće
+++++++++++++++++++++++++++++++

Kod Hrvata bih izdvojio Šenou, Antu Kovačića, Josipa Kozarca, K.Šandora Gjalskog, Vjenceslava Novaka ...kod Srba Lazu Lazarevića, Milovana Glišića, Simu Matavulja, S. Mitrova Ljubišu, Stevana Sremca, Janka Veselinovića,... Sve je to, gledano u europskim okvirima- zastarjelo ili naivno. No- pišem po sjećanju iz jugolektire- vidljive su i razlike. hrvatski pisci, osim ovih na prijelazu u 20. st. (Gjalski npr.) pišu zapjenjeno, stalno neki vrag viču, obogatili jesu jezik novotvorenicama (posebno Šenoa i Kovačić), no taj, tobože realizam, zapravo je histerični romantizam. Nema prirodnih dijaloga, stalno emfaza i jednostavno- nemam ih živaca više čitati. Novak i Gjalski su već bolji, turobno propadanje, ali i oni su-posebno Novak- diletanti, vidi se da je to nekako priučeno. Srbi pak nemaju takav "polet", ali su bolje- bar neki- izdržali test vremena. Lazarevića se da čitati , ne ostavlja neki gromadni dojam, ali priča prirodno i teče život i dobro je. Slično i drugi, a Sremac je vrlo dobar u vizualnim efektima, skor kao Dickens. Ljubiša je li-la. Sve u svemu- sve je to kaskanje iza Europom toga doba, no Srbe sam mogao čitati, a da me ne počnu živcirati, dok ove moje ne mogu, umaraju me svojom ražešćenom gestikulacijom, bukom i vikom.


ovo je sve veoma tacno.

od svega navedenog, voleo sam (u srednjoj skoli, davno bese) lazu lazarevica. a od sremca - samo pop ciru i pop spiru. ostalo je daleko od mog senzibiliteta. a zonu zamfirovu jednostavno ne razumem; ne govorim niski. :ph34r:

#22 Hroboatos

Hroboatos
  • Members
  • 198 posts

Posted 08 September 2008 - 13:40

Dalje..

Thomas Mann
+++++++++

Nije lako pisati o visoko cijenjenom autoru kojeg baš ne šljiviš, a i ne cijeniš. Što reći o njemu ? Da je mudar- na neki način jest. Da ima analitičku inteligenciju- pa, ima ? No, kako to sve ispada kao proza ? Smrt u Veneciji- stari homić u predsmrtnoj agoniji i ekstazi nećka se oko vrijednosti umjetnosti, skor kao Brochov Vergilije u manjem opsegu i dosta ranije. U Čarobnoj gori dobri su praskavi dijalozi između Naphte i Settembrinija, mdicinska dijagnostika (osjećaš se kao da si i sam u zagušljivom ambijentu sanatorija)- no eros utjelovljen u Chauchatovoj, zatim ostali hodajući mrtvaci i sam Hans .... nemaju mi životnost i dojmljivost Proustovih likova, njihove diskusije su zanimljive kao prikaz dominantnih problema uoči 1. svj. rata- no to je za arhivu, nije univerzalno, a sam hladni ambijent bolnice je uvjerljiv, no ... usporedbe radi, nezgrapnije napisan Solženjicinov 2odjel za rak" puno je intenzivnija, dublja, dirljivija i snažnija knjiga; likovi su živi i mi za njih marimo- dok, priznajem, da sva ekipa sanatorija, zajedno s liječnicima, poumire usred romana, ne bih ni zijevnuo. Ogromni pak "Josip i njegova braća" previše traži- nisam ga cijeloga pročitao, nego možda 40%. I to ostaje kao neka zezanija. Piše Mann o mitu, ali mita nema. Piše tak oda nam namiguje ubacujući interpolacije i svoje opaske u tekst (stil romana 18. st.), što je, kao, "inovativno", ali smeta uvjerljivosti priče koja se vuče kao trakavica (u Bibliji jedva 3-4 stranice Mann pretvorio u 1.600 stranica). U Doktoru Faustusu stare Mannove mane, a i sumnjiva koncepcija- natovariti nacizam kao nešto izraslo iz njemačke kulture u preko objasnidbenih kategorija- muzikologije i dodekafonije ! Sumarno, za mene on ostaje značajan eruditski i vrijedni pisac kod kojega ima: dosade, metodičnosti, pouzdanosti, dobre kompozicije, analitičnosti, nerijetko dobroga humora. Nema- upečatljivih likova i situacija, univerzalne problematike prikazane i prezentirane na dojmljiv način, života i životnosti, emocija i "uvlačenja pod kožu", širega spektra osoba (uglavnom buržuji i umjetnički nastrojena inteligencija), ograničeni spektar likova- generalno hladnih i otuđenih. Vrijedan, ali bitno precijenjen autor. Kao i dobar dio teške, kao, vele, misaone, a daviteljske njemačke književnosti (Musil, Broch, Rilke (u romanu), Canetti (u romanu), ...)

Stefan Zweig
++++++++++

Nevjerojatno podcijenjen, što reći. Kad biografije nisko kotiraju kao žanr.

D.H. Lawrence
+++++++++++

Uistinu velik pisac u tri romana (Sinovi i ljubavnici, Duga, Zaljubljene žene). Ostalo su ili rani radovi, ili neka kvazifašistička fantazmagorija (Meksiko i indijanski bogovi), dok je Ljubavnik Lady Chaterly dobar, ali se vidi da tu Lawrence popuje više nego što je probavljivo. Cijene ga kao pisca pripovijedaka, no, nisam ih čitao. U Zaljubljenim ženama- često drveni dijalozi, jer Lawrence je velik kao pjesnik pulsirajućega života, dok mu cerebralna tematika baš i ne ide; ideje nisu integrirane u roman kao kod Dostojevskoga, nisu nabijene strašću i emocijama protagonista, nego su više kao neko školsko izlaganje. Inače, gdje je stavrno dobar, Lawrence je kao Whitman-ili aspekt Whitmana- dok mu je ideologija rusoizma i bježanija iz civilizacije realno infantilna.

#23 Dunadan

Dunadan
  • Members
  • 12,305 posts

Posted 09 September 2008 - 10:48

Stefan Zweig
++++++++++

Nevjerojatno podcijenjen, što reći. Kad biografije nisko kotiraju kao žanr.

ultra me sramota al ajd da napishem. kontam da sam za Cvajga chula mozda nekad davno, nijedno delo in particular, mozda Pismo nepoznate zene al ovo je suvo nagadjanje; mozda sam chula za film. :sramota:
interesantno je da Cvajg uopshte ne ulazi u shkolsku lektiru. zavrshila sam drushtveno-jezichku gimnaziju a od Cvajga ni traga ni glasa. ovo, naravno, nije izgovor. ne mozesh kriviti shkolovanje za svaku rupu u obrazovanju.
pre mesec dana odem do keve i tutne mi u ruke njegovu autobiografiju Jucherashnji svet i napichka me shto ne znam ko je chovek i shto samo chitam zanrovsku literaturu koju ona lichno ne smatra za knjizevnost.

i uzmem tako da chitam knjigu i provedem par dana u svetu tako savrsheno prikazanom da je gotovo opipljiv. mislim da mi je ova knjiga vishe koristila od svih lekcija iz istorije o Evropi s kraja 19. i prvih 40 godina 20. veka. i ne samo to, dobila sam insider's point of view obichaja i kulturnih aspiracija onog sveta. savrsheno.
lichnosti koje je spominjao, od pesnika, preko pisaca do nauchnika, svakog je sa toliko topline opisao da sam zavolela i one za koje nikad nisam chula kao i one prema kojima sam uvek gajila izvesnu dozu antagonizma. chovek kao da nije imao loshu rech ni za koga. chak i ako bi spominjao mediokritete to je radio bez traga superiornosti izvlacheci ono najbolje iz njih, a svoj uspeh bi uvek stavljao u kontext dogadjaja. josh nisam naishla na toliko skroman samoopis.

posle sam uzela da chitam Zvezdani sati chovechanstva, ali sam morala da odem od keve a nije mi dala da odnesem knjigu jer je sve te knjige uzela iz, heh, biblioteke (bibliotekarka joj rekla da su te knjige poslednji put chitane 1993.) jer nigde nema da se nabavi.
izdanje je hrvatsko, Otokar Kershovani iz 1963. (odlichan prevod, I might add) i sad kontam, je l uopshte ima negde da se kupe njegova izabrana dela? i da li je mozda u planu neko reizdanje?

slazem se da je izuzetno potcenjen. chak su i sajtovi izuzetno shturi glede njega.

#24 Hroboatos

Hroboatos
  • Members
  • 198 posts

Posted 09 September 2008 - 21:13

ultra me sramota al ajd da napishem. kontam da sam za Cvajga chula mozda nekad davno, nijedno delo in particular, mozda Pismo nepoznate zene al ovo je suvo nagadjanje; mozda sam chula za film. :sramota:
interesantno je da Cvajg uopshte ne ulazi u shkolsku lektiru. zavrshila sam drushtveno-jezichku gimnaziju a od Cvajga ni traga ni glasa. ovo, naravno, nije izgovor. ne mozesh kriviti shkolovanje za svaku rupu u obrazovanju.
pre mesec dana odem do keve i tutne mi u ruke njegovu autobiografiju Jucherashnji svet i napichka me shto ne znam ko je chovek i shto samo chitam zanrovsku literaturu koju ona lichno ne smatra za knjizevnost.

i uzmem tako da chitam knjigu i provedem par dana u svetu tako savrsheno prikazanom da je gotovo opipljiv. mislim da mi je ova knjiga vishe koristila od svih lekcija iz istorije o Evropi s kraja 19. i prvih 40 godina 20. veka. i ne samo to, dobila sam insider's point of view obichaja i kulturnih aspiracija onog sveta. savrsheno.
lichnosti koje je spominjao, od pesnika, preko pisaca do nauchnika, svakog je sa toliko topline opisao da sam zavolela i one za koje nikad nisam chula kao i one prema kojima sam uvek gajila izvesnu dozu antagonizma. chovek kao da nije imao loshu rech ni za koga. chak i ako bi spominjao mediokritete to je radio bez traga superiornosti izvlacheci ono najbolje iz njih, a svoj uspeh bi uvek stavljao u kontext dogadjaja. josh nisam naishla na toliko skroman samoopis.

posle sam uzela da chitam Zvezdani sati chovechanstva, ali sam morala da odem od keve a nije mi dala da odnesem knjigu jer je sve te knjige uzela iz, heh, biblioteke (bibliotekarka joj rekla da su te knjige poslednji put chitane 1993.) jer nigde nema da se nabavi.
izdanje je hrvatsko, Otokar Kershovani iz 1963. (odlichan prevod, I might add) i sad kontam, je l uopshte ima negde da se kupe njegova izabrana dela? i da li je mozda u planu neko reizdanje?

slazem se da je izuzetno potcenjen. chak su i sajtovi izuzetno shturi glede njega.


Ovako: Zweig je uglavnom na hrv. (ima nešto na srp.), i to su izdanja Keršovanija iz 1960-ih. No, ima i drugih, no kasnije je rijetko izdavan, osim kultne autobiografije "Jučerašnji svijet". E sad, ovisi o interesima- nekom ta literatura može biti nezanimljiva, no meni su sjajne njegove biografije, i to baš sve.

Graditelji svijeta- sastoji se iz tri dijela: Tri majstora (Balzac, Dickens, Dostojevski), Borba s demonom (Kleist, Hoelderlin, Nietzsche), Tri pjesnika svoga života (Stendhal, Tolstoj, Casanova). Mislim da nigdje nisam pročitao prodornije uvide u Dostojevskog, Nietzschea, Tolstoja i Casanovu.

Magellan-Fouche. Dvojna biografija o istraživaču i prefriganom političaru u doba Francuske revolucije i Napoleona. Isto briljantno, no možda ne bi bilo zanimljivo onima kojima je ta tematika strana.

Erazmo Rotterdamski (nije Keršovani)- biografija

Marija Antoaneta (srp. prijevod)- biografija. Dojmila je Hollywood koji je snimio film o njoj, i potaknula novi val interesa za giljotiniranu kraljicu.

Balzac - nedovršena biografija. Po meni, slabije djelo, posebno u usporedbi s velikom Mauroisovom biografijom Balzaca, "Prometej"

Zvjezdani sati čovječanstva- remek djelo vinjeta. Nezaboravne one o oporavku Haendela nakon apopleksije, o Rougetu kako komponira Marseljezu, o smrti Scotta na Polu, o udaru zapečačenog vlaka s Lenjinom - "projektilu" koji je "razbio poredak vremena".

Nestrpljivo srce, Žarka tajna- prvo roman, drugo zbirka novela. Vrlo dobro, posebno druga knjiga. Dobro se čita, i blizu je po vrijednosti biografijama.

Na kraju svakako bih preporučio "Graditelje svijeta" i "Zvjezdane sate" (a i ostalo, ovo za početak).

#25 Ulis

Ulis
  • Members
  • 2,254 posts

Posted 09 September 2008 - 21:18

Dalje..

Thomas Mann
+++++++++

Nije lako pisati o visoko cijenjenom autoru kojeg baš ne šljiviš, a i ne cijeniš. Što reći o njemu ? Da je mudar- na neki način jest. Da ima analitičku inteligenciju- pa, ima ? No, kako to sve ispada kao proza ? Smrt u Veneciji- stari homić u predsmrtnoj agoniji i ekstazi nećka se oko vrijednosti umjetnosti, skor kao Brochov Vergilije u manjem opsegu i dosta ranije. U Čarobnoj gori dobri su praskavi dijalozi između Naphte i Settembrinija, mdicinska dijagnostika (osjećaš se kao da si i sam u zagušljivom ambijentu sanatorija)- no eros utjelovljen u Chauchatovoj, zatim ostali hodajući mrtvaci i sam Hans .... nemaju mi životnost i dojmljivost Proustovih likova, njihove diskusije su zanimljive kao prikaz dominantnih problema uoči 1. svj. rata- no to je za arhivu, nije univerzalno, a sam hladni ambijent bolnice je uvjerljiv, no ... usporedbe radi, nezgrapnije napisan Solženjicinov 2odjel za rak" puno je intenzivnija, dublja, dirljivija i snažnija knjiga; likovi su živi i mi za njih marimo- dok, priznajem, da sva ekipa sanatorija, zajedno s liječnicima, poumire usred romana, ne bih ni zijevnuo. Ogromni pak "Josip i njegova braća" previše traži- nisam ga cijeloga pročitao, nego možda 40%. I to ostaje kao neka zezanija. Piše Mann o mitu, ali mita nema. Piše tak oda nam namiguje ubacujući interpolacije i svoje opaske u tekst (stil romana 18. st.), što je, kao, "inovativno", ali smeta uvjerljivosti priče koja se vuče kao trakavica (u Bibliji jedva 3-4 stranice Mann pretvorio u 1.600 stranica). U Doktoru Faustusu stare Mannove mane, a i sumnjiva koncepcija- natovariti nacizam kao nešto izraslo iz njemačke kulture u preko objasnidbenih kategorija- muzikologije i dodekafonije ! Sumarno, za mene on ostaje značajan eruditski i vrijedni pisac kod kojega ima: dosade, metodičnosti, pouzdanosti, dobre kompozicije, analitičnosti, nerijetko dobroga humora. Nema- upečatljivih likova i situacija, univerzalne problematike prikazane i prezentirane na dojmljiv način, života i životnosti, emocija i "uvlačenja pod kožu", širega spektra osoba (uglavnom buržuji i umjetnički nastrojena inteligencija), ograničeni spektar likova- generalno hladnih i otuđenih. Vrijedan, ali bitno precijenjen autor. Kao i dobar dio teške, kao, vele, misaone, a daviteljske njemačke književnosti (Musil, Broch, Rilke (u romanu), Canetti (u romanu), ...)



Lakonski bi bilo reći da o ukusima ne vredi raspravljati. Ali...ali reći da je "na neki način mudar", kao ima eto neku inteligenciju, ali likovi mu nemaju životnost i dojmljivost Prustovih likova, problemi uoči Prvog svetskog rata nisu univerzalni, nema univerzalne problematike itd..itd...je pre svega vrlo tendencioznu, ali barem pošteno jer je u skladu sa odmah iznetim stavom da ne ceniš Mana. Naravno i potpuno pogrešno.

