Jump to content


Photo
- - - - -

Psihoterapija


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
49 replies to this topic

#1 Iskra

Iskra
  • Members
  • 54 posts

Posted 02 May 2008 - 14:27

Zanimaju me vaša iskustva, ako ih imate, sa psihoterapijom. Koliko vam je odlaženje na terapiju pomoglo, da li u Beogradu ima dobrih terapeuta...Kada otići, kada prestati? :rolleyes:

#2 Hiperion

Hiperion
  • Members
  • 3 posts

Posted 03 May 2008 - 22:05

Ja bih izložio svoj problem, mada je to mešavina raznih lančanih događaja koji su me doveli do trenutne situacije koja možda i nije za ovu temu, ali možda i jeste pre svega drugog.
Sve je počelo prošle jeseni kada sam posle niza stresnih situacija, osetio žiganje ili probadanje u donjem delu stomaka ispod žeulca, kao i osećaj da trne prsti na rukama i nogama . Odem kod gastroenterologa, urade ultrazvuk, detaljnu lab. anlizu. Sve bude pozitivno, čovek kaže: ovo je psihosomatski problem, samo treba da se više relaksiram i ne nerviram. Maltene me proglasi hipohondrom.
Srećom, mesec dana kasnije nekako me sve prođe, maltene u jednom danu, kao da se samo isključilo. Ali, to je samo bio početak mojih problema.
Sredinom decembra, meni se ponovo da li od nreviranja ili ne, događa udar na sasvim novom mestu - u grlu. Osećaj da imam nekakvo zrnce u grlu koje ne mogu da progutam bio je toliko jak i neprijatan da sam hitno otišao kod OLR specijaliste.
Uradim opet analize, sve dobro, bris grla, pozitivan. Kažu ovo je refluksni problem sa kiselinom koja se vraća i utiče na grlo plus anksioznost. Propišu mi strog dijetetski režim, ušmrkavanje fiziološkog rastvora i blagi sedativ "Rivotril".
Krajem januara nekako se sve smiri i osećaj "zrnca" nestane , ali to je bilo zatišje pred buru. Odem ja na kontrolu i kažem da mi je dobro, a samo par nedelja kasnije, sredinom februara, krene mnogo gori simptom: jako žarenje (pečenje) u ustima po jeziku, čak mi i usne bride i peckaju, i ponovo prsti na rukama i nogama, kao na početku.
Od tada je sve po sistemu toplo-hladno. Niti znam kad počne da peče zašto peče, niti znam kad popusti zašto je prestalo. Pnekad ne mogu ni da spavam noću koliko je to žarenje jako, a ponekad mada ne tako često, nestane kao da ga nije ni bilo.
Odem opet kod OLR specijaliste i kažu mi da je i to u vezi onog rektalnog problema, ali mi prepišu i daktanol gel, jer mi je jezik blago beličasto obložen. Malo mi je pomogao ali ne naročito kao i neke bombone tantum verde, koje su dobre samo dok ih sisam, ali kad to prođe onda mi bude čak i gore.
Rivotril sam prestao da uzimam pre par nedelja u želji da ne postanem ovisnik i primetio sam da mi je od tada lošije, samo koliko god se trudio ne mogu da uhvatim neku pravilnost. Hranim se zdravom hranom, mada sam i ranije pazio na to, ne pijem, ne pušim, ali zbog raznih životnih problema, imam dosta stresa, koji izgleda slabo kontrolišem.
Sve ovo sam napisao zato što ne mogu da poverujem da su ova tri problema u manje od 6 meseci, slučajna i nepovezana i zanima me da čujem još nečije mišljenje. Da li je sve ovo mogao da izazove česti stres, pa onda organizam reaguje na mestima gde sam osetljiv ili je ovo ipak čisto fizički problem.
Otvoreno sam pitao OLR specijalistu da li bi valjalo da potražim i neku psihoterapeutsku pomoć ali oni smatraju da je njihova dijagnoza sigurna, ali ja više nisam siguran ni u šta, osim da problem postoji, pojavljuje se i nestaje kako mu se ćefne.

Edited by Hiperion, 03 May 2008 - 22:06.


#3 decky999

decky999
  • Members
  • 410 posts

Posted 04 May 2008 - 00:53

Dijagnoza koja ti je data je apsolutno tacna (bar iz mog ugla gledanja) - na zalost kao i uvek doktori uglavnom tretiraju posledice ali ne i uzrok. Sedativima se ne leci nervoza i stres - trentno pomazu ali na duzi rok cine stvari jos gorima. Ne znam zasto mislis da te neko proglasava hipohondrom ako ti kaze da je uzrok bolesti psihosomatski - pa 90% bolesti nastaju kao posledica psiholosko disbalansa na nekom nivou.

