red je da obrazlozim pocetak teme

sa svom svescu da ce to biti protumaceno kao tipicno nocno pripitno binarno trabunjanje ali nije rec o tome. rec je o ispitivanju dustvenih matrica. ispitivanju morala. koliko smo ljudi, koliko smo malogradjani. koliko volimo da skliznemo sa koloseka svakodnevice, te egzistencije koja nam placa racune, daje nam iluziju sigurnosti, sta je u tom fenomenu koji se manifestuje kao vikend - napijanje, uzimanje exstazija, bilo sta od sredstava koje ja u sali zovem izbezumljivaci razuma a koja cine da zaboravimo Sebe kakvi smo u Svetoj Svakodnevici.
Hajde, hajde, ne lazimo sebe, svi mi to radimo. Ponekad. Pijancimo. Povracamo. Onesvestimo se. Stidimo se dan posle. Ulecemo u ocajnicke veze koje traju jednu pijanu noc pa posle pobegnemo. I uvek taj Stid od Sebe ali ne od realnih Sebe nego od te Matrice Sebe U Svetoj Svakodnevici. Pa onda opet taljiganje kao magarci sa nekadasnjih razglednica sa motivima Pozdrav iz Sutomora.
OK. Malo neobican pokusaj definisanja teme. Moze i uceno ali nema smisla jer to onda nije TO. Zvucalo bi nekako... SUVO, ako razumete sta hocu da kazem

Naravno, moze i tzv neobican nacin ali je i on banalan kada se definise kao pijano pisanje (ops. oprostite na nepostovanju zargona, bese li zargon na netu za pisanje.... postovanje?...) rec je o fenomenu uma izneverenih ocekivanja koji place u sebi a javno se hvali etiketama alkohola, decilitrima i hektolitrima, kao u banalnoj reklami dioskonta alkohola u nekom predgradju, kada dodje kuci i zatekne realnog Sebe sasvim realno Samog sa Samim Sobom.
Cudo jedno.
Pontijak koji koristi velika slova. Pomislice neko, lazni Pontijak. Pomislice neko, pijani Pontijak. Lazan nije, pijan... irelevantno za temu koju hocu da pokrenem.
OK, moze i nesto sasvim lazno kao obrazlozenje teme. Hocemo kod Mircea Eliadea? Shamanizam? Mozda struktruralizam Levija Strosa (nije onaj koji je izmislio dzins, tek da se razumemo mada nema dobrog pijancenja bez dobrog dzinsa na sebi). takodje mozemo i malo kod taoizma (Li Tai Po se po legendi prevrnuo ziv pijan iz camca i udavio i tako postao zaista mrtav pijan a zapamcen kao jedan od najvecih pesnika Kine, khm da, bio je u Tao fazonu, da ne kazem na Putu jer bi to bio ipak pleonazam)
dakle, nema stida, nema sramote, nema ego tripova, nema reklamiranja ko ima veci.... khm, cug


pisimo sasvim slobodno o svojim stanjima svesti. razocarenju jer je Extasis izostala, jer je promasena, jer nije dostignuta. nebitno zasto, da li zato sto smo se pijani zagubili, sapleli, uplasili...
sto davno napisao Li Tai Po (oprosticete sto ovo ne pisem na kineskom jer kineski ne znam)
parafraza.
pijem vino
sedim u camcu
dizem chashu Punom Mesecu.
naravno, nikome ne savetujem da sledi njegov put do kraja i da od stanja Ziv Pijan ode u stanje Mrtav Pijan.
savetujem da se pise i pise i pise. bez sramote. ponekad se treba suociti sa sobom i svojim razocarenjima i ne stideti se sebe i prihvatiti sebe u svojim naporima iskakanja iz Svete Svakodnevice


lepu noc vam zeli vas dobronamerni Pontijak
(u inventaru nema pesme, nema shamanistickog transa, nema budisticke spoznaje, neka kich imitacije Bukovskog, OK, mozda ima kadrova Dzarmusa ali ovo je ipak forum a ne youtube ili yugoslav tube ili neki tube makar i dobar funkcionalni londonski, svejedno, jer, vestina je kadrove i boje svesti pretociti u reci)
u pomoci pokretanja ove teme zahvalan saradnicima:
gospodinu Pelinkovcu,
gospodinu Pivu,
gospodjicama Gicama (postujmo nekada ziva bica i ne nazivajmo ih svinjetina jer zivimo od njih i hranimo se njima) koje su se, istina ne dobrovoljno, prepustile prijatelju Kuvaru (znate, takva je Karma, svako od nas kad - tad zavrsi u necijem tanjiru kao posluzenje pa bilo to sakralno posluzenje nekog magijskog cina ili kako vec)
i naravno, gospodinu Majlsu, mom najdrazem drugu jos od mladosti, a to je vec poprilicno decenija, i kao vrhunska zahvalnost, Gospodji Zivotu koja i cini da ja ispisujem ove znakove
mozda sam neuspesan pokretac jedne teme sto me ne cini nesigurnim jer pokusati nije sramota a i u krajnjem slucaju... zahvalio sam se kome treba


dakle... nocna Poetika Dushe... bez obzira na koji nacin se doslo do nje



