338 replies to this topic

[ARIGATOJ]

I po cenu warna / bana moram kinichki reci:

Daj, bRe, ARIGATOJ - neserigatuj.

...

Ako vama, dragi Kinik sa Dörtyola (Raskršća), tako smeta moje arigatovanje (a i meni smeta ono "bRe", kojim ste me častili), mogu i prestati, možda je i vrijeme. A moderatore molim da vas ne kazne ni tim "warnom", ni "banom", kojima prkosite. Forum bi izgubio dragocjenog sudionika.

[Ptteski]

O Mr. Latinu nema novih indicija da se ne vraca na jesen, a Mr. Stankovic se vraca sa godisnjeg odmora.

Da, sada znas.

Uz duzno postovanje, nije septembar, a mr. Stankovic prvo treba na odmor da ode, da bi se sa njega vratio. Mr. Latin je malo poranio.
Ponovicu da ako si u pravu svi smo na dobitku. Ako grese samo zluradi, gde ce vece srece.

[haski]

Feral je od svojih prapocetaka kao podlistak Slobodne, pa tijekom 90-tih kada je bio sjajna satiricka novina, krivnjom neprofesionalnih rukovodecih glava, spao na usiljeno, a ponekad i degutantno kritizerstvo toboze se zauzimajuci za "demokraciju" "pravnu drzavu" i ostale (jel'?) moralne vrijednosti pritom debelo varajuci drzavu, a i citatelje, ali hajde da to sad zanemarimo, sve su manje licili na satiru, a o objektivnom novinarstvu da i ne govorim, sto i ne bi bila tragedija da nisu deklarativno bili i "politicke" novine, a zapravo dezurni pljuvaci koji su vremenom izgubili kompas i postali naporni.

Drago mi je da si opazila da su 'devedesetih bili sjajna satirička novina'. Usiljeno, a ponekad i degutantno kritizerstvo kojim su varali državu i čitatelje je još jedna smiješna konstrukcija koju bi valjalo malo i obrazložiti. Zašto bismo to zanemarili. Zvuči skoro kao krivično djelo. Dakle, kako su to oni varali državu i čitatelje? Nastranu to što je Feralova kritika uvijek bila sve, samo ne usiljena. Naprotiv, uvijek su kritizirali rado i iz sve snage. Kako i treba. Barataš riječima kojima baš i ne znaš značenje. Mogu razumjeti zašto bi se Feral mogao učiniti degutantnim jednoj tankoćutnoj dami cijepljenoj protiv humora, koja uz to, samu sebe shvaća smrtno ozbiljno. O objektivnom novinarstvu mogu reći da je to nešto za što se teško uhvatiti. Otprilike, kao kurac od ovce. Nema mi ništa draže nego kad se netko poziva na objektivnost u bilo čemu. Evo, ja odmah priznajem da sam subjektivan u svemu. Siguran sam da si ti objektivna za popizidit.

Otprilike kao kad bi netko sutra pokrenuo novine "crna kronika" i na tome bazirao kompletan sadrzaj, nadajuci se aplauzu poklonika. To po meni nema veze s ozbiljnim novinarstvom, niti sam se ikada osjecala zakinutom, a jos manje uskracenom za sve kljucne informacije o drustveno - politickim aferama u Hrvatskoj zato jer Feral vec godinama ne citam. Postao mi je dosadan, predvidljiv i preforsiran, patetican i krajnje neprofesionalan u svojoj visegodisnjoj kuknjavi kako zla drzava i zlocesta fasisticka Vlada zeli ugusiti zadnju rijec slobode, dok je istina da nista od toga de facto nije istina, osim da, a sto sad izlazi na vidjelo, su ugasili sami sebe, ili mozemo i ovako; list koji se bavio iskljucivo aferama, na kraju se sam pretvorio u aferu - e, to je prava satira.

A zašto netko ne bi, otprilike pokrenuo novine 'crna kronika' i na tome bazirao kompletan sadržaj i nadao se aplauzu poklonika? I kako to, samo po sebi, znači da to nije 'ozbiljno novinarstvo'? Koja glupost. I o kakvoj to višegodišnjoj kuknjavi o 'zloj državi i zločestoj fašističkoj vladi' pričaš kad godinama ne čitaš Feral? U Feralu su se rijetko oglašavali o svojoj situaciji, intervjue nisu nikome davali. Nešto se pisalo i govorilo o njima prije godinu dana kad je postalo jasno da su blizu kraja i kad su počeli pregovore s EPH-om. Od tada, pa do gašenja se baš nešto i ne sjećam da se netko u medijima njima bavio. Ne bi bilo loše kad bi ti, pošto se dobro snalaziš s arhivima, pejstala nešto iz Ferala o fašističkoj Vladi. A mogla bi pronaći i kakav neprofesionalan pljuvački tekst. Da vidim te tvoje objektivne standarde na djelu.

Usput, cijenim Novi list, ali kakve veze s temom ima to što oni nisu htjeli Pilselu platiti kartu za Argentinu. Osim toga, tekst je star godinu dana. U međuvremenu su se na temu stanova, nakon Baretića i Ćiće, oglasili i Feralovci. To ti je izgleda promaklo. A ni Ćićo više ne piše Teletinu. Sumnjao je u mudro rukovodstvo Slobodne pa su ga najurili. EPH style. Zaboravio je da više nije u Feralu pa da se može zajebavati sa svakim.

[Sleepers]

@Haski

Drago mi je da si opazila da su 'devedesetih bili sjajna satirička novina'.

Pa da malo pazljivije pratis sto pisem, umjesto sto mi histericno skaces po kichmi, mozda bi ti doslo do mozga da sam to spominjala i ranije, eksplicitno naglasavajuci da ga vise ne citam, pa bi slijedom logike i netko osnovnoskolskog uzrasta zakljucio da sam ga prije citala.

Usiljeno, a ponekad i degutantno kritizerstvo kojim su varali državu i čitatelje je još jedna smiješna konstrukcija koju bi valjalo malo i obrazložiti. Zašto bismo to zanemarili. Zvuči skoro kao krivično djelo.

Pa sad, ne znam da li je npr. Perin primitivisticki i seksisticki biser o Ljiljani Smajlovic dovoljno dobar da bi te zadovoljio, a iskreno, i mrzi me da kopam po kantama za smece.

O objektivnom novinarstvu mogu reći da je to nešto za što se teško uhvatiti.

, ovo je toliko otuzno da je upravo smijesno. Prosto ne znam sto da odgovorim na ovaj biser. Okacit cu ga iznad kreveta. Pretpostavljam da si htio naglasiti razliku između novinarskih formi gdje je komentar ili kolumna novinara uglavnom osoban autorski stav, a koji neovisno o tome podlijeze elementarnoj novinarskoj etici i provjerenim cinjenicama a ne insinuacijama i neistinama.

Otprilike, kao kurac od ovce.

Sto je sad, umisljas da si Vedrana Rudan? Nema potrebe da bespotrebno mlataras tudjim kurcevima po forumu, osim ako ne mislis da se estetski uklapa(ju) u ostatak tvog posta.

Evo, ja odmah priznajem da sam subjektivan u svemu.

Fair enough. Onda idi pa spremaj Ercegovoj i Ivancicu breakfast in bed i financiraj im izlazenje novina koje nitko ne cita.

A zašto netko ne bi, otprilike pokrenuo novine 'crna kronika' i na tome bazirao kompletan sadržaj i nadao se aplauzu poklonika? I kako to, samo po sebi, znači da to nije 'ozbiljno novinarstvo'?

Naravno, zasto ne bi, a i moze, sto je sustina demokracije cija je posljedica izlazenja tabloida tipa "Story" pa bi sigurno upalilo i pokretanje "Pogrebnika" kojeg bi neki ukljucujuci i tebe smatrali ozbiljnim novinama jer nisu u stanju razluciti zutilo od ozbiljnog novinarstva, osim sto se nabacuju gore vidjenim pokusajima.

Osim toga, tekst je star godinu dana.

To sto je tekst star godinu dana je potpuno irelevantno isto kao sto je u prici nebitan Novi List, ali nemam namjeru naglasavati poantu nekome tko ne vidi ni kad mu se nacrta.

Osim toga, tekst je star godinu dana. U međuvremenu su se na temu stanova, nakon Baretića i Ćiće, oglasili i Feralovci.

O da, oglasavaju se oni u svom "pukanicevskom" primitivistickom stilu svakome tko ih nagazi, ukljucujuci i vlastite bivse novinare. Koga vise briga za njihova trabunjanja. (osim otuzne nekolicine) Neka se cerupaju s Nacionalom, ionako su na istom niovu, a mozda i iskamce neku lovu za nanosenje dusevnih boli pa nastave s izlazenjem ukoliko se nadje dovoljno blesav novinar koji bi radio za njih.

Pozdrav od tankocutne dame. Posto je od tebe, ovo dozivljavam kao cisti kompliment.

Edited by Ziza, 12 July 2008 - 20:43.

[mango]

feral je bio odlican list devedesetih. ne znam sta se desilo kasnije, nisam citala.

da li neko mzoe da kaze sta je heni odgovorila na nacionalov odgovor o onim stanovima oni su neke ugovore o kupoprodaji objavljivali itd....

[Cro-boy]

feral je bio odlican list devedesetih. ne znam sta se desilo kasnije, nisam citala.

da li neko mzoe da kaze sta je heni odgovorila na nacionalov odgovor o onim stanovima oni su neke ugovore o kupoprodaji objavljivali itd....

evo, ovdje


imas i ovdje nesto vezano za temu

[mango]

ma ne, meni se cini da je nacional nakon njenog odgovovra objavio kupoprodajne ugovore pa me zanima reakcija na te kupoprodajne ugovore.

[Cro-boy]

nisam cuo za to. Ako bude reakcije, bit ce vjerojatno na istim tim stranicama (e-novine)

[haski]

@ Ziza

Mislio sam da ćeš u moru Feralovih tekstova lako pronaći neki kojim su varali državu(?!) i čitatelje. Kad ono... ništa. Pero seksist. A devedesetih kad je Feral bio sjajni satirički list to nije bio? I tako, umjesto primjera za varanje, još mlaćenja prazne slame i zanimljivih lekcija o objektivnom novinarstvu, etici, tabloidima kao posljedici suštine demokracije, još jedna 'otprilike kao' pričica o Storyju i Pogrebniku i na kraju izjednačavanje Ferala s Nacionalom. Zašto ne, kad je i Feral smeće. Trt. Znači, to je ta objektivnost.

