kraj
(briljantne završne rečenice jedne od najboljih pripovetki dvadesetog veka)
Nekoliko laganih udara o prozorsko okno nagnaše ga da se okrene prozoru. Ponovo je počelo da veje. Pospano je posmatrao pahuljice, srebrnaste i tamne, kako ukoso padaju u svetlosti fenjera. Vreme je da se i on zaputi ka zapadu. Da, novine su u pravu: sneg pada u čitavoj Irskoj. Pada na svaki delić tmurne centralne ravnice, na ogolela brda, lagano pada i na močvaru Alen, i još dalje, na zapadu, zavejava mračne buntovne talase Šenona. Veje i po svakom deliću pustog crkvenog groblja na brežuljku gde je Majkl Fjuri pokopan. Debeli nanosi leže na nagnutim krstačama i nadgrobnim spomenicima, po šiljcima na maloj kapiji, po ogoljenom trnju. I dok je slušao kako tiho kroz vaseljenu pada sneg, čitavo njegovo telo se rasplinjavalo, i tiho je padao sneg, kao što tiho dođe poslednji čas, na sve što živi i na mrtve.
Marcus Clark, For the Rest of his Natural Life?
Ne
Mrtvi, Dzojs (mada vlasnistvo nad zavrsnom slikom u kolektivnoj svesti komotno moze da ponese i Dzon Hjuston).
Unbeliever, odakle ti 'tasmanijski' roman (pretpostavljam da mislis na: Marcus Clarke - For the term of his natural life) pade na pamet?
SaE
mislim da i taj roman ima karakter koji se zove Michael Fury i bavi se Irskom i Ircima...
it was a shot in the dark
----------------------------------------------------------------
Sad kapiram - Google gone wrong. Nije mi bilo jasno, Ulis je pitao za pripovetku, a covek se inace u tom romanu koji se bavi Tasmanijom i odbeglim kaznjenicima zove Rufus Dawes ...
SaESpoiler! --Click here to view--
ovo je kraj, koliko ja shvatam:
Nekoliko laganih udara o prozorsko okno nagnaše ga da se okrene prozoru. Ponovo je počelo da veje. Pospano je posmatrao pahuljice, srebrnaste i tamne, kako ukoso padaju u svetlosti fenjera. Vreme je da se i on zaputi ka zapadu. Da, novine su u pravu: sneg pada u čitavoj Irskoj. Pada na svaki delić tmurne centralne ravnice, na ogolela brda, lagano pada i na močvaru Alen, i još dalje, na zapadu, zavejava mračne buntovne talase Šenona. Veje i po svakom deliću pustog crkvenog groblja na brežuljku gde je Majkl Fjuri pokopan. Debeli nanosi leže na nagnutim krstačama i nadgrobnim spomenicima, po šiljcima na maloj kapiji, po ogoljenom trnju. I dok je slušao kako tiho kroz vaseljenu pada sneg, čitavo njegovo telo se rasplinjavalo, i tiho je padao sneg, kao što tiho dođe poslednji čas, na sve što živi i na mrtve.
citao sam taj roman marcusa clarka odavno, pa sam mozda mislio da je to. inace tesko je izguglirati roman na srpskom, ako vec idemo tamo.
Edited by Ljuban, 12 March 2008 - 14:39.