Sam se zapitaj jednostavno pitanje - sta je to sto te nervira i zbog cega si pod stresom. Znaci posmatraj sebe - budi sopstveni dijagnosticar. Prati sopstveno ponasanje i emocije. Znaci posebno u takozvanim reaktivnim situacijama - posmatraj sebe kako reagujes na akcije drugih ljudi. Reanaliziraj sopstveno ponasanje. Probaj da nadjes razlog sopstvenog ponasanja - to je vec teze ali probaj - ponekad ces to moci ponekad su stvari zakopane suvise duboko da bi do njih dosao sam. Probaj da pricas sa nekim o tim stvarima - slusaj iskustva drgugih - ali vrlo konkretne stvari. Recimo primer: neko te iznervira na poslu tipa ne uradi nesto kako si ti hteo da se to uradi - osetis da zelis da ubijes tog coveka koliko ga mrzis u trenutku (extremni primer). Kada odreagujes tako - nemoj da ostavis to da gori u tebi - posmatraj ga, pokusaj da iscupas bazicne emocije koje imas u sebi i posmatraj ih - postani svestan njih i analiziraj celu situaciju. Podeli to iskustvo sa nekim i nek ti on kaze kako bi on reagovao u toj situaciji. Sledeci put ces mozda sebi dati sekundu pauze pre nego sto odreagujes - dovoljno da se zaustavis u besu i agresiji i da mozda sagledas stvari drugacije. Ako mislis da je ovo sve suvise tesko i neizvodljivo popricaj i sa psihologom ili nekim strucnijim. Ovo ne znaci da si lud - kako obicno ljudi misle 0 nego jednostavno da nisi naucio da razumes sopstvena emotivna stanja i da ti to izaziva fizicke probleme. Ako poradis na svojim emotivnim stanjima fizicki problemi ce nestati.

Edited by nvukelic, 29 March 2010 - 18:02.
uklonjen neadekvatan savet


#4 BeatrisDal

BeatrisDal
  • Banned
  • 5,317 posts

Posted 04 May 2008 - 01:04

imam i od mene za to najvece preporuke. radila sam psihoterapiju konkretno po REBT metodi, ako znas koja je to, i prestala sam samo zato sto doktorka nije vise mogla da radi privatno, a nisam se mogla naterati da idem u Lazu na tretmane.
najveca mana je sto je ona za nase uslove, osim neverovatnih predrasuda, i skupo zadovoljstvo (25 evra za sat vremena) i obicno je najvece pitanje da li zelis toliko novca dati samo za rad na sebi. ljudi takve pare masovno radije potrose na nesto drugo.
ne znam koliko znas o psihoterapiji, ona je odavno postala toliko pomodna i zato sto moze pomoci u svakoj manjoj ili vecoj zivotnoj krizi, a sastoji se u tome da po raznim sistemima i metodama preispitujes i menjas svoj nacin razmisljanja, i kao posledicu toga razlicito se postavljas u odnosu na situaciju i problem. po mom misljenju apsolutno vredi novca koji se daje.
trebas naci i dobrog terapeuta, odnosno nisu svi koji imaju kvalifikacije podjednako kvalitetni (ovo je moje uverenje, terapeuti obicno tvrde da su sve njihove kolege dobre, ali onog koga preporuce obicno smatraju za onog koji vredi). najbolje je da odes kod nekog za koga si vec cula da je dobar, tj. po preporuci, mada u principu vec prvi put osetis da li ti to pomaze i da li imas neke koristi.


i ah da, obavezan dodatak, nemoj nikom pominjati da ides na psihoterapiju da ne bi pomislili svasta, a pogotovo ako na tretman ides kod psihijatra, a ne psihologa ili neki drugi profil (npr. defektologa) specijalizovanog za psihoterapeuta.

jos jednom, ako imas uslova za to i ako imas nesto da te muchi, moja najtoplija preporuka.
jos da kazem da citam ove postove gore i pitam se po stoti put gde ja to zivim. "otvoreno sam pitao doktora da li mi treba psihoterapija"
no comment.

#5 maski

maski
  • Members
  • 1,296 posts

Posted 04 May 2008 - 08:09

...razmishljam slichno kao deki.. ja bih uradila i eeg. to nije skupo, ne boli, a mozze da eliminishe zabrinutost oko tog trnjenja prstiju i tog zrnca u grlu i takvih stvari....i naravno krvnu sliku (hemoglobin) pre svega....

