@kiti & kler
Nisam siguran da se nisu mesali u skolovanje. Recimo moji su i mene i sestru gurali i terali da radim domace i odradjujem skolske stvari do negde 6-7 razreda, a posle toga smo mi sami odradjivali.
Cini mi se da je to i moj slucaj, jer evo stariji vec sam, uz nase insistiranje da je skola obavezna i sve ostalo ce doci ako je skola na mestu, odradjuje svoj posao, cak se desava da sam ustane ranije ujutro, da zavrsi skolu, posto nije zavrsio domace.
Sto se tice visoke skole, kod mojih roditelja, nikada nije postojala opcija da se ne zavrsi fakultet, sto je i kod mene slucaj. Ja sam u neku ruku blaza varijanta, posto mi nije vazno sta ce oni odluciti da studiraju, a mene su terali na poseban fakultet, koji je u porodicnoj tradiciji. Moja sama izabrati svoju struku. Drugim recima ne mora da bude CE, CS, ME, ali mora da bude neka visoka skola.
Sto se tice helikoptear roditelja, u US ima toliko mogucnosti za obrazovanja, ali ako ti kao roditelj ne znas da postoje i ne insistiras, u skoli, na upotrebi tih resorsa, dete ih nece dobiti, a to bi bila velika steta. Zbog toga svega, smatram da roditelj ovde treba (ne mora) da se angazuje maksimalno u skladu sa svojim mogucnostima.
Ovo napominjem, posto u Srbiji/exYU, to angazovanje ne bi imalo rezultata.
pa dobro, ja sam verovatno malo generalizovala na osnovu svog licnog - dakle ogranicenog - iskustva, moji roditelji se uopste nisu mesali u nase "izvrsavanje skolskih obaveza", a takav je bio slucaj i u mojoj neposrednoj okolini, kako cujem ista situacija je bila i kod mog muza i u njegovoj okolini. moji roditelji su bili vrlo zainteresovani da izaberu uciteljicu, kasnije odeljenje u V razredu (odredjeni razredni staresina, set nastavnika i sl) i imali donekle input kad je izbor srednje skole bio u pitanju. to da cu ici na studije nije bilo upitno, ali nije bilo upitno ni meni licno (ovde verujem da je odrastanje u odredjenom okruzenju presudno, ali ne zbog toga sta to okruzenje radi nego zbog toga sto to okruzenje jeste), imali su neke savete i predloge drugacije od onog sta sam ja htela, ali nisu osporavali moj izbor, jednom kad je isti bio napravljen bili su podrska.
ono sto sam htela da kazem je da ja ne mogu da zamislim da ovde dete jednostavno "samo ide u skolu" na slican nacin na koji sam ja isla i tako stekne kvalitetno obrazovanje i dobar start za studije. ja nisam bila te srece da se rodim u velikom gradu gde su postojale raznorazne mogucnosti, u mom malom gradu je bilo vrlo malo vanskolskih aktivnosti, ali to mene svejedno nije hendikepiralo ni na koji nacin kad su studije, posao, karijera itd u pitanju. ja bih definitivno volela da sam kao mala ucila jos jedan strani jezik, isla na klizanje (ovu zelju sam sebi ispunila tek po dolasku na studije) i sl, i u potpunosti se slazem da je steta ne iskoristiti mogucnosti koje postoje, ali mi se cini da je onda moglo da se napreduje i ako tih dodatnih mogucnosti nije bilo, a da sada dete kojim se roditelji ozbiljno ne bave na razne nacine (od ucenja kod kuce preko angazovanja tutora, kumona i sl do aktivnog ucestvovanja u raznoraznim vanskolskim aktivnostima) maltene nema sanse za dobar fakultet i pristojan posao u buducnosti. cak se s obzirom na ovdasnje radno vreme i poslovne zahteve pred roditelje postavljaju nerealni zahtevi, kako da ljudi koji rade po 10+ sati dnevno (ukljucujuci i prevoz) odvoje vise sati dnevno za ucenje skole sa decom? ja znam kako neki primeri to resavaju, bas u tvojoj okolini (ako se ne varam) - San Franciscu, tako sto placaju privatne skole po 15-20 000 godisnje, ja sam se zaprepastila kad sam cula te cifre. ali to nisu "obicni" ljudi sa "obicnim" zaradama. svi ostali se satiru od nekih dodatnih casova i aktivnosti samo da bi dete moglo na univerzitet i imalo sanse za koliko-toliko pristojan posao i zaradu. pa samo kad pogledam u mojoj firmi: koliko tu ima roditeljskog rada, aktivnosti, studentskih dugova... da bi im sef bio neko ko je isao u malu provincijsku skolu u nekoj zabiti bivse SFRJ.