[Ptteski]

MEDIJSKO UBIJANJE SPLITA

Iz emisije Cenzura

H-alter u cijelosti prenosi intervju koji je Mirko Petrić, nastavnik na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zadru i analitičar zbivanja u hrvatskim medijima, krajem lipnja dao voditelju emisije Cenzura, Eugenu Jakovčiću. Povod za ovaj razgovor bili su prestanak izlaženja tjednika Feral Tribune, i proces korporativne devastacije Slobodne Dalmacije. Premda se najviše bave dvama splitskim glasilima, Petrićeve analize poticajne su za shvaćanje protuzakonitih i razornih sprega koje obilježavaju odnose korporacijskih medija i politike.
Hrvatsko novinsko tržište je podijeljeno na izdanja Stirije s jedne, te WAZ-a i EPH s druge strane; njihova se izdanja između sebe ne diraju, niti među njima postoji kompetitivnost, tumači Mirko Petrić. Takvo stanje stvari asocira na aferu Grupo, kada se govorilo o ugovoru o podjeli medijskog prostora, ovjerenom kod javnog bilježnika. Nisam vidio te ugovore, niti znam što se uistinu tada događalo, ali u realnosti tržište je doista podijeljeno između nekoliko korporacija. Ninoslav Pavić je odjednom izašao iz lisica, u kojima je bio viđen na početku SDP-ova mandata, i danas vidimo realizaciju onoga o čemu se po novinama pisalo u jeku afere Grupo.

U Hrvatskoj ne postoje niti jedne ozbiljne novine, koje su u stanju analizirati političke događaje, komentira dalje Petrić. Živimo u zemlji u kojoj se iz novina ne može doznati baš ništa. Primjerice, u 'Jutarnjem listu', koji se predstavlja kao ozbiljan dnevnik, ime Miroslava Kutle nekoliko godina bilo je zabranjeno spomenuti. Nakon što ju je kupio EPH, 'Slobodna Dalmacija' je postala oblik sustavne kolonizacije i zaglupljivanja Dalmacije, na način kakav nije doživio niti Alžir od Francuske. Radi se o procesu deintelektualizacije i pasivizacije lokalne scene.

Ninoslav Pavić je, pretpostavlja Perić, dvije godine plaćao tiskanje Feral Tribunea i pregovarao o njegovu otkupu, jer je računao s time da u tom slučaju Feral neće više pisati o pretvorbi Slobodne Dalmacije, koja je bila jedna od Feralovih prepoznatljivih tema. I doista, 'Feral' u zadnje dvije godine nije pisao o 'Slobodnoj', jer ih je Pavić tiskao u situaciji u kojoj inače ne bi izlazili. EPH je dvije godine plaćao svoju slobodu od toga da bude analiziran u vezi sa pretvorbom 'Slobodne'.»

Pretpostavljam da je Matiji Babiću, nakon naslovnice koja je bila kritički usmjerena protiv premijera Ive Sanadera, prekinut urednički posao u '24 sata' nakon telefonskog poziva u kojem je vlasnike tog lista upozoreno da bi se 'Stirijino' poslovanje moglo sudskim putem ispitati, kaže Petrić. Radi se donekle o mojoj intuiciji, ali to su metode kojima ljudi iz politike kupuju sebi povoljan imidž.


Postoji škola mišljenja koja tvrdi da je Sanader bio u onoj mjeri demokratičan i proeuropski koliko mu je bilo potrebno da osvoji vlast unutar HDZ-a. Kad je osvojio vlast, proeuropska ga je retorika prestala zanimati. Danas je ona još prisutna u malim segmentima, ali izbor ljudi koje je postavio na položaje pokazuje isti proces koji se odvija i u novinama: ondje urednici poslove povjeravaju neiskusnim početnicima, kako se o ničemu ništa ozbiljnije ne bi moglo napisati. Na oba mjesta radi se o sustavnom promicanju nekompetentnosti, a u vladi, ukoliko su ministri nekompetentni njezin predsjednik više nije 'prime ministar' nego 'only ministar'.

Emisija moze da se pogleda cela na linku:
http://www.h-alter.o...splita/9187#hot
Ili skine sa linka:
http://www.h-alter.o...mirkopetric.flv
Svejedno 50 MB.







Dalje reakcije:

Feral - post mortem

Vesna Kesić
Meni je zapravo drago što je deal između Ferala i EPH-a propao, jer i uz svu uređivačku autonomiju koju im je EPH navodno jamčio, to naprosto više nikada ne bi bilo to, Feral kojeg smo voljeli i kakvog trebamo. Osim što je EPH jedan od medijskih koncerna koji se najagresivnije širi, ne bi baš djelovalo uvjerljivo tokom Eura čitati na lijevoj stranici Ferala tekst o sprezi biznisa, medija, politike i podzemlja, a na susjednoj gledati domoljubne reklame pivovara u stranom vlasništvu (ne smeta me toliko strano vlasništvo, koliko pivsko domoljublje).
Nakon više od petnaest godina Feralovoga redovitog tjednog izlaženja, pred sobom imate zadnji broj. Iako se više-manje znalo što se sprema, nije bilo ugodno pročitati tu rečenicu u posljednjem broju Ferala, unatoč najavi da bi se, poput mitskog Feniksa, mogao i vratiti. Podsjetilo me je to na osjećaje koje su izazivale vijesti poput one da je 1970., od predoziranja, umrla Janis Joplin, 1980. ubijen John Lennon; 1982, umro Reiner Werner Fassbinder, vjerojatno također od predoziranja, 1987. Andy Warol. Njihovi odlasci označili su nešto više od žalosti i ljutnje zbog smrti paradigmatskih umjetnika. S njima su nestajale formativne instance generacije, bili su znaci vremena, zvučnici epohe čiji odlazak najavljuje i početak kraja jednog razdoblja. Bez Lennona i Beatlesa ne bismo u šezdesetima uspjeli artikulirati sve bogatstvo senzibilitet tog vremena. Fassbinder nam je, kao i drugi iz škole novog njemačkog filma, pokazao kako biti neobuzdan, beskompromisan, a istodobno discipliniran i dosljedan i kako biti duboko moralan bez jeftinog moraliziranja. Janis Joplin - ako je sama i napravila korak predaleko - naučila je, naročito žene, kako se pobuniti, prekoračiti granice vlastite neprilagođenosti i ograničenja koja nameće sredina. Nakon osamdesetih usljedile su devedesete kad smo počeli proizvoditi vlastitu epohu i paradigme.



