12 replies to this topic

[Hroboatos]

..a nitko ni mukaet.

[Uma]

Neljudski si se napatio po Sibiru, nasao snage da sve to opises i ostavis kao svedocanstvo generacijama.
Doslo je vreme da odmoris stare kosti.
Pocivaj u miru.

[U prolazu]

Napisao je neke dobre stranice, ali je, "bogdamudusuprosti", i strahovito lupetao.

[cyberwor/L/d]

Konzervativan mislilac. Prevodioci kazu da ga je tesko bilo prevoditi, procistio je ruski jezik od stranih reci.

[Artur Dent]

...

[Dunadan]

Konzervativan mislilac. Prevodioci kazu da ga je tesko bilo prevoditi, procistio je ruski jezik od stranih reci.

kad sam 'prelistala' njegov Nobel Lecture na ruskom, izdeprimirala sam se koliko sam malo rechi poznavala. zbog njega sam reshila da obnovim jezik.

inache, interesantan text, pa koga zanima: How I Helped Alexandr Solzhenitsyn Smuggle His Nobel Lecture from the USSR.

Edited by Dunadan, 06 August 2008 - 11:58.

[schneetzla]

Napisao je neke dobre stranice, ali je, "bogdamudusuprosti", i strahovito lupetao.

Upravo tako.

Razumem njegov politicki znacaj, ali mi knjizevni vec izmice.

[Hroboatos]

Upravo tako.

Razumem njegov politicki znacaj, ali mi knjizevni vec izmice.

Ostat će on, "Odjel za rak" i "Prvi krug" velika su djela u duhu klasičnoga realizma (kao i Pasternak ili Martin Du Gard), a "Arhipelag" je jedinstveno štivo koje mijenja svijest.

[schneetzla]

Klasicni realizam ima vecih dela, da se po njima pamti.

Solzenjicin ce ostati upamcen kao pisac Arhipelaga, kao borac protiv totalitarizma. Ja cu ga pamtiti kao odvratnog i konzervativnog ruskog nacionalistu. No, o mrtvima sve najbolje... ne?

[Hroboatos]

Klasicni realizam ima vecih dela, da se po njima pamti.

U 20. st. baš i ne.
No, tu ulazimo u područje estetike i ukusa. Po meni, iako osobno volim literarne pokuse, eksperimentalne stilove i virtuoznost, nesporno je da su, npr. Marquez ili Rushdie, pisci manjega dosega, emocionalnog intenziteta i dojmljivosti likova. Možda je i sama narav eksperimenta takva da priječi ostvarenje punoće u djelu. No, to je već spekuliranje...

Solzenjicin ce ostati upamcen kao pisac Arhipelaga, kao borac protiv totalitarizma. Ja cu ga pamtiti kao odvratnog i konzervativnog ruskog nacionalistu. No, o mrtvima sve najbolje... ne?

Pa što onda što je bio ruski nacionalist ? Dobro reče Harold Bloom u "Zapadnom kanonu", str. 29.- zapadni kanon nije mjesto za moralno poboljšanje i ne utjelovljuje sedam smrtnih vrlina.

[schneetzla]

U 20. st. baš i ne.
No, tu ulazimo u područje estetike i ukusa. Po meni, iako osobno volim literarne pokuse, eksperimentalne stilove i virtuoznost, nesporno je da su, npr. Marquez ili Rushdie, pisci manjega dosega, emocionalnog intenziteta i dojmljivosti likova. Možda je i sama narav eksperimenta takva da priječi ostvarenje punoće u djelu. No, to je već spekuliranje...



Pa što onda što je bio ruski nacionalist ? Dobro reče Harold Bloom u "Zapadnom kanonu", str. 29.- zapadni kanon nije mjesto za moralno poboljšanje i ne utjelovljuje sedam smrtnih vrlina.

retko kad spadam u one ljude koji po pitanju bilo cega daju univerzalne sudove, pa tako lepo kazem da cu ga JA pamtiti kao ruskog nacionalistu. taj se nacionalizam po prilicno infiltrirao u njegova dela (mada, istini za volju, davno sam ga citao, mozda sam kao mladic video i onog cega nema), a u intervjuima je umeo da bude tek ekstreman. to je nesto sto meni smeta, i kao citalac zadrzavam pravo da mu prigovaram. kao neko ko se bavi knjizevnoscu... na svu srecu nemam posla sa ruskom, pa ni izdaleka.


u svakom slucaju, neka ga istorija knjizevnosti pamti kako ona pozeli, ja cu ga pamtiti kako ja pozelim. istorija knjizevnosti ionako ima neugodan obicaj da sakrije najbolje.

