To je odlicno vidljivo na primeru Kosova:
Adem Vlasi, Kacusa Jasari, Mahmut Bakali i drugi Jugosloveni nisu im odgovarali (verovatno jer nisu bili dovoljno Srbi), pa su dobili Ibrahima Rugovu i nenasilnu rezistenciju. Ni to im nije odgovaralo, pa su dobili OVK, Tacija i nezavisnu drzavu Kosovo. Kad se to dogodilo, mi cujemo Kostunicine i ine budalastine "vise od autonomije, manje od drzavnosti".
Kasno, prosla baba s kolacima.
Malopre u vestima B92 cujem izjavu koju je u ime "Veritasa" (?) dao onaj nekakav Savo Strbac; osim nekakvih brojki poginulih i nestalih, u koje a priori sumnjam, s obzirom na izvor iz kojeg dolaze, doticni Savo rece (lupi i ostade ziv) kako Hrvatska treba da se vrati planu Z-4 (popularni 3-4) i prizna najsiru srpsku autonomiju u skladu s tim planom, pa ce se stvoriti uslovi za medjunacionalno pomirenje.
Kada je taj plan drzave u drzavi Srbima nudjen, sa medjunarodnim garancijama, Srbi su ga prezrivo odbili.
Ostaje, cini mi se, jedino preklinjati Amfilohija da srpskoj drustvenoj i politickoj eliti ocita kolektivnu molitvu za s uma sisavse.
Edited by vladan, 03 August 2008 - 18:20.