Što je nama u tom vremenu značio Feral i što smo mi danas njemu?

Čak i ako u posljednje vrijeme nismo više kupovali baš svaki broj i iako živi vječno, Feral će nedostajati konkretno. Glasnik hrvatskih anarhista, protestanata i heretika nastao je u najgorem vremenu hrvatske novije povijesti i omogućio da preživimo najteže godine naših života. Kao što je u Novom listu napisao Boris Pavelić, vrijeme u kojem je izlazio ne može se zvati drukčije nego – Feralovo doba.Još od vremena dok je bio satirički prilog Nedjeljne, a potom Slobodne Dalmacije, pa sve do pred kraj devedesetih, Feral je služio kao slamka spasa, posljednje utočište, svjetionik u tunelu. Nitko drugi tko se je suprotstavljao militantnom, a potom i militariziranom državotvornom nacionalizmu nije uspijevao opstati u hrvatskom medijskom prostoru tog razdoblja. Jedan po jedan padali su otočići otpora, Danas, Slobodna, prilog Nedjeljne, Profil, Arkzin. Globus i Nacional koji danas prisvajaju ulogu rušitelja tuđmanizma šireći mit o samima sebi, ipak su bili nešto sasvim drugo. Određene zasluge im ne treba nijekati, ali njihov prevrat nastupa mnogo kasnije, ako je o prevratu, a ne preslagivanju interesa uopće riječ. A ni kasnije, nitko kao Feralovci nije uspijevao precizno i ubojito secirati režim i mračnu stranu hrvatstva koja je uz svesrdnu pomoć nacionalističke političke i intelektualne elite dugo bila i jedina vidljiva strana, a što su omogućavali i oni koji se nisu dovoljno glasno odupirali, čuvali su nekretnine i čekali pogodni trenutak. Mislim, dakako, na SDP iz prve polovice devedesetih. Feral je do dan danas ostao među rijetkima čiji su novinari sposobni proizvesti mjerodavne političke analize, a ne tek prepričavati stranačku kombinatoriku i političke spletke, potkrijepljene podacima dobivenima iz tzv. pouzdanih, ali neimenovanih izvora. Istini za volju, s vremenom je taj žanr prodro i u Feral, jer je to najčitanija forma u hrvatskom političkom novinarstvu, pa joj se je valjda teško oduprijeti.

Feral je trasirao put pravnoj državi

Osim kao autentično istraživačko novinarstvo, Feral je funkcionirao i kao life saver, ili bronhi bomboni. Provala histeričnog smijeha koju su izazivali svojom političkom satirom olakšavala je preživljavanje i iskašljavanje nagomilanih frustracija i osjećaja izolacije među onima koji se nisu uklapali u dominantno političko okružje. Svatko iole pismen u ovoj zemlji zna da nitko kao Feral nije zaslužan za trasiranje početaka funkcioniranja pravne države i suočavanja s našom stranom prošlosti. Nisam dobra kroničarka, ali mislim da ne postoji niti jedno suđenje za ratne zločine, u Haagu ili u Hrvatskoj, koje feral nije najavio. I sve je to manje-više poznato i za to smo im zahvalni.

Dok je Feralu prijetila politička egzekucija, nešto se je još i dalo napraviti. Pisala su se pisma podrške, uznemirivalo svijet, pratilo suđenja. Oslobađajuća presuda suca Marina Mrčele, na tužbu predsjednika države, Tuđmana pokazala je da i u Hrvatskoj pravosuđe može funkcionirati i da ponešto ovisi i o osobnoj hrabrosti. Jedne godine, kad je Feralu prijetila ovrha zbog nagomilanih psihičkih boli čitave vlade i budućih optuženika za ratne zločine, demonstriralo se na Cvjetnom trgu. Nije nas bilo mnogo, ali ostao je simbolički trag i simbolički kapital.

Našli su se tada svjetski filantropi koji znaju da je raznovrsnost medija ekvivalentna temeljnim slobodama i otvorenosti društva, bez kojih nema ni poduzetničkih sloboda. Nagrade i dotacije pljuštale sa svih strana i Feral je opstao. S vremenom, situacija se ipak promijenila, nekad ekskluzivne Feralove teme počeli su eksploatirati i drugi što im nije umanjilo komercijalni status, pa su krenuli i dalje. Uvjerljivi dokaz da su se stvari promijenile pruža jedna od najpopularnijih Feralovih rubrika: Greatest Shits. Dok su nekad izvori bili posvuda, a na kraju godine u ekipnom su se vodstvu natjecali Večernjak, Slobodna, Vjesnik i Globus, danas su izvori presušili i govna redovito stižu još jedino iz Fokusa, Hrvatskog listu i sličnih opskurnih listića za koje ne bismo ni znali da postoje da nema G.S-a. Ajd, dobro, uz povremena pojedinačna gostovanja Ivkošića, Hebranga i još nekolicine neumornih i neumrlih.

