19 replies to this topic

[croatian]

Evo jedna tema i o gore navedenima.
Znam i primječujem da se dosta putuje i posjećuje Beograd. To je najviše jer ima mješanih brakova koji su otišli ili izbjegli u Beograd a njihova rodbina od ovamo ih posjećuje.
Isto tako i vi od gore dolazite u posjetu ovamo. Pa evo neka ova tema bude za kritike, pohvale, pitanja vezana za Mostar i Hercegovinu.

Kod mojih susjeda dolaze neki iz Beograda ali posebno sam zapazio jednu od dvije sestre koje dolaze. Crna put i kosa uuu


Uglavnom, tko je bio negdje ovamo neka napiše nešto. Što je dobro a što pak loše??

[U prolazu]

Evo jedna tema i o gore navedenima.
Znam i primječujem da se dosta putuje i posjećuje Beograd. To je najviše jer ima mješanih brakova koji su otišli ili izbjegli u Beograd a njihova rodbina od ovamo ih posjećuje.
Isto tako i vi od gore dolazite u posjetu ovamo. Pa evo neka ova tema bude za kritike, pohvale, pitanja vezana za Mostar i Hercegovinu.

Kod mojih susjeda dolaze neki iz Beograda ali posebno sam zapazio jednu od dvije sestre koje dolaze. Crna put i kosa uuu


Uglavnom, tko je bio negdje ovamo neka napiše nešto. Što je dobro a što pak loše??

Bio ja proslog ljeta. Da se zadrzim samo na Mostaru i okolici. Prva zamjerka, prevruce. Pod hitno uradite nesto sa klimom, htio sam da umrem. Neretva vam je jos uvijek lijepa, i ono malo oko najstarijeg i najvisocijeg mosta na svijetu, starog & prastarog Starog mosta. Djevojke takodje. Prijatno me iznenadilo i to da vase smokve za razliku od onih iz istocne Hercegovine nisu bile zagadjene nekakvom musicom, sto vam je jos jedan + od mene. Drugo "kad se zadje malo sa strane" ne bih komentarisao, mada me zivo zanima da saznam ko je sagradio vise oblakoderskih vjerskih objekata, Hrvati, Dobri Bosnjani ili Srbi, narod najstariji. Ili se ni u tom ociglednom nadmetanju, kao ni u ratu, ne zna ko je pobjednik?
Smece pored puta, bacano, vidi se, iz auta, prije Mostara i Blagaja, predlazem da suzbijete formiranjem zajednickih kaznenih, policijskih ekspedicija koje bi za najmanji prekrsaj bicevale, kidale ruke, pendrecile, strijeljale, a sve u cilju da se, ako nista drugo, barem oni koji u vase krajeve vode neke strance i strankinje, ne bi crvenili od stida.

[instruktor]

Sa bilo koje strane da dolaziš, približavanje gradu Mostaru primetićeš po smeću, čija količina se konstantno povećava. Drveće pored puta okićeno plastičnim kesama koje vijore na uvek prisutnoj buri.
Tragovi ludila devedesetih u vidu zidina razrušenih kuća, čiji su preostali zidovi do zadnjeg santimetra u ožiljcima od metaka, smenjuju se sa velelepnim zdanjima blještave, ne retko kičaste, nove arhitekture, grafitima, hrvatskim zastavama, i kafićima u nizu.
Kafići puni, prepuni mladog, lepog, veselog i reklo bi se, zadovoljnog sveta.
Iz kontejnera smeće se izlilo po trotoarima.
Novohrvatski govor, mogućnost plaćanja markama, kunama i evrima.
Parkić pretvoren u groblje, u centru grada, podiže svaku dlaku na telu i tera na dužu šutnju i razmišljanje. Jedni do drugih, dojučerašnje komšije, svih uzrasta i nacionalnosti, našli su zajednički mir, koji u tebi izaziva duboki, jezoviti nemir. I pitanja: ko, kako i zašto?
Da li ovim gradom i danas šetaju ljudi koji su u ovaj parkić smestili bebu od nekoliko meseci i starca od osamdeset godina. Da li su tu, pored mene, na ulici?
Da li ikada prošetaju kroz ovaj parkić? O čemu tada razmišljaju i kako se osećaju?
Stari grad prepun. Mnogo sveta i mnogo jezika. Prodavci nude sve: od umetničkih slika do šlemova i ordenja JNA.
Neretva, lepotica. Ponosna i neopisivo zelena.
Stari most i skakači. Ribari.
"Opasnost od rušenja". "Pazi mine".
Ogroman krst na brdu iznad grada i toranj katedrale koji kao da se trudi da dotakne nebo. Minareti i glas hodže.
Ćevapi ili pastrmka, večita dilema.
Poneka kesa puna smeća padne sa vrha solitera u Radobolju.
Paradaiz i luk posadjeni oko solitera.
Moderni teniski tereni pored dispanzera na čijim prozorima nema stakala.
Zrinjski igra na Veležovom igralištu. Gde je Velež?
Predstavništva svih mogućih svetskih marki automobila i ulice pune džipova. Nepažljivi i prilično drski vozači.
Odlazak sa praznom dušom i željom da se skoro ne vratiš.

Ko je, zašto i u čije ime, nepovratno uništio duh ovog grada ?

[croatian]

u pravu ste za smeće. po tome ga svak zapazi jer kada se dolazi sve je ˝okićeno˝ smećem.

ali to je još zbog politike. postoji Hrvatsko i muslimansko komunalno poduzeće. niti jedno ne radi kako treba, svako u gubitcima. sada postoji treće ali samo na papiru. ono bi trebalo zamjeniti ova dva postojeće. valjda će ubrzo. narod je se osilio poslije rata pa ih nije niti stid na cestu baciti opušak, omot i sl. fuj fujj

ali valjda će biti bolje.

a što se tiče groblja u sred grada. to je u parku u liska ulici. tu je se u ratu moralo kopati zbog opasnosti. tu su uglavnom bili pokopani hrvati i muslimani. srba je bilo neznatno. čim je stao rat hrvati su svoje odnjeli svak u svoje grobnice. neznam što to ne čine muslimani. valjda tako misle prisvojiti jedan dio grada, što li već???
uglavnom sada se pokreće inicijativa za njihovo premejštanje jer nije tu mjesto groblju.

a prevruće je. Jednom sam čuo podatak da je Mostar u ljetnim danima najtopliji grad Europe. ako i nije onda jeste definitivno jedan od najtoplijih.
da bi se smanjila pritisak na ljude zbog vrućine sade se stabla. nema odavno ovaca i koza po brdima pa se i to zašumljuje samo od sebe.
ja se sjećam prije rata da je sve bilo golo (na brda mislim) dok je sada puno puno više raslinja, šume. trebaš vidjeti ovaj dio Mostarskog predgrađa, zapadni dio, Cim, Ilići, Bijeli Brijeg to je sve u zelenilu

[croatian]

Ko je, zašto i u čije ime, nepovratno uništio duh ovog grada ?

ljudi koji to nisu i oni koji nisu svjesni svojih postupaka. a to za crkve i minarete...ma neka se gradi. nikome ne smetaju. ne boj se, ovo je ste i dalje multietnički grad. ne u smislu kakav je bio prije rata ali jeste to i dalje.

evo Hrvati su ratovali prvo protiv Srba. a sada 12-13 godina poslije rata srpski svatovi prolaze kroz grad sa srpskim zastavama i sa zvukom svirene. prolaze i ispred novoga tržnog gdje je puno ljudi. nitko ništa, sve isto koda i krvatski svatovi prolaze. ovo je se dogodilo u zapadnom Mostaru.
eto primejra da je ovo i dalje multietnički grad.

evo ima i taj link na youtube-u. da ga sad ne tražim, uglavnom bio je i na blijesku

[instruktor]

Evo jednog pogleda "iznutra" sa kojim sam poprilično saglasan.

Sead Đulić, upravnik Mostarskog teatra mladih

Objavljeno: Sre, 20. 08. 2008. 13:54

ODOLIJEVATI SILAMA MRAKA

Mostar danas ni u čemu nije onaj grad koji ljudi pamte kao grad ljepote, umjetnosti, harmonije, svjetlosti... pa tako nije ni pozorištem opsjednut. Mostar je u minulom nevremenu opustošen i uništen. Njegovi građani, koji su ga činili gradom za pamćenje, otjerani su u svijet, a tu su stigli neki novi ljudi koji ne vole Mostar, a koji u njemu žive i svojim ukupnim djelovanjem čine sve da zatru sve što je Mostar činilo Mostarom. Nažalost, oni su većina. Oni su nametnuli nacionalni koncept življenja i mišljenja i razvili logiku straha. Sve su podijelili i odvojili; vrtiće, osnovne škole, srednje škole, fakultete, institucije kulture... sve. Danas mi imamo po dva narodna pozorišta i dva lutkarska, te Mostarski teatar mladih, koji nisu uspjeli podijeliti. Ja volim reći: Nikad više teatara, a manje teatra. Sva ova pozorišta danas imaju manje uposlenih nego samo Narodno pozorište prije rata. Ista situacija je i sa produkcijom. Vlastima to tako odgovara. Oni ne trebaju teatar, niti znaju šta je to. Oni se boje teatra.

Mostar danas treba vidjeti da se uvjerite do kojeg besmisla može ići ljudska glupost u rušilačkom naletu mržnje prema svemu drugačijem i nepoznatom.

Mostar danas treba vidjeti da bi se uvjerili da nije mrtav grad, iako često izgleda takvim.

Mostar danas treba vidjeti da bi se uvjerili da još uvijek ima onih koji ga istinski vole i koji će ga na kraju odbraniti od „žohara” koji ga uništavaju već 16 godina.

Mostar danas treba vidjeti kako bi prenosili vapaj nas koji smo ostali onima koji su otišli da se vrate i pomognu nam da spasimo naš grad.

Naravno, treba ga vidjeti jer je lijep, jer je očaravajući, jer ima sjajnu prošlost, sramotnu sadašnjost i, svi se nadamo, lijepu budućnost.

[Homo unius ideae]

Sa bilo koje strane da dolaziš, približavanje gradu Mostaru primetićeš po smeću, čija količina se konstantno povećava. Drveće pored puta okićeno plastičnim kesama koje vijore na uvek prisutnoj buri.
Tragovi ludila devedesetih u vidu zidina razrušenih kuća, čiji su preostali zidovi do zadnjeg santimetra u ožiljcima od metaka, smenjuju se sa velelepnim zdanjima blještave, ne retko kičaste, nove arhitekture, grafitima, hrvatskim zastavama, i kafićima u nizu.
Kafići puni, prepuni mladog, lepog, veselog i reklo bi se, zadovoljnog sveta.
Iz kontejnera smeće se izlilo po trotoarima.
Novohrvatski govor, mogućnost plaćanja markama, kunama i evrima.
Parkić pretvoren u groblje, u centru grada, podiže svaku dlaku na telu i tera na dužu šutnju i razmišljanje. Jedni do drugih, dojučerašnje komšije, svih uzrasta i nacionalnosti, našli su zajednički mir, koji u tebi izaziva duboki, jezoviti nemir. I pitanja: ko, kako i zašto?
Da li ovim gradom i danas šetaju ljudi koji su u ovaj parkić smestili bebu od nekoliko meseci i starca od osamdeset godina. Da li su tu, pored mene, na ulici?
Da li ikada prošetaju kroz ovaj parkić? O čemu tada razmišljaju i kako se osećaju?
Stari grad prepun. Mnogo sveta i mnogo jezika. Prodavci nude sve: od umetničkih slika do šlemova i ordenja JNA.
Neretva, lepotica. Ponosna i neopisivo zelena.
Stari most i skakači. Ribari.
"Opasnost od rušenja". "Pazi mine".
Ogroman krst na brdu iznad grada i toranj katedrale koji kao da se trudi da dotakne nebo. Minareti i glas hodže.
Ćevapi ili pastrmka, večita dilema.
Poneka kesa puna smeća padne sa vrha solitera u Radobolju.
Paradaiz i luk posadjeni oko solitera.
Moderni teniski tereni pored dispanzera na čijim prozorima nema stakala.
Zrinjski igra na Veležovom igralištu. Gde je Velež?
Predstavništva svih mogućih svetskih marki automobila i ulice pune džipova. Nepažljivi i prilično drski vozači.
Odlazak sa praznom dušom i željom da se skoro ne vratiš.

Ko je, zašto i u čije ime, nepovratno uništio duh ovog grada ?

Ovo ne mogu smatrati obicnim forumskim pisanjem. Prijatno iznenadjenje za mene zalutalog citaca.

[April]

Niko ne spominje Mostar Sevdah Reunion?

Nisam bio godinama, ali tako zamisljam Mostar.

[king louie]

Bio sam ljetos, meračio u hladu krošnji na obali Radobolje. Onakvo krasno mjesto će preživjeti sva zla. Žilav je ono narod, k'o žilavka. Inače Mostar uglavnom doživljavam u susretu s Liskama po bijelome svijetu. Priča jedan kako je dogovarao sa zemljakom Mehom da mu ovaj ofarba ogradu. Cijena - sitnica, cijena na lokalnom tržištu x 2. Za zemljaka. Veli ovaj, ma dobro, Meho izgubio sve u ratu, kuću, zemlju, familiju, kriterije i osjećaj za realnost.

[instruktor]

Inače Mostar uglavnom doživljavam u susretu s Liskama po bijelome svijetu. Priča jedan...

..."Zašto Mostarci koriste dvoslojni toalet papir ? Jedan primjerak šalju u Zagreb."

[XXL]

Do'so Tarzan u Mostar da skoci s mosta. Namjesta se on na ivici mosta, kad pridje mu jedan Mostarac-skakac: nemoj bola' Tarza ne znas rijeku, nisi skako nikad, poderaces se sav. Ma pusti me, govori Tarzan skako sam ja i sa vecih visina. Nemoj bola ima dole skoljki svakakvih. Nista, Tarzan se ne obazire i skoci. Izvuku ga iz vode, on sav poderan. Jbt kakve su vam ovo skoljke? A, od Yuge, stojadina, golfa dvice kaze mu Mostarac.

[Borris_]

Trebao bih doci iduce godine poslje 18 godina (ili bolje receno 20 godina od kada sam otisao odatle). Rodbina zove a meni se ne da.
Mostar je bio najtopliji grad u ex yu (ljeti naravno) ali nekako smo se svi navikavali na te vrucine a more je bilo blizu. Islo se isti na bunu. Samo lijepe spomene me za Mostar vezu i mozda zbog toga odlazem odlazak tamo.

[supanjupa]

ja prosla pored mostara kada sam se vracala sa mora iz hrvatske...i prosle godine takodje....i svake godine nameravamo da navratimo ali nekako je mnogo vruce, sto rece neko ucinite nesto sa klimom...uzgred zna li neko adisu gacanovic iz mostara, ima i sestru ermu...poznavala sam i emicu vilogorac...i bas bi volela da ih kontaktiram...nekad smo se lepo druzile....

[pojedinac]

Zima u Mostaru, puše jeben neki vjetar, svi se po kućama sakrili. Meha ima problem, kuća mu u Starom gradu, ubila se za "biznisa", stranaca ko u priči, moglo bi se fino živjeti od kuće al živi sa starom majkom koja, posve nepristojno za svoje godine, misli Meha, odbija umrijeti. Koristi hladnoću pa izveo staru majku u avliju i polijeva je hladnom vodom iz šlaufa svaki dan. I tako sedmicama. Ne ide, starica ne umire niti se razboljeva, ali ne da se ni Meha. Prolaze mu pored kuće jarani, upoznati sa problematikom, i jedan ispodglasa dobaci - a, kurac će ti umrijeti kad je toliko čeličiš!

[intruder]

Bar 2x godisnje idem dole u tazbinu.

Klima i pozicija grada su fenomenalni. Sad kad je mir, ljudi su prijatni, nikad problema sa BG tablama nisam imao.
Licno mnogo vise volim zapadnu stranu. Neka mi jeza od one druge strane, ima neki miris koji ne volim. Puno prosjaka. Zena me forsira da obilazimo taj stari deo, a ja bio prva dva puta i vise necu.
Ova zapadna slicno ko kod nas. Omladina bleji, pije kafu... Kavu pardon. Niko nista ne radi, imam utisak. Od cega zive, nemam pojma.
Od klope, kozice obozavam. I karlovacko, naravno. Sve u svemu, volim da dodjem i preporucujem svima. Al tuga je onaj park. Steta za grad, jos veca steta za ljude.




Pitali Muju sta misli o krstu iznad Mostara.

Mujo: To je veliki plus za nas grad....