Lično mislim da je program trom i neefikasan. Zašto učenik nebi mogao da promeni svoje usmerenje tokom četorogodišnjeg školovanja ? To bi podrazumevalo reorganizovanje sadašnjeg načina izučavanja predmeta, nešto kao uvođenje kurseva. Ovo je interesantno tim pre jer je nauka postala multidisciplinarna.
Usmereno obrazovanje je predviđalo praksu za gimnazijalce , ali je to bilo forme radi. Smatram da bi pod obavezno trebalo vratiti praksu tako da se ne ponove greške Šuvarove škole.
Pitam se kako neko očekuje da profesor bude entuzijasta ako svakoga dana gleda svog kolegu koji zabušava, a na kraju i jedan i drugi dobiju jednaku platu. To me podseća na "socijalističko samoupravljanje". Na koji način onda izvršiti nagrađivanje profesora ? Nemojte samo da mi kažete da će direktor škole znati da nagradi trud
