Pogled u dnevnik S.Samardzica
"Nismo sami" ili "Kosovo je Srbija", deo treći.(napomena: sledi tekst koji se mogao naći u dnevniku Ministra za Kosovo i Metohiju, dan pre sednice Vlade na kojoj je odbijen njegov zahtev, stavljen pod oznaku "Poverljivo" da se kampanja "Kosovo je Srbija" finansira više od milion evra. Vest je ovde.) Sreda, 26. mart, 13.30h. U ovom satu i minutu čiji brojevi me podsećaju na slavnu pobedu Cara Dušana kod Velbužda (sada Đustendila, EU) završavam obračun za nastavak kampanje „Kosovo je Srbija”.
Jedan bilbord nedeljno u proseku košta oko 4.456,90 rubalja, da zaokružimo na 4.500,00. Dobro, 125 evra, ovi iz Vlade će me lakše razumeti ako računam u toj valuti. Štampa za bilbord je oko 40, dakle 165 evra po bilbordu nedeljno. Mislim da bi 1.000 bilborda za Srbiju bilo dovoljno. U inostranstvu se nećemo oglašavati, to je kontraproduktivno, jer nismo sami.
Šta je 165.000 evra prema svetoj istoriji. Kako ću pred pretke?
Da bi priča delovala uverljivije, poslao sam sinoć onu dvojicu junoša iz stranke da zalepe prvi bilbord o mom trošku – nek’ vide kako je lep i da mi je stalo do kampanje. Tražio sam dobru lokaciju, ali od defetističko-antikosovskog „Bolje vrabac u ruci nego golub na grani” na engleskom nismo pronašli Bog-zna-šta.
Jedan od junoša primetio da se reč „Srbija” ne vidi baš najbolje iz daljine, drugi mu odgovorio da se reč podrazumeva, zamalo se pobiše.
13.55h: U ovom minutu koji me podseća na preranu smrt našeg najvećeg osvajača i zakonopisca, uz čiju pomoć bi, da je duže poživeo naš bio i Carigrad (danas Istanbul, uskoro EU) shvatam: 2.000 bilborda, nek’ crkne škrtost.
14.20h: U ovom minutu koji me ne podseća ni na šta osim da sam gladan, shvatam da su nam potrebne i majice. Jedna majica sa štampom je oko 4 evra, ne moraju da budu neke baš skupocene. Šest miliona i sedamstotina hiljada građana x 4 evra... Mnogo je, ljutiće se i Voja. Da podelimo samo našima: trista hiljada puta 4 evra
Šta je 1.200.000 evra prema večnosti i Kosovskom zavetu?
18.04h: U ovom minutu koji me inspiriše da i ja kao kolega Ristivojević obučem Avirex jaknu i sam spojim te šine i pragove i povežem svu železnicu u jedno, Ustanak podignem ako je potrebno, razmišljam da li sam tražio dovoljno para? Nisam uračunao cenu štampe nekoliko hiljada CD-ova sa multimedijalnim prezentacijama, blokčiće i postere „be-nula” formata na kojima jasno piše da je Kosovo Srbija i da su granice nepromenljive. Pred tolikom odštampanom površinom svaka naša, čak i netačna argumentacija jednostavno dobija novi polet i snagu, deluje uverljivije.
18.15h: Da li sam autorima kampanje rekao da se njihov rad na kampanji vodi kao volonterski i kao dokaz da nas Slovenija, uprkos priznanju lažne nezavisnosti zapravo podržava? Je’l znaju da čitaju ćirilicu?
18.35h: Pogled na sat me podseća na Prvi srpski Ustav i njegovu dugu pripremu. Tu se vidi napredak tehnologije: mi smo naš napisali mnogo brže! Ali, da se ne prepuštam sanjarenju, razmišljam o sledećem: da li će projekat, ako stavim i oznaku „Poverljivo”, delovati sugestivnije?