[schneetzla]

U 20. st. baš i ne.
No, tu ulazimo u područje estetike i ukusa. Po meni, iako osobno volim literarne pokuse, eksperimentalne stilove i virtuoznost, nesporno je da su, npr. Marquez ili Rushdie, pisci manjega dosega, emocionalnog intenziteta i dojmljivosti likova. Možda je i sama narav eksperimenta takva da priječi ostvarenje punoće u djelu. No, to je već spekuliranje...

ovo je bas interesantno i vredno posebne teme.

ali moram da pitam - a zasto mislis da je markez pisac manjeg dosega (tj. sta podrazumevas pod dosegom)? i ako emocije podrazumevas sire od patnje, ne vidim ni zasto imaju manji emocionalni intenzitet.

i posto je to sve sustinski veoma individualno, da to ovako prikazem: u ruskoj prozi, sa casnim izuzetkom ane karenjine i ujka vanje (a sto je jos srednjoskolska lektira!) ja nisam naisao na mnogo drugih dopadljivih likova. osobito ne kod solzenjicina ili dostojevskog ili gogolja.

[Hroboatos]

ovo je bas interesantno i vredno posebne teme.

ali moram da pitam - a zasto mislis da je markez pisac manjeg dosega (tj. sta podrazumevas pod dosegom)? i ako emocije podrazumevas sire od patnje, ne vidim ni zasto imaju manji emocionalni intenzitet.

i posto je to sve sustinski veoma individualno, da to ovako prikazem: u ruskoj prozi, sa casnim izuzetkom ane karenjine i ujka vanje (a sto je jos srednjoskolska lektira!) ja nisam naisao na mnogo drugih dopadljivih likova. osobito ne kod solzenjicina ili dostojevskog ili gogolja.

Hajde da pokušam odgovoriti kombinacijom tuđe pameti ( ) i vlastite.

1. ostalo mi je u sjećanju kako je Arnold Kettle, pišući o Joyceu, naveo da većina najboljih ostvaraja modernizma (okvirno, od 1920- 1960/70) u usporedbi s najznačajnijim djelima realizma (19. st.) ostavlja dojam upadljivije virtuoznosti, no ne i životne punoće i iluzije stvarnosti koja ostaje u sjećanju i nakon dovršetka knjige. Kao- spretnije komponirano, često eruditski potkovanije, literarno umješnije... no nema vitalnosti, trodimenzionalnosti, fascinantnih likova, "većeg od života", "životne gromadnosti" (kako reče Koljević, brat onoga BH političara koji se ubio).

Kao repretentativna djela realizma i ranoga modernizma koja daju: upečatljive likove i situacije, dirljive i zapamtljive scene, intenzitet emocija i doživljajnosti na svim razinama, mudrost i analitiku ljudske sudbine, biološku, socijalnu i spiritualnu dimenziju, ....naveo bih, od oka, recimo:

Flaubert : Sentimentalni odgoj
Dostojevski: Zapisi iz podzemlja; Bjesovi; Braća Karamazovi
Tolstoj: Smrt Ivana Iljiča; Rat i mir
Conrad: Srce tame
James: Poslanici/Ambassadors; Washington Square
Zola: Germinal; Therese Raquin
Čehov: Jonič; Kuća s mezaninom; Skakavac; Ogrozd
Melville: Billy Budd
..........

Proust, po mom sudu najveći pisac 20. st., stoji između, nije ni radikalni inovator ni klasični realist. To je neki esejizirani simbolizam.

Reprezentativna djela 20. st., avangardna i postmodernistička su, npr.

Joyce: Uliks
Dos Passos: Manhattan transfer
Broch: Vergilijeva smrt
Musil: Čovjek bez svojstava
Lawrence: Duga; Zaljubljene žene
Bjeli: Petrograd
Woolf: Valovi; Gđa. Dalloway
Mann: Čarobna gora; Doktor Faustus
Faulkner: Absalom, Absalom; Svjetlost u augustu
Garcia Marquez: 100 godina samoće; General u svom labirintu
Fuentes: Terra Nostra
.......

Uz izuzetak Lawrencea i Faulknera, meni su sva ta djela inferiornija onima itz prvoga reda. Nitu su likovi baš zapamtljivi, niti su situacije baš neke, niti...No, da ne duljim- ona iz prve grupe uvlače kao u neki vrtlog pseudostvarnosti, dok s ovima iz druge grupe cijelo vrijeme znam da čitam knjigu, i to o nekim ljudima i odnosima za koje, realno, baš i ne marim.