MarinaK:
ali film je vrlo intenzivan sto mi se svidja - a sta mislis o kraju filma?
njena patologija je savrseno skrivena, bolest koja je uspesno pritajena, manija maskirana kamenim licem - a ta njena ekstremna otudjenost [prvenstveno od sopstvenih postupaka, a zatim i od okruzenja] cini je jos bolesnijom...
takvi ljudi i ne mogu biti jaki, bas naprotiv, ona je krajnje emotivno i psihicki nezrela persona. krijes se usred nedostatka snage da se suