Katolicka crkva
#1
Posted 14 February 2008 - 19:15
#2
Posted 14 February 2008 - 19:25
Na crkvenim saborima u Piacenzi i Clermontu 1095. g. Papa Urban II. pozvao je na rat protiv muslimana za oslobođenje Jeruzalema, obećavši sudionicima oprost od svakoga grijeha, pri čemu će ubijanje, pljačka, osvajanje novih posjeda biti posve prihvatljivi, jer će žrtve svega toga biti nevjernici koji bolje ni ne zaslužuju.Papin poziv, kao i žarko propovijedanje zanesenjaka, npr. francuskog redovnika-augustinca Petra Pustinjaka, bili su dočekani s velikim poletom i oduševljenjem, i to zbog više razloga. Premda je u 11. vijeku u Evropi počelo razdoblje opće demografske, gospodarske i političke obnove, niži su društveni slojevi proživljavali teško ekonomsko stanje i glad, a 1095.-96. evropske je zemlje zahvatila pobliže nepoznata epidemija ( vjerojatno kuga ), pa je pokušaj bijega iz takve stvarnosti bio sasvim razumljiv. Ekonomsko je stanje bilo dodatno otežano jer su Seldžuci i Fatimidi kočili trgovinu maloazijskog i sjevernoafričkog prostora s kršćanskom Europom. Značajnu ulogu u pokretanju ratova imala je i zamisao o zaštiti mnogobrojnih hodočasnika na putu u Svetu zemlju od nasilja i samovolje bliskoistočnih mjesnih moćnika.Od rata protiv islamskog Istoka svi su očekivali koristi: vjerski gorljivi pojedinci - mjesto u raju, velikaši - nove velike posjede, seljaci - oslobođenje od osobne ovisnosti, a svi sudionici plijen od pljačke. U raznim dijelovima Francuske, Njemačke i Italije na tisuće naivnih vitezova i kmetova počinju se okupljati na ratni pohod, stavljaju na svoje tunike veliki crveni križ i odlaze u 200-godišnji rat za oslobađanje navodnog Isusovog groba, krećući se ispred glavnine, ubijajući Židove te pljačkajući i izazivajući nemire kamo god bi stigli.
The Crusades were a series of military conflicts of a religious character waged by much of Christian Europe against external and internal threats. Crusades were fought against Muslims, pagan Slavs, Russian and Greek Orthodox Christians, Mongols, Cathars, Hussites and political enemies of the popes. Crusaders took vows and were granted an indulgence.
Elements of the Crusades were criticized by some from the time of their inception in 1095. For example, Roger Bacon felt the Crusades were not effective because, "those who survive, together with their children, are more and more embittered against the Christian faith."[5] In spite of some criticism, the movement was still widely supported in Europe long after the fall of Acre in 1291. From that time forward, the Crusades to recover Jerusalem and the Christian East were largely lost. Later, 18th century rationalists judged the Crusaders harshly. As recently as the 1950s, Sir Steven Runciman published a highly critical account of the Crusades which referred to Holy War as "a sin against the Holy Ghost".
Edited by ghost_dog, 14 February 2008 - 20:37.
#3
Posted 15 February 2008 - 01:45
Ljudi su se uvijek udruživali da bi ostvarili neke interese - u prvom redu zemljoposjedničke i ekonomske.
Nekad je to bila samo kroz religiju, danas i kroz političke stranke, međunarodne saveze, korporacije itd.
Svima je zajedničko: kao ljubav, briga za čovjeka, napredak, a zapravo vlast i materijalna korist.
Groteskno je kada vjerski vođa u zlatu, svili i kadifi poziva na skromnost, odricanje i pomoć bližnjima.
Pa se odveze u Audiju. Osmici.
Na ovim prostorima religije su se obično svrstavale uz zločinačke nacionalističke projekte, pa je tako normalno da svećenstvo blagosilje kojekakve koljače ili se ponosno slika sa oružjem u ruci.
Danas u svim životnim sferama ima malo pravih vrijednosti, pa ni Crkva nije izuzetak.
Bilo koja.
Kada je počelo?
Onda kada je nastala hijerarhija, imovina, a time i interes sposobnijih, pametnijih i beskrupuloznijih da žive na tuđi račun.
#4
Posted 15 February 2008 - 04:24
Da li je ovo bio pocetak?
Sve ti je to relativno (copyright by HD). Pocetak moze biti i trenutak kada je vizantijski car Aleksije I Komnin zamolio papu Urbana II da krene u rat protiv "nevjernika".
#5
Posted 15 February 2008 - 05:51
Opet citas izdajnicke knjizurineSve ti je to relativno (copyright by HD). Pocetak moze biti i trenutak kada je vizantijski car Aleksije I Komnin zamolio papu Urbana II da krene u rat protiv "nevjernika".
#6
Posted 15 February 2008 - 09:37
#7
Posted 15 February 2008 - 12:00
Od 1054. godine pocinjeno je mnogo zlocina "u ime Boga" od strane i/ili uz podrsku Katolicke crkve. Krstaski ratovi, Inkvizicija, WWII...... Gde su izgubili osnovne principe Hriscanstva?
Naslov i podnaslov, početni post.
Da li je tema za deponiju ili za brisanje?
#8
Posted 15 February 2008 - 14:43
#9
Posted 15 February 2008 - 14:58
Ubi bliznjeg svoga po tumacenju Amfilohija i Atanasija.A sta su uopste osnovni principi Hriscanstva?
#10
Posted 15 February 2008 - 15:33
#11
Posted 15 February 2008 - 17:06
Sve ti je to relativno (copyright by HD).
Naravno da jeste relativno. Da li ce neki argument biti prihvacen ili odbacen ne zavisi od njegove snage vec od toga sta zelis da dokazes i koliko ima ljudi koji misle kao ti.
#12
Posted 15 February 2008 - 17:40
A sta su uopste osnovni principi Hriscanstva?
Osnovne prinicpe imas u Simbolu vere, a vrlo kratko i citljivo tumacenje Pravoslavnog simbola vere mozes naci u knjizi Aleksandra Smemana Pravoslavni simbol vjere.
Za sve ostalo konsultuj Novi Zavet, na koji se nastavljaju tumacenja Svetih Otaca crkve, a zatim i moderni teolozi. Jedan od bitnih pravoslavnih teoologa je Gregorije Palama i njegovo isihasticko ucenje...
EDIT... Za osnove pravoslavlja mozes konsultovati jos jednu lako citljivu knjigu od Hrista Janarisa, Azbucnik Vere
Edited by IO, 15 February 2008 - 17:41.
#13
Posted 15 February 2008 - 18:19
Ovo bi moglo znaciti da je Katolicka crkva od tada postala privatno vlasnistvo pape/a. Vremenom je pocela da funkcionise kao izuzetno dobro organizovana kriminalna organizacija, i od tada izgleda da samo prosiruje delatnosti. Sledeci potez je bila preteca holokausta - inkvizicija.
Edited by ghost_dog, 15 February 2008 - 18:34.
#14
Posted 15 February 2008 - 18:34
Kazne
Među najstrašnijim kaznama predviđene su tri vrste: oduzimanje imanja, zatvor i smrt. Crkva je predavala svetovnim vlastima - bila je to pobožna formula - jeretike koji se ne bi pokajali ili bi se povratili i krivoverje, jer je bila bespomoćna pred tvrdokornim sektašima koji se nisu odricali svojih zabluda. Kazna je bila lomača... Zatvor ili „murus" bio je različit, već prema težini prekršaja. „Murus striktus" - uski zid - znači zadržavanje u jednom mračnom zatvoru. Osuđenici su bili okovani i katkad prikovani za zid tamnice. „Murus largus" - široki zid - značio je za zatvorenike slobodniji režim jer se mogao kretati.Kad bi jedan pokojnik bio osumnjičen zbog jeresi, in-kvizicija je otvarala proces u toku kojeg su baštinici mogli braniti uspomenu preminulog. Sveti sud je naređivao iskopavanje i spaljivanje leša. Mrtvačke kosti su na jednoj vrsti asure bile vučene kroz ulicu; javni glasnik je išao napred preteći živima istom sudbinom. Zatim se pristupalo spaljivanju jer se zločin krivoverja morao progoniti i posle smrti...
#15
Posted 15 February 2008 - 18:37
Za obavljanje torturalnog ispitivanja sudsko je vijeće izaslalo komisiju od nekoliko svojih članova. U Hrvatskoj su u cijelosti vrijedila međunarodna europska pravila za primjenu torture, prema kojima se tortura primjenjivala ako su postojali direktni dokazi za počinjeno zlodjelo (svjedočanstva najmanje dvojice svjedoka ili dobrovoljno priznanje optuženika). Torturu je u našim procesima obavljao krvnik s pomoćnicima, a koristili su se različiti oblici mučenja.
Najblaži oblik torture bilo je stiskanje palčeva. Krvnik ili neki od pomoćnika bi optuženikove palčeve stavio između dvije metalne pločice koje su se pomoću šarafa stezale. Za pojačavanje boli se po pločicama udaralo čekićem. Sljedeći korak u mučenju sastojao se od snažnog stezanja ruku konopcem.
Koristila se, i u Europi tada već dobro poznata, španjolska čizma. Tada je optuženikova potkoljenica stavljena između dva željezna oklopa, a čavli s unutarnje strane tog oklopa su, ovisno o jačini stezanja, prodirali u meso nesretnika. Posebna vrsta torture vršila se pomoću oštrih željeznih čavala kojima je bio podstavljen optuženikov stolac.
Najstrašnije mučilo što su ga rabili progonitelji vještica u Hrvatskoj bile su tzv. ljestve, a njihova strahota sastojala se u tome što su omogućavale silno rastezanje ljudskoga tijela. Sudske komisije za obavljanje torture nisu poštivale nikakva pravila o ograničavanju mučenja nego su okrivljenicu (najčešće su mučene žene-vještice) tako strašno i tako dugo mučili dok nije priznala ono što se od nje tražilo. Kad bi optuženica u strahovitim mukama priznala zločin, iako ga najčešće nije ni bilo, često bi je snašla i smrt u obliku lomače. Većina vještica osuđenih na smrt bila je prije spaljivanja pogubljena, bilo da im je prije odsječena glava ili su užetom ugušene, no mnoge su žene i žive spaljene.