Nepodnosljiva lakoca postojanja je odlicna i kao knjiga i kao film. Glumci su maestralno odigrali, posebno Lena Olin, a moja parelela izmedju knjige i filma je stavljanje u kontekst razlititih umetnosti, pisane reci i pokretne slike, sa istim polazistem ali i nuznim razlikama. U knjizi pronalazimo misli koje se ne mogu preneti na ekran i koji knjigu uvek cine dragocenijom od njenog vidjenja filmskom kamerom. Ako se uzmu utisci onih koji su odgledali film, a da pre toga nisu procitali roman, dobicemo vrlo povoljne kritike, ali i neke nedoumice. Oni koji su krenuli od pisane reci, vec imaju svoju viziju i dozivljaj, tako da ima veceg prostora za kritizerstvo ili nezadovoljstvo. Film o kome govorimo je jedno vidjenje, moje je naravno bilo drugacije, meni je Tomaz bio slozeniji i suptilniji nego sto je filmski lik, ali ako bih ja birala glavnog glumca, ne bih dalje od Dej Luisa. Film je dobar, gledala sam ga vise puta i mogla bih jos nebrojano puta.
Ovaj film je jedna od, retkih, uspelih ekranizacija klasičnog književnog dela. Film, koji se gleda posle čitanja, uvek je u teškoj situaciji zbog utisaka i naše
vizuelizacije književnog dela. Nauspelijim smatram Mrtve Džona Hjustona prema Džojsovoj pripovetci. Smrt u Veneciji i Gepard Lukina Viskontija su takođe uspeli filmovi. Let iznad kukavičjeg gnezda i Paklena pomorandža donekle.
Nisam siguran da postoji film koji je nadrastao književni uzorak, osim ako se to ne odnosi na Odiseju i Kuma čiji književni predlošci ne spadaju u kvalitetnu literaturu.
btw...evo enterijera jedne prostorije gde se odigrava dobar deo radnje jednog od romana sa liste:)
ws19_b1390_20031226114237_g.jpg 75.43KB
72 downloads