19.03h: Šetnja pored dvora bi baš dobrodošla da razbistrim misli i pripremim ekspoze za sutrašnju sednicu Vlade. Ne vidim razloga da mi ne odobre tih tričavih 6 miliona i sedamstotina hiljada, to je samo evro po glavi stanovnika za najskuplju Srpsku reč!
19.45h: Šetajući pored hotela Jugoslavija srećem prijatelja koji mi kaže da novac neće biti problem – novca nema! Dosta je otišlo na neplanirane troškove, savetuje me da budem umeren sutra na sednici Vlade.
19.48h: Zagledan u reku što se uliva u prijateljsko Crno More, razmatram da broj majica smanjimo samo na one koji će tokom kampanje biti na terenu. Time štedim oko 1.199.800 EUR, što drastično smanjuje troškove kampanje.
20.00h: Čitam e-mail iz Slovenije. Kažu da razumeju ćirilicu ali da se nismo baš razumeli.
Odmah zatim i e-mail ko-autora koji itekako razume ćirilicu, branio je čak nekoliko puta i na stranim teritorijama, ali složaj samoglasnika, suglasnika i uzvičnika koji mi šalje nije baš primeren jednom patrioti, pa bio i ideološki blizak koalicionoj stranci.
20.04h: Štucujem brkove i biram plavo-belo-crvenu kombinaciju za sutrašnju sednicu. To će mi dati na ozbiljnosti. Crvena ili plava? Čitao sam kod jednog šaljivdžije da i predsednik ima savetnika za kravatu. Koga ja da pozovem? Jedini među nama koji je važio za čoveka od stila poslednji put se slikao go i sa mačem u ruci. Od one dvojice junoša jedan ne ume da veže kravatu a drugi ne ume da je skine.
Komplikovano.
20.08h:Milion će biti dovoljno. Sto hiljada evra na bilborde, dvesta evra za majice, ostatak za autore, istraživače, anketare, analitičare, savetnike, fotografe, heraldičare, tipografe, onog Sandrinog malog što se razume u Šopofot i Korel, meni ostane taman da pokrijem troškove stranci za korišćenje prostorija tokom kreativnih sastanaka, bili smo glasni a i popili smo dosta kafe, valjalo bi nadoknaditi. Ako pretekne koji dinar, zatrebaće za dalji rad na projektu.
Za danas je dosta.
Crvena kravata, ipak.
Oj tirani, čujte, ne treba vam kriti,
I pobeda naša crvena će biti...
Četvrtak, 27. mart 2008.
19.41h: Nisam imao snage da unosim nove redove u dnevnik.
Niko ne bi razumeo kako sam odbijen.
Jedino je Ministar što prodaje medijski prostor rekao da mogu da dobijem popust u visini podrške stranci u narodu, što je zaista neprihvatljivo nisko.
Sada znam kako je bilo predsedniku Vlade, gospodinu Dragiši Cvetkoviću dok je slušao „Ne!” u višeglasju tog dalekog marta.
Javio sam im da odštampaju desetak majica za skup za našeg kandidata za gradonačelnika i to o mom trošku. Neka vide da nisu sami.
Prebirem po gitari, misli mi plove...
A-mol, C-dur,
D-mol... A-mol....
E... E-7....
... Koliko puta sam ljubio stranca,
i bio kao Voja kraj Putina,
koji ne leti do Ruskih visina,
i ne zna tajnu skrivenu u stepi.
On je u tijelu punom želja,
sa usnama željnim još molebana,
al` nikog nema ko je svoj,
i ova zemlja se ne zove dom.
U tom Ustavu je svaki kamen,
ili da Sever čuvam za sebe,
al` to je samo snoviđenje,
koje mi kaže,
„Ratujte.”
Ne znam kad i ne znam gdje,
ići ćemo istom stranom sudnice,
vjeruj mi dušo,
srešćemo se,
u svetskoj tajni,
mi nismo sami...preuzeto sa
http://brandophobia.mojblog.co.yu