Pretpostaviti Solženjicinov roman Čarobnom bregu, nipodaštavati svaku temu kojom se bavio od Budenbrokova (buržuji) preko Davosa, Josifa i njegove braće, pa do Leverkina je, blago rečeno, krajnje čudno.

Tomas Man je sa Džojsom, Prustom, Bulgakovim i Kortesarom jedan od najznačajnih literata prošlog veka.

#26 Hroboatos

Hroboatos
  • Members
  • 198 posts

Posted 09 September 2008 - 21:26

Lakonski bi bilo reći da o ukusima ne vredi raspravljati. Ali...ali reći da je "na neki način mudar", kao ima eto neku inteligenciju, ali likovi mu nemaju životnost i dojmljivost Prustovih likova, problemi uoči Prvog svetskog rata nisu univerzalni, nema univerzalne problematike itd..itd...je pre svega vrlo tendencioznu, ali barem pošteno jer je u skladu sa odmah iznetim stavom da ne ceniš Mana. Naravno i potpuno pogrešno.

Pretpostaviti Solženjicinov roman Čarobnom bregu, nipodaštavati svaku temu kojom se bavio od Budenbrokova (buržuji) preko Davosa, Josifa i njegove braće, pa do Leverkina je, blago rečeno, krajnje čudno.

Tomas Man je sa Džojsom, Prustom, Bulgakovim i Kortesarom jedan od najznačajnih literata prošlog veka.


Pa, već rekoh da ne šljivim ni Joycea, a Bulgakov i Cortazar mi još i nisu došli na red :ph34r:

#27 Ulis

Ulis
  • Members
  • 2,254 posts

Posted 09 September 2008 - 21:53

Pa, već rekoh da ne šljivim ni Joycea, a Bulgakov i Cortazar mi još i nisu došli na red :ph34r:


:) Bitno je da šljiviš Karla Maja

#28 schneetzla

schneetzla
  • Members
  • 239 posts

Posted 10 September 2008 - 01:51

Pa, već rekoh da ne šljivim ni Joycea, a Bulgakov i Cortazar mi još i nisu došli na red :ph34r:


A ne sljivis ni Muzila ni Broha, mislim da si ih negde pomenuo na ne tako pozitivan nacin. :)

Ima li sta u XX veku, osim dosadnog Solzenjicina, a da ti se dopada :D

#29 Hroboatos

Hroboatos
  • Members
  • 198 posts

Posted 10 September 2008 - 13:29

A ne sljivis ni Muzila ni Broha, mislim da si ih negde pomenuo na ne tako pozitivan nacin. :)

Ima li sta u XX veku, osim dosadnog Solzenjicina, a da ti se dopada :D


Prvo- Solženjicin nije dosadan,nego superzanimljiv. Dosadna je njemačka književnost (Rilke, Mann, Broch, Musil,..), za koju je dobro rečeno kako u jednom ruskom romanu ima više radnje nego u cijeloj njemačkoj književnosti. :ph34r:

Ako bismo o tom tko su, po mom mišljenju, veliki romanopisci 20. st., to su: vrhunski- Marcel Proust; veliki- Joseph Conrad, William Faulkner, Franz Kafka, Aleksandr Soženjicin, D.H. Lawrence, Malcolm Lowry, Boris Pasternak, Artur Koestler, Cormac MacCarthy ..a dobri, značajni, neki blizu velikima a drugi ipak vrijedno štivo, ne baš gromadno, no dobro- Garcia Marquez, Martin Du Gard, Camus, Olješa, Burgess, Hamsun, Huxley, ...

Oni koji su dosadni/nepotrebni/bolje da su išli u vodoinstalatere ili čuvare plaže u zimskom periodu: Thomas Mann, Hermann Broch, Virginia Woolf, James Joyce, Andrej Bjeli, Andre Gide, Samuel Beckett, Robert Musil, Bunjin, Vladimir Nabokov, Mihail Bulgakov, Cortazar, Fuentes, Sabato, Rushdie, Pynchon,..

#30 laufer

laufer
  • Banned
  • 861 posts

Posted 10 September 2008 - 14:09

Koji moze biti razlog da se u velike romanopisce i pripovedace 20. veka ne uvrste Ivo Andric i Milos Crnjanski ?