Jedna od uobičajenih ocjena Feralovog sve problematičnijeg poslovanja glasila je: Nisu se snašli u novim uvjetima. I dalje vode rat protiv mrtvog Tuđmana, ali glave ih je, na kraju, došlo neumoljivo medijsko i oglasno tržište. Poslovično bistri, analitični i pismeni urednici i novinari Ferala ispisali su vrlo uvjerljivu dijagnozu i razlog smrti: Čvrsto spareni triling političke, ekonomske i medijske sile, uz poznate tranzicijske blagodati, funkcionira danas (neka nam bude dopuštena ta mrka fraza, obećavamo da je zadnji put) kao svojevrsna zločinačka organizacija, a u Hrvatskoj - koja je dovoljno mala da se zagadi u frapantno kratkom razdoblju - perjanice toga trilinga dadu se sasvim jasno pojedinačno locirati.



No, toj dijagnozi općeg profila moglo bi se ponešto i prigovoriti. Neupitno je da su sva tri prisutna medijska carstva u Hrvatskoj nastala uz pomoć sumnjivog kapitala i da će medijske korporacije uraditi sve, baš sve, da bi se proširile na tržištu i povećale profit. Ipak, profit nije ono što ubija industriju vijesti, on je preduvjet za opstanak, pa čak i autonomiju. Ako vas iritira riječ profit, možemo ga zvati dohotkom. Ono što uništava raznovrsnost je okrupnjavanje i koncentracija različitih medija i stvaranje tržišnog monopola. Objektivnost i istinitost informiranja može trajno jamčiti jedino raznovrsnost izvora, stavova i pristupa, nikako moralna uvjerenja i dosljednost bilo kojeg pojedinca ili pojedinke, pa čak niti čitavog medija koji se uspostavio kao moralna vertikala, što ponekad može čak i iritirati. Raznovrsnost informacija pretpostavlja i raznovrsnost vlasništva: male i velike vlasnike, one kojima je osnovni motiv profit i one kojima je važniji proizvod. A na hrvatskom tržištu upravo se događa tiha podjela monopola između naizgled ljutih neprijatelja.

U kontekstu u kojem se razlike, kao i gotovo sve kod nas, promatraju prvenstveno kroz prizmu ideologije -- pa se tako Večernjak percipira kao glasilo desnice, EPH-ova informativna izdanja kao liberalna, a Feral je bio lijevi, u svakom slučaju najkritičniji -- ovaj posljednji će dakako nedostajati. (O Pukanićevom Nacionalu kao informativnom mediju postalo je besmisleno i govoriti, jer je u NCL grupi novinarstvo potpuno ustuknulo i jer tamo baš sve, pa i naizgled društveno korisne akcije, poput top stipendije za top studente služi jednoj jedinoj svrsi: profitu i prikrivenom ili otvorenom pogodovanju privatnim, poslovnim i političkim interesima vlasnika i njegovih nadzemnih i podzemnih zaštitnika čije interese on za uzvrat štiti i promovira.) No, unatoč tome, u lepezi postojećih dnevnika i tjednika, još se uvijek javljaju i proplamsaji profesionalnog i etičnog novinarstva, pojedinci i pojedinke koji ne odustaju. Dušan Miljuš je zacijelo jedan primjer, ali nikako usamljeni. Uostalom, tu je i formula pronađena za Novi List na čiji se sadržaje, za sada, ne osjeća utjecaj novog vlasnika, tajkuna i navodno HDZ-ovca, ali i lokalpatriota koji je poželio postati vlasnikom novine na kojoj je odrastao i time steći nešto društvenog ugleda. No, u to se još trebamo uvjeriti.

Ugled se ne trži

Iz svega ću izvesti jedan vjerojatno kontroverzan zaključak, naizgled bezobziran prema onim Feralovim novinarima koji bi mogli ostati bez posla, iako je to malo vjerojatno. Mnoga najbolja novinarska pera drugih kuća stasala su u Feralu, pa će se valjda snaći i ova preostala. A zaključak glasi: Meni je zapravo drago što deal između Ferala i EPH-a nije uspio, jer i uz svu uređivačku autonomiju koju im je EPH navodno jamčio, to naprosto više nikada ne bi bilo to, Feral kojeg smo voljeli i kakvog trebamo. Osim što je EPH jedan od medijskih koncerna koji se najagresivnije širi, ne bi baš djelovalo uvjerljivo tokom EURA čitati na lijevoj stranici Ferala tekst o sprezi biznisa, medija, politike i podzemlja, a na susjednoj gledati domoljubne reklame pivovara u stranom vlasništvu, pri čemu me ne smeta toliko strano vlasništvo, koliko pivsko domoljublje. Niti bi Pavić kupnjom Ferala napravio uspješnu humanitarnu i domoljubnu gestu, niti bi kupio ugled za kojeg i sam zna koliko je kapitaliziran u Feralu, a niti bi se Feral uspio sačuvati prodora interesnih utjecaja. Ako nikako drugačije, onda zbog sindikalizacije tekstova (apriorno dogovorene razmjene), zbog koje se takvi suvlasnički odnosi i uspostavljaju, jer vlasniku štede sredstva i resurse. No, baš to uništava raznovrsnost vijesti i šarolikost medijskog prostora, pogotovo ovako malog kakav je hrvatski.

Mnogi su na vijest o prestanku izlaska Ferala zavapili: A tko će sada razotkrivati prljave poslove uglednih kompanija i njihovih vlasnika, tko će raskrinkavati podlosti Glavaševe obrane, ucjene i prijetnje koje i dalje sije po terenu i tko će HDZ-u tako uporno disati za ovratnikom? Ili, pitam se ja: Kad više neće biti Greatest shit-ova gdje i tko će izložiti ultimativnom ruglu rečenicu iz Nacionalovog teksta u kojem se autorica pita: Zašto je baš Ana Magaš tako zanimljiva medijima kad u zatvoru ima i puno mlađih i ljepših djevojaka od nje? (?!**traas#)? Raskrinkavanje Glavaša, i pritisak na institucije danas je ipak prodrlo i u mainstream medija, pa će i opstati, vjerojatno i jačati. Ne živimo više u politički opasnim vremenima kao devedesetih. Ali za raskrinkavanje sprege kapitala, politike, medija i podzemlja prostor tek treba izboriti. U posljednje vrijeme najinformativniji Feralovi tekstovi bili su baš oni koji su se bavili time, ali to ne prodaje novinu, pogotovo ako nije umotano u formulu dvorskih spletki i sukoba personaliziranih liderskih ambicija Bandića, Čačića, Sanadera, Mesića i konkurentskih mafijaških klanova. Onako kako to radi Nacional.

Internetski portali i blogeri mogu odraditi dio tog posla i u sve većoj ga mjeri i odrađuju, no poznata je i manjkavost te sfere – ogromna, nesistematizirana količina, neprovjerenost i manjak profesionalnih znanja i vještina. Feral, ili nešto slično, ovaj koji nestaje, ali najavljuje povratak, ili nešto treće, biti će mogući i neće biti eksces, kad se ostvare barem dva uvjeta. Kad prorade te famozne institucije sistema koje će, između ostaloga, s približavanjem Evropi morati regulirati i medijske monopole, vlasničku strukturu i fair play na medijskom tržištu. Drugi su uvjet građani sami: brojnije i aktivnije građanstvo, svjesno da ako želi svoje medije, svoje prostore, svoju kulturu, onda u njih mora i investirati. I to doslovno. Da su se pretplatili ili barem kupovali Feral svi oni koji tvrde da ga podržavaju zbog kvalitete i svjetonazorske bliskosti i koji sada za njim kukaju, situacija bi vjerojatno već bila drugačija. Da su se našli poduzetnici koji su svjesni da društvu iz kojeg izvlače profite moraju nešto i vratiti, između ostaloga i uvlastitom interesu i koji pretendiraju na civilizacijski domet pluralizma mišljenja, Feral bi vjerojatno opstao. Potrebne su i kreativne i slobodoumne PR agencije i alternativni oglašivači. Velike izdavačke kuće, na primjer, prilično su profitabilne, ali i dalje svoja nekomercijalna izdanja radije podupiru državnim subvencijama (što je legitimno, ali nije dovoljno), nego da nešto investiraju i u onu publiku koju odgaja Feral, ili neki sličan medij. Država neće ni u buduće, a niti bi trebala, izravno iz proračuna izdržavati medije bilo koje političke i ideološke orijentacije. Njena je obaveza stvaranje infrastrukture koja omogućava medijsku raznovrsnost, prvenstveno opstanak malih i lokalnih medija koji su kod nas, nerijetko uz asistenciju te iste države, dobrim dijelom postali plijenom velikih.



No, o svojoj će marketinškoj strategiji, kao i o odnosima s čitateljima i suradnicima morati promisliti i taj neki budući Feral. Živimo u vremenu interaktivnosti, koja se iz virutalnog prostora prenosi i u realni. Feralovci nikada nisu naučili prihvatiti niti dobronamjernu kritiku, na različita mišljenja, čak i iz bliskog svjetonazorskog korpusa, udarali su briljantnim stilom (doduše, kako tko), ali ne baš uvijek i adekvatnim argumentima. Točno je i da su mnogi vrhunski pisci iz Ferala otišli ogorčeni, što zbog stila komunikacije, što zbog sindikalističkih, odnosno socijalno-radnih uvjeta. Neki su protiv Ferala nastavili mrmljati sebi pod bradu i poznanicima uz kavicu ili gemišt, neki su se odvažili napasti ranjenog lava (i izvukli deblji kraj), a neki su nastavili javno braniti ono što je Feral značio u kritičnom razdoblju. Marketinška strategija nije ograničena na velike korporacije i njihove mega reklame. Američki The Nation, neka vrsta mini dinosaura, koliko-toliko rasprostranjenog opinion-makera sa lijeve strani liberalnog spektra svake godine organizira (vrlo skupa) krstarenja po Aljasci ili Karibima na kojima imućniji intelektualci, ili pretenciozniji poduzetnici mogu danima razgovarati i družiti se s urednicima, novinarima i suradnicima lista. Nakon što sam jedno kratko vrijeme imala pretplatu, sada već godinama redovito primam njihove personalizirane e-mailove kojima nude obnovu pretplate pod povoljnim uvjetima, ili barem žicaju jednokratnu financijsku podršku. Javna televizija i kultni National Public Radio, koji u nesnosnoj buci američkog elektronskog komercijalizma nude tradicionalno vrijedne sadržaje, povremeno obustavljaju redoviti program i svoje gledatelje i slušatelje bombardiraju potraživanjima, makar i 5 $. Progresivne fondacije daju im za svaki tako dobiveni dolar, dva ili tri, pa ako želite da to nasilje čim prije stane, pošaljete im svojih par zelembaća. Slično čini i radio koji emitira isključivo atonalnu glazbu, a moja im prijateljica redovito šalje mjesečne priloge od 40$, jer bez njih, kaže, ne bi mogla preživjeti. Ovo su samo primjeri, nikako sugestije. Ali i marketing i tržište su ovdje da bi ostali. Na sreću, ili na žalost, ovisi o kutu gledanja. Tko želi opstati i ostvariti kakav-takav utjecaj na širu javnost morat će biti kreativan i na tom planu.

http://www.h-alter.o...mortem/9043#hot

[ArleKino]

ma ne, meni se cini da je nacional nakon njenog odgovovra objavio kupoprodajne ugovore pa me zanima reakcija na te kupoprodajne ugovore.

Ivančić se propisno na*ebao keve Nacionalu i Pukiju. Puki to nije objavio u cjelosti, ali Dani jesu. Spomenuo je Ivančić da od nekretnina ima, čini mi se, oko 120 kvadrata, s tim da od toga 53 otpada na stan na kojem je imao stanarsko pravo iz SFRJ, a kupio ga je skupa sa suprugom. Ovaj drugi stan je kupljen u Zagrebu.

[Sleepers]

@ Ziza

Mislio sam da ćeš u moru Feralovih tekstova lako pronaći neki kojim su varali državu(?!) i čitatelje.

Da ponovim; mrzi me. A i nisam imputirala iskljucivo na tekstove, nego sveukupan rad Ferala, primarno krenuvsi od "glave" jer riba tamo uglavnom najvise smrdi. Nije li tebi sumnjivo sto od xx vrhunskih novinara nitko tamo nije o(p)stao? A i prica o stanovima nije krenula od Pukanica, nego bisih novinara kojima vjerujem prije svega zato sto ljudi takvog kalibra teska srca prodaju sebe (radije ce raditi i za malu lovu) osim ako nemaju drugog izbora, ali cak ni tad ne lazu, osim Pere. Ali necu vise o njemu, primarno zato jer mi je Vinska draga neovisno o nasim neslaganjima u mnogocemu. Dobro je imati ljude poput Vinske na ovom forumu, cak i ako vole Peru. Takvi ljudi zapravo jesu ta "druga, demokratska Srbija", i ako im je Pero jedino svjetlo u tunelu, jbg. bar neke koristi od njega. No, pustimo to, idemo na kljucne stvari - urednistvo Ferala, koje se takodjer smatra novinarskim velicinama ( a neki od nas znaju da se Ercegovici novinarstvo "dogodilo"),je zapravo nesposobno, neprofesionalno, izgubljeno u vremenu i prostoru, i na kraju licemjerno jer njihova kuknjava nije vezana tek uz zadnje dogadjaje; svaki put kad bi Feral bio tuzen ili kad bi pala naknada a oni ostali bez love, uvijek je drzava bila zla maceha, a politicki vrh (nebitno tko je na vlasti) mafija koja uskracuje ljudima pravo na slobodnu informaciju. Rezime je da Feral (po njima) nikad nije bio kriv nizasto, pa tako ni sad; dakle krivi su svi; bivsi novinari, autokratska drzava, HDZ, SDP, HSS, HLS, etc, Sanader, oglasivaci, demokracija, trziste, sloboda izbora, mafija, glupa publika. (mislim... )

A devedesetih kad je Feral bio sjajni satirički list to nije bio?

Pa vidi, ja sam tad bila vrlo mlada i Feral kao i Stojedinica su za mene bili "otkrivenje", a vjerojatno su i prilicno zasluzni sto sam izabrala profesiju koju jesam. Medjutim, ne zelim kopati po arhivi 90-tih jer bih vjerojatno pronasla stvari koje mi se ne svidjaju. Bolje je ovako. Danas rijetko kad slusam 101 i ne citam Feral jer su tad bili osvjezenje, nesto novo i "zabranjeno". Radili su srcem, ( a ne ovcjim kuwcem ) i vjerovali u to sto rade. Bili su iskreni i zbog toga su vrijedili. Kasnije se sve pretvorilo u odradjivanje po narudžbi i unaprijed skrojenoj formi, a sto je u principu za svaki medij -smrt jer je publika u principu (koliko god glupa bila) zahtjevna i nemilosrdna i ona je ta koja stvara politku trzista. Drugim rijecima, Feral se nije htio promijeniti, a mogao je i pruzene su mu sanse. Upravo sinoc sam doznala da je dvije godine s njima pregovarao "Novi List" (sto bi bilo sjajno da je uspjelo), ali neuspjesno, a to je jako, jako cudno. Vise o tome je pisao Boris Pavelic (wubi) u tekstu "Zasto je umro Feral", ali mi je istekla online pretplata pa ga ne mogu kopirati.

I tako, umjesto primjera za varanje, još mlaćenja prazne slame i zanimljivih lekcija o objektivnom novinarstvu, etici,

Pa imao si prilike, a i imas i sad, da meni neukoj i jalovoj pojasnis sustinu objektivnog novinarstva, pa nisi. Osim ako ne smatras da onaj tvoj biser trebam shvatiti ozbiljno. Dakle, Tudjman je uglavnom negativna licnost dok Racan to nije, mada cak ni Tudjman nema stopostotne odlike Drakule. Drugim rijecima, Feral nikad nije bio u stanju napraviti objektivnu distinkciju medju "inim" politicarima&javnim licnostima, nego je po svima udarao po unaprijed skrojenoj shemi cije je pravilo "udri po tamburi", a to je sve samo ne "radosna" kritika. To je smisljeno, lazno i usiljeno, a ljudi to intuitivno (neovino o visini IQ) osjecaju. I zato je izmedju ostaloga, Feralu pala naklada. Ne mozes ljudima nuditi samo fekalije, ismijavanja i afere prosto zato sto nista nikad nije iskljucivo crno -bijelo, a upravo na toj filozofiji je funkcionirao Feral. Ili, cak i mozes do neke mjere ako si mudar kao Novi List koji je pametno svoje stranice prilagodio trzistu pa je saren, prepun oglasivaca i istovremeno sjajnih tekstova koji kritiziraju, ismijavaju, ali su istovremeno i objektivni, odnosno shvacaju bit novinarstva, a i trzista. Feralovci to nisu bili u stanju i jesu neprofesionalni.

tabloidima kao posljedici suštine demokracije, još jedna 'otprilike kao' pričica o Storyju i Pogrebniku

Pa to (nazalost) i jeste sustina demokracije. Da me se osobno pita, "Story" i slicni nikad ne bi ugledali svjetlo dana, ali takva politika je, a sto je povijest pokazala, totalni krah i utopia. I od dvije opcije, medju kojima smo iskusili onu po kojoj ce nam politicki dusebriznici diktirati sto cemo citati, ja se, usprkos svim negativnim nus-pojavama opredjeljujem za ovu drugu, gdje eto i svakakve budale imaju pravo, ako imaju kapital, na svoj medij. (Ne mislim na Feral) A tako mislim zato sto ce i publika jednom odrasti, mozda ne u zeljenoj mjeri, ali dovoljno da bi prepoznavala zutilo od objekivnosti i dovoljno neopterecena osnovnom egzistencijom, a sto je osnovni preduvjet da bi vecina citala Feral, koji je u ovom trenutku takav kakav je bio, ocito prevelik zalogaj. A i jeste publika pomalo glupa, ali nikad ne toliko da samu sebe dovede u pitanje. Ljudi su se svojevremeno spontano skupili na Trgu i pokazali sto misle o ukidanju Stojedinice, a sto je sprijecilo glavodere da ju ukinu. Za Feral nisu. A zasto nisu?

i na kraju izjednačavanje Ferala s Nacionalom.

Ok, idemo na crtanje. Izjednacavanje u smislu komunikacije, prepiske, "epiteta" i uvreda. Svatko tko je procitao pismo upuceno Nacionalu, tj. bar kolege koje zaista uvazavam, su suglasni u jednom; plitko, nisko, primitvno. Na nivou nepismene krcmarice. Od Ferala se ocekivao duhovitiji, suvisliji i profesionalniji odgovor. Nitko nas naime do sad nije razuvjerio u nepostenost i lazljivost Feralovog dvojca, a nepovjerenju su pridonijeli oni sami, po cemu na kraju ispada da je Nacional de facto objavio isitnu. Iznimka si naravno ti i vas 2-3 koji pravocrtno staljinisticki odbijate svaku mogucost istine koja vam intimno ne odgovara.

Trt. Znači, to je ta objektivnost.

Trt. Joj, sto ti fino stoji taj uvodni intermeco. Cija objektivnost? Evo laganog pitanja, uci se na prvoj godini faxa u prvom semestru i zamisli, postoji cak i definicija. Idemo dakle kad se vec tako palis; sto je objektivno novinarstvo?

[st.anger]

Ma dobar je Feral al ne valja narod

[Vjekoslav]

Ma dobar je Feral al ne valja narod.

tocno.

i nikada Feral ne bi izlazio, a kamoli ovako dugo trajao, da se hrvatski puk ista pitao. jer - zna se. dakle, sve je ovo bilo na veresiju. o poredjenju kvalitete Ferala sa purgerskom Stojedinicom ili pak o uguravanju jednih regionalnih novina na slobodno Feralovo mjesto, nemam sto za reci. stoga cu se samo nasmijati. ha-ha-ha.

no, tuzno je citati neke meni drage likove sa kojom dozom zavisti pljuju po Feralu. krajnje otvoreno, sad kada ga nema, kao da im je kamen sa srca pao. bas tuzno. ah-ah-ah.

[ARIGATOJ]

Hm, stvarno mi je nejasno kome se obracas i povodom cega.

Ponovno sam pročitao vaš prilog i shvatio da prvi put nisam razumio tko što citira jer je tekst onog jadnika Pilsela bio tako čudan, bez glave i repa. Ispričavam se što sam neke njegove teze pripisao u svojoj glavi vama. Niste zaslužili. Nadam se da ćete mi oprostiti.