Još nešto, ja ću verovatno ceo život biti stranac u ovom gradu, ne zato što me grad nije prihvatio, i ne zato što ga ne volim, nego je jednsotavno tako. I uvek ću se prema njemu ponašati kao prema dobrom domaćinu koji me je primio u svoju kuću. I naravno negovaču ga....koliko god mogu....I NIKADA OD MENE NEĆEŠ ČUTI RUŽNU REČ O NJEMU NITI O NJEGOVIM STANOVNICIMA. NOVIM ILI STARIM.SVEJEDNO.
Da pojasnim, mi ovde ne govorimo ni o tebi ni o meni. Ja sam iznela opste utiske (svoje). Ne sporim da drugi imaju svoje utiske koji se mogu razlikovati od mojih. Mozda se ranije nisam dovoljno razumljivo izjasnila (meni na dusu). Ja sam rekla da je jedan veliki grad nezamisliv bez stanovnika koji stigose sa raznih strana. Jedan veliki grad je uvek melting-pot. U tome i lezi potencijal velikih gradova.
Nije meni uopste vazno odakle su ljudi/gradjani/sugradjanii. Ja rezonujem oko toga KAKVI su. Naravno, ma kako nam se ne svidjalo (a narocito zbog toga sto ne ostavlja mesta za nesto drugo osim generalizacije) fakat je da je nakon WWII grad preplavila jedna (ideoloski) druga vrsta. Posto se desilo coporativno i brutalno u skladu sa nedoradjenom ideologijom koja je uzela sve pod svoje nije ni cudo sto je ostavilo vidljivog traga. Nametnulo odredjeni nacin zivota. Tek tada su nam se pred zgradama pojavile hoklice i samlice na kojima su sedeli oni koji su u skladu sa svojim navikama "proucavali" novi svet koji je pored njih bio prinudjen da prolazi osecajuci se neprijatno jer nije mogao da sakrije cak ni sadrzaj svog zembilja (privantosti) a i mnogo toga drugog. Hoklice su jos i najbenignija masovna pojava koja je preplavila grad. Oni su postali zasluzni (malo)gradjani a njihovi unuci nastavili u istom stilu. U dvoristima osvojenih kuca se nasla zivina takodje preseljena u osvojeni grad. Pernato nam se osim na pijacama naslo i tamo gde ne bi trebalo. Osvojise (nam) nasilno stambeni prostor i ostavise nas da zivimo u minimalnim zivotnim uslovima. Space je postao samo njihov. Bez i trunke obzira.
Masovno (partizansko) upadanje i prisvajanje + tlacenje onih koji su zatecenih na licu mesta (opet iz vec pomenutih ideoloskih i ostalih razloga ) nemoguce je zaboraviti jer nam je to diktiralo odredjeni nacin zivota. Svi znamo da je skoro svaki direktor nekadasnjih OUR-a i SOUR-a iz Male Dube prvenstveno prioritirao "svoje" te je svojoj moci olaksavao bitisanje u gradu okruzivsi se mahom onim sto mu je blisko. Njihovi zaposleni i rodna gruda su igrali samo svoje kolo ne obaziruci se i ne gledajuci ni levo ni desno. Samo napred u svoju buducnost.
Desio se diktat jednog tempa i ideologije kojoj nismo mogli nista. Cak ni da prenesemo civilizovane norme. To su oni koji su cuvali ledja jedni drugima. Oni su odlucivali kako ce se prema nama ophoditi i kako ce nam o sudbinama odluciti. Sto neko rece, svaki treci je bio doktor nauka zahvaljujuci dopisnim skolama i vezama, svaki drugi nepismen a svaki cetvrti partijski mocan. Nisu imali vremena da se barem formalno opismene jer su bili zauzeti svojom gramzivoscu.
Sasvim je druga prica kada imamo jedno prirodno naseljavanje u normalna vremena. Dodju ljudi nekim poslom pa tu i ostanu. Niti neprirodno, niti za osuditi, niti nedopustivo. Cak pozeljno. Mnogi od njih su doprineli gradu na veoma pozeljan nacin. Ja (kao i mnogi od nas) poznajemo mnoge koji su nam dosli i koje smo zdusno primili i sa njima se u duhu uzajamnog ljudskog respekta zblizili ne praveci razliku. Bahatost i neuvidjavnost nisu naravno odlika samo tih koji su dosli (nakon sto se poslerätni talas etablirao). I oni odrasli na kaldrmi su pokazali svoje trule zube koji su oglodali gradjanstinu. Naravno, desilo se da su grad zavoleli ti ideolozi koji dodjose onomad kad je nastala smena sistema a oni koji se tu nadjose od ranije (a medju njima je takodje bilo mnogo njih koji su ranije dosli sa raznih strana) su poceli manje da vole taj isti grad. Zbog nemoci i unistene perspektive.
Ja sam zapravo najvise kritikovala bahatost, nedostatak respekta, neuredjenost, osornost, nevaspitanje, i agresivnost u ophodjenju koja je ponikla. A sve to vidimo na javnim mestima na kojima moramo da se zateknemo i manje ili vise nekako snadjemo. Ja do sada nisam nikada srela nekoga ko (ma odakle) dodje sa strane a sve to ne primeti. Eto, mozda to uopste nije tako a ja imala nesrecu da bas to vidim i dozivim. Neka bude. Ja u svakom slucaju, zbog svega pomenutog, ne mogu da imam drugacije misljenje. A na njega imam pravo ni manje ni vise nego drugi.
Ti rece da pominjanjem gradskog saobracaja ocrnismo taj grad. Izvini, zaboravila sam da osim gradskog saobracaja pomenem i javnu sluzbu, ustanove i slicno. Nije to na zalost ocrnjeno nego (sto je mnogo gore) nepremostivo. Mozda tebi ne smeta i nalazis u tome puno sarma. Ali mnoge to opravdano muci. Ne treba tu ruzna ili lepa rec vec rec realnosti. Neki nece a neki ne mogu to da vide.
Nisi ti stranac (osim ako se tako ne osecas) vec si punopravan deo grada.
Edited by cyberwor/L/d, 27 May 2008 - 10:10.