Edited by maski, 04 May 2008 - 08:10.


#6 decky999

decky999
  • Members
  • 410 posts

Posted 04 May 2008 - 08:33

...razmishljam slichno kao deki.. ja bih uradila i eeg. to nije skupo, ne boli, a mozze da eliminishe zabrinutost oko tog trnjenja prstiju i tog zrnca u grlu i takvih stvari....i naravno krvnu sliku (hemoglobin) pre svega....



JA sam pretpostavio da su osnovne analize krvi i rada srca kao i pritisak odradjeni na tim prvim pregledima. To je naravno pod obavezno.

Isto, mala vezba za relaxaciju. Dok setas ( a ako ne setas trebao bi) pokusaj da razmisljas samo o disanju - sto duze to bolje - svaki udah svaki izdah mora da prodje sa puno svesnoscu. Veoma lagano, nemoj da hiperventiliras - udah na nos izdah na nos (ako ne mozes da drzis ritam onda izdah na usta). Ovo ce, ako radis jedno vreme, pomoci da iskoristis setnju za obnavljanje kiseonika umesto za obnavljanje frustracija i stresa koji se akumulira tokom dana. I da - disanje iz stomaka - veoma opusteno.

#7 Hiperion

Hiperion
  • Members
  • 3 posts

Posted 04 May 2008 - 08:35

@decky

Hvala ti na ovom odgovoru, otprilike i moja razmišljanja idu u tom pravcu.
Što se tiče uzroka stresa oni su različiti (loši porodični odnosi, gubitak posla itd.), možda i neki koje sam preuveličao i pridavao im previše pažnje bez razloga.
Deo problema vezan za posao sam rešio, drugi problemi kao što je loše zdravstveno stanje majke, me jako pogađa i teško uspevam da se nosim s tim.
Koliko god se trudio da sve racionalno analiziram i stvari gledam iz nekog pozitivnog ugla, često mi se desi da budem jako depresivan i razočaran svim što me je snašlo.
Možda se jednostavno zadesio splet loših okolnosti koji je doveo do gomilanja problema, sa kojima nisam uspeo da se izborim, pa je organizam odreagovao na ovakav način.
Moguće je da postoje i neki duboko skriveni strahovi, kojih i nisam svestan, pa su ovi trenutni problemi samo prelili čašu.
Uglavnom, slažem se da je put do rešenja u meni samom i trudim se da se sa tim suočim. Drugo je pitanje da li ću uspeti u tome sam, ali ću svakako biti uporan.
Ako se odlučim da potražim stručnu pomoć, gde bi trebalo da odem. Da li psiholozi, psihoterapeuti postoje pri domovima zdravlja ili samo pri nekim specijalističkim klinikama?

@maski
Samo da dodam, da sam u periodu od septembra do februara, uradio četiri detaljne lab. analize i sve su bile jako dobre, pomenuti hemoglobin i provera stanja štitne žlezde, helico bakterija i još dosta drugih stvari, uključujući sve ono što se standarno kontroliše. Inače osećaj zrnca je prestao pre par meseci ali se pojavio ovaj sa peckanjem u ustima po jeziku itd.
I da pitam šta je ovo eeg, šta se time proverava?

Edited by Hiperion, 04 May 2008 - 08:54.


#8 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 04 May 2008 - 08:59

dr. aleksandar vuco je odlican.mislim da on radi privatno, ali ne znam gde...

Edited by shivaja, 04 May 2008 - 09:13.


#9 maski

maski
  • Members
  • 1,296 posts

Posted 04 May 2008 - 09:58

An electroencephalogram (EEG) is a test that measures and records the electrical activity of your brain. Special sensors (electrodes) are attached to your head and hooked by wires to a computer. The computer records your brain's electrical activity on the screen or on paper as wavy lines. Certain conditions, such as seizures, can be seen by the changes in the normal pattern of the brain's electrical activity.

jednostavni parcijalni epi napad

Samo ime kaže da su ovo napadi koji zahvataju samo jedan deo organizma (tj. potiču iz jednog dela mozga). Zavisno od toga, koja funkcija je zahvaćena, napadi mogu da budu motorni (u vidu ukočenosti, podrhtavanja ili trzajeva jednog dela tela), ili somatosenzitivni (u vidu trnjenja, bridenja, bockanja, strujanja, žarenja, paljenja, ali i kao gubitak osećaja u jednom delu tela). Parcijalni napadi mogu da imaju i druge karakteristike, nekada vrlo neobične, kao što su na primer: okretanje glave i pogleda u jednu stranu, ispuštanje neobičnih glasova, doživljavanje neobičnih zvukova (zviždanje, kucanje, muzički tonovi) osećanje neobičnih, nekada izrazito neprijatnih mirisa (miris na upaljenu gumu), doživljavanje neobičnih ukusa u ustima (ukus peska, metalni ukus..). Motorni, ali i somatosenzorni napadi obično počinju u jednom delu tela, mogu da se tu zadrže tokom celog trajanja napada, ali mogu i da se šire na ceo region, čitav ekstremitet, ili da zahvate i drugi ekstremitet i lice iste strane (Džeksonov marš, nazvan po lekaru koji je prvi opisao ovakav tip širenja parcijalnog napada). Jednostavni parcijalni napad može da se završi kao takav, ali može da preraste u složeni parcijalni napad ili da se generalizuje, kada dolazi do gubitka svesti i nastupanje klasičnog tonično-kloničnog napada.

#10 decky999

decky999
  • Members
  • 410 posts

Posted 04 May 2008 - 10:39

DA dodam da osecaj peckanja u grlu moze da bude i posledica dizanja zeludacne kiseline a opet kao posledica stresnog napada ili ankcioznosti.

@Hiperion

Inace to sve sto si nabrojao je fenomenalno. Odnosno ako znas potencijalne uzroke stresa vec si na pola puta da se oslobodis istog. Druga stvar - polovina stvari (ustvari vecina) koje si nabrojao kao "probleme" - nisu problemi vec zivotne situacije koje se desavaju svima pre ili kasnije, na ovaj ili onaj nacin. Desavaju se jer moramo da naucimo da se nosimo sa njima. Ovde mislim na probleme sa poslom, medjuljudski odnosi, odnosi u porodici. Takve sutuacije zahtevaju strasno mnogo emotivne energije od nas ali na kraju krajeva tu su samo da bi nas naucile necemu. Znaci nema "lose srece" ili "snasla me nesreca" - sve sto te je snaslo snaslo te je sa razlogom a uvek je to dobro za tebe. Bolno, ali dobro jer imas sanse da odrastes kroz datu situaciju. Ono sto moze da buide skakljivo je odnos prema majci koji si i sam definisao kao najteze. Veze roditelja i dece su strasno duboke i tu moras da kopas i rukama i nogama. Jedan od cestih problema je to sto dete dok je malo (pre puberteta) roditelja vidi kao neku vrstu "super-heroja". Nedodirljivog i besmrtnog i svemocnog. Kako odrasta dete uvidja da to i nije bas tako (neko se nosi teze a neko lakse sa ovime ali svi prolazimo kroz to) ipak dubina emotivne veze ostaje na veoma bazicnom nivou. Kada dete vidi roditelja koji pati od bolesti ili je na samrti u sustini vidi sebe na samrti (na jednom nivou tumacenja) i kao takav sam prozivljava patnju roditelja ali isto tako prozivljava sopstveni strah pd smrti i suocava se sa sopstvenom prolaznoscu. E sad - ja imam svoj licni stav prema ovom problemu ali ga nebi nametao ovde jer je suptilno vezan sa mojim licnim odnosom prema smrti. Mislim da svako za sebe ovo mora da nadje, jer ce svako ovaj problem resavati u skladu sa sopstvnom zivotnom filozofijom. Naravno, ako je ima, a ako je nema morace da je razvije :rolleyes: jer se svaka zivotna filozofija razvija kroz odnos prema smrti, koja je sastavni deo zivota.

#11 maski

maski
  • Members
  • 1,296 posts

Posted 04 May 2008 - 10:46

:rolleyes:

#12 Iskra

Iskra
  • Members
  • 54 posts

Posted 05 May 2008 - 13:21

Hvala svima.

Ja idem kod psihoterapeuta već nekih šest meseci, privatno (probala sam i virtuelni način, nije išlo:)). Psihoterapija mi je bila misaona imenica, dok nisam shvatila da mi je to jedini način da se suočim sa nekim stvarima. Mislim, razumem, ima ljudi kojima to možda nije potrebno, koji misle da je to bacanje para i gubljenje vremena, ali i ako sam ikada pomislila to, sad sam se razuverila. Nije baš jeftino, ali rekla sam mužu, ima bre od usta da odvajam i da idem. On je rekao "dobro" :rolleyes:. Po preporuci sam otišla kod dr Slavka Mačkića i odličan je, a zanimalo me kakva iskustva ljudi imaju sa psihoterapijom. U mom slučaju, ništa se radikalno nije promenilo, ali se menja, ja se menjam, to jest ja sa samom sobom se menjam. Najpre sam otišla zbog sebe, a samim tim zbog svoje dece. Nemam dijagnozu :huh:, što je bilo dobro da mi je neko potvrdio, jel kad vas strefe neke stvari pomislite, ma ja sam depresivna, luda...štagod. Ali, stvar je samo u nagomilavanju nerešenih problema, bežanja od istih, nesuočavanja sa samom sobom. I kada to traje godinama, a ništa se ne radi po tpm pitanju, pa dođu deca, posao...ludilo, brzina u jednom trenutku više nisam znala ni ko sam, ni šta sam, ni šta osećam, ni da li uopšte osećam. Postala sam čangrizava, tužna, besna, ljuta...A, to nisam bila ja. Dobro, nisam ni sad najveselija na svetu, ali mnogo je lakše kad počnete da se mirite sa onim kakvi ste i ko ste, iako to i nije baš uvek fenomenalno.

#13 decky999

decky999
  • Members
  • 410 posts

Posted 06 May 2008 - 00:39

Najveci problem je kada ljudi prelaze preko sopstvenih emocija bez prozivljavanja istih - svaki put kada smo ljuti, besni, tuzni ili radosni treba da stanemo i pokusamo da osetimo razlog zbog cega smo takvi. Namerno kazem osetimo - jer racionalni um pomaze donekle ali on ne prodire do dubine ljudskih emcija. Ako pak, svaki put predjemo preko toga ta emotivna energija i naboj ostaju u nama i cekaju priliku da im se posveti paznja. Problem je da ako mi to neradimo, nasi rezervoari emocija (ili bolje reci bola) su veoma limitirani i kad tad dolazi do pucanja brane. U poplavi emocija naravno da vise ne znamo zasto smo takvi i kako smo postali takvi kada nismo sebi posvetili paznju kada je trebalo. Sve na ovom svetu zahteva paznju - cvet lepose cveta ako ga gledamo i zastanemo pored njega 2 sec , tako i ljudsko bice cveta i razvija se ako je gledano ili ako gleda samog sebe. Pomislite samo koliko ima ljudi na ovom svetu koji su non stop ljuti i nezadovoljni a da ni sami ne znaju zasto - sto je jos gore - i ne pitaju se zasto nego prihvataju agresiju kao sosptveno normalno stanje - kao sopstveni brand name. Drugi pak misle da je lose biti ljut pa se non stop smeju i glume srecu a u sebi nose kljucali lonac bola. Ni jedna ljudska emocija nije losa apriori - svaka je normalni deo nase prirode i svaka zahteva paznju i razumevanje ali ne i opsesiju i zavisnost. Emocije su osecaji na koje se lako navucemo i postajemo zavisni - neko od srece neko od bola - i jedan i drugi extrem nisu dobri. Emocije se prozivljavaju, osecaju u svakom delu tela i bica i pustaju se da odu. Jedino tako mozemo da oslobodimo sebe od njihovog uticaja ali opet da naucimo nesto o sebi i razlogu zasto su emocije javljaju.

Edited by nvukelic, 29 March 2010 - 18:03.


#14 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 07 May 2008 - 13:50

Dobro, nisam ni sad najveselija na svetu, ali mnogo je lakše kad počnete da se mirite sa onim kakvi ste i ko ste, iako to i nije baš uvek fenomenalno.


A da bi se mirila sama sa sobom ti si izabrala da zatrazis pomoc. Naravno, sve pocinje i zavrsava se u nama samima. Nekome je potrebno da dobije stimulaciju, smernicu od nekoga ko je strucan. Da bi se pokrenuo proces. Zato je psihoterapija OK. Nije moranje ali ako se neko odluci na to znaci da je motivisan a to je osnovni preduslov. Samo napred!

#15 stefke024

stefke024
  • Members
  • 1 posts

Posted 18 March 2010 - 20:36

@shivaja jel imas jos neke informacije o tom dr.aleksandru vucu,il samo to sto si vec podelila sa sirokim narodnim masama? :) @iskra ko je taj dr.slavko mackic?gde je on,t.j.ti?u bg-u?mozes da mi das neki kontakt,ili nesto?ne tvoj,doktorov... :ph34r: