...
sa Kasparova
>> ... Dakle, on je i dalje "van nje" ili njenog dela?
Irina Birna: situacija se naglo okrenula i pokazala nalicje svima koji imaju oci.
30-06-2018.
Da li postoji neko ko može da mi objasni zašto ja, nemačka državljanka, uopste nisam bila tužna nakon briljantnog ispadanja nemačke fudbalske reprezentacije? Zašto su uplakane, glatko izbrijane njuskice reklamera brijaca, naočara i čipsa u meni izazvale tek ljudski osećaj zadovoljstva? Pa, ne morate se muciti - reci u vam odmah: zato, jer ne znam nijednu drugu zemlju gde toliko mnogo, cesto i ubedjeno govore o "ljudskim pravima", "slobodi", "humanosti" i ostalim lepotama, i toliko mnogo ulazu u podrsku najtotalitarnijih i neljudskih rezima. Ja, naravno, znam da ulažu svi, ali ne znam šta i koliko govore svom narodu o "moralu" i "hrišćanskim vrednostima".
Da bi nekako doveli u vezu moralne maksime i slogane sa stvarnim politickim delovanjem, smislili su neku gumenu formulu: 'X je van politike'. Veoma zgodna formula. Univerzalna. Jednostavnom zamenom umesto 'X' bilo koje pojave, dobijamo tek prežvakani moralni rezultat. "Nord Stream-2" - je van politike" - jel lepo? Ubedljivo? Ozloglašeni Oto-Normalverbraucher [1] posle takvog objasnjenja jos jedne niskosti njegove vlade, mirno se vraca svojoj omiljenoj razbibrigi, i sa energijom moralnog apostola se ljuti protiv ostatka sveta koji beznadežno zaostaje u humanizmu u poredjenju sa njegovom domovinom.
Gumena formula daje mogucnost da se mirno prihvate sledece informacije: "Frau Merkel, na čelu velike delegacije, uključujući predstavnike vodećih sektora nemačke industrije, imala je uspesne pregovore sa liderima Kine. Rezultat toga su izvozni poslovi za ... u ukupnom iznosu od ... milijardi evra. Na završnoj konferenciji za štampu frau Merkel je podsetila predsednika Kine Si Đinpinga o potrebi postovanja opšteprihvaćenih normi i ljudskih prava ...". Pa kako posle toga da ne zaspis mirne savesti?! Zaista: skrenuli su im paznju na deficit sa ljudskim pravima! Nisu precutali! To je vrlo delikatna stvar, potreban je oštar vid: milijarde evra totalitarnoj diktaturi - to je van politike, a ukazivanje na manjak slobode - potpuno suprotno - svrsishodna je i snažna politička linija. A sta ste vi mislili?
Zamislite samo nekog dobrocinitelja koji poklanja dželatu novu sekiru od visokokvalitetnog celika, i u drzavnickom govoru ga poziva da postuje prava žrtava. Znači, ta je sekira van politike? A uporni zahtevi da se žrtvama pruži više prava je hrabar politički stav. Sebi na stetu. Posebno je pikantna činjenica da dželati citavog sveta nisu u stanju da naprave novu sekiru, vec su vekovima fokusirani na korišćenje i unapređenje onoga sto im daju dobrocinitelji koji se pridrzavaju cvrstih politickih linija. Ponekad cak i crvenih.
Zahvaljujuci toj, bez preterivanja zivotvornoj formuli, moguci su ne samo "Severni tok-2" ili Siemens turbine u okupiranoj Krimu, vec i otvorena konfrontacija sa USA oko sankcija Iranu ... No zaneli smo se malo, pa da se vratimo sportu - najvažnijoj konstanti koja ulazi u gornju formulu.
Sport je, naravno, "van politike". Tu nema vise gledista ... ili ima? Ako je - da, kako onda objasniti drzavni sistem dopinga sportista u SSSR-u, Istočnoj Nemačkoj, Kini, Rusiji ... Ako jeste, a isto - je, zar je posao države brine o telu sportiste? Njegovih rezultata i forme? Ako je 'van', zašto onda ruski sportisti koji mokre plavi urin, treniraju u gradovima koji su zatvoreni za strance? Ko im organizuje pripreme - ne u planini, ili u tropima, vec u zatvorenim sportskim kompleksima tzv. "poštanskih sanducica" kojima ima pristup samo Ministarstvu odbrane? Ako je 'van', zasto na finale makar i najnebitnijih turnira, navaljuju politicari svih boja i ranga, kao crvi na crkotinu?
Ali On je van politike. Formula ima blagotvoran efekat na digestivne organe našeg Otta i reprezentacija u punom sastavu putuje za Rusiju [2]. Uprkos Skripaljima, blagovremeno objavljenom izveštaju o MH17, nastavak okupacije Krima, hemijskih napada u Siriji, ratu u Donbasu ... Jer - to je sve politika, ali On je van nje.
Svet je ponekad interesantan usled svoje nepredvidljivosti, pa postoje događaji za koje u Odesi kazu - 'Bog nije tupcha' (tj. bog sve vidi). Upravo to se dogodilo nemačkoj reprezentaciji. Pre samog leta za Rusiju, dva patriotski napaljena turcina odlučili su da se sretnu i slikaju sa svojim idolom. Akcija je, naravno, bila nepolitička sa obe strane. Nemačka javnost je bila ogorčena, ali ne bas toliko: obojica ljubitelja cvrste ruke i marama trebaju timu. Znaci - van politike i, uopšte, to je njihova licna stvar. Ali, reprezentacija koja je pruzila odlicnu partiju u odbrani je - ispala. Igrači su malo plakali u kameru, navijaci se cvrsto, muski grlili, reporteri su se podsecali i pocela je analiza. I sta mislite - jedan oz uzroka neuspeha je upravo susret troje muslimana i razmena poklona! Situacija se naglo preokrenula i pokazala nalicje svima koji imaju oci. I sad se sve jasnije i ostrije cuju glasovi o "moralnom obliku" i "atmosferi", o tome da li je trebalo biti tako lakomislen u odnosu na ... (Erdogana - to je treci na poznatoj fotografiji koga ovde, u Nemackoj, bas i ne vole). Kako igrači u nacionalnom dresu sa orlom na grudima da reklamiraju jednog od poslednjih diktatora u Evropi? Svi koji su se jos pre dve nedelje pozivali da se na sliku progleda kroz prste, odjednom su počeli da insistiraju na detaljnoj analizi! Odjednom im se otkrilo da je sport, takoreci - neizostavan deo politike.
Znaci, to "van politike", ili najvažniji njen deo, je najmoćnija poluga uticaja na mase? U principu, sve je to brbljanje i običan manir vlastodrzaca da prikriju svoje muljavine. Ne moze pojava koja donosi mnogo vece profite nego trgovina oružjem, drogom i ljudima, fenomen koji je postao neka vrsta nove religije i postepeno obuhvatila ceo svet, da bude apolitična. I upravo reakcija nemačkih medija na ispadanje reprezentacije daje nam još jedan dokaz o političkoj prirodi velikog sporta. Pre prvenstva govorilo se o super dobiti nemačke privrede; mediji, pa čak i poljoprivreda planirala je dohodak od prenosa iz Rusije, od mogucnosti nezvanicnih, pa i "privatnih" poseta zemlji "pod sankcijama" i potpisivanja novih poslovnih ugovora uz buku i urlike sa stadiona. Znaci, to je bio "sport van politike." Ali tim je ispao, sada je prihod od reklame drastično pao, 'privatna' putovanja i kontakti se moraju nekako opravdati ili odloziti, a pivari i proizvođači dresova su zavapili do nebesa o gubicima koji ih cekaju.[3] Trenutak je da se setimo morala. I u jednom trenu sport je postao polican. Ne jos uvek u odnosu na Rusiji, ali prema Turskoj - sigurno.
"Sport van politike", "Umetnost van politike", "Seks van politike" [4] ... Ili mozda komplikujem stvari? I sve je mnogo jednostavnije? I nije stvar u sportu, umetnosti, seksu, vec u politici?
Možda je ona izvan savesti?
[1] Oznaka za srednjestatistickog nemca, doslovno "Otto-Normalni potrošač".
[2] Ako je neko zaboravio ili nije znao, da ponovim: u znak protesta protiv okupacije Tibeta odbio je da putuje na Olimpijske igre u Kini kapiten reprezentacije Nemačke u vaterpolu, a najpoznatiji nemački atleticar se nije plasio da pred Olimpijske igre u Riju javno imenuje "Putinovu pudlicu" Baha za prikrivanje ruskog državnog sistema dopinga. Među nemačkim fudbalerima nije se nasao nijedan, da otvoreno posumnja da je "sport van politike."
[3] Cak je i Erdogan vratio majice dvojici svojih tupavih obožavalaca. Gesta, naravno, uopšte nije politička.
[4] Kome se ucini da je preterivanje, setite se male fleke na haljini Monike. I razmislite kakve posledice je mogao da ima felacio na radnom mestu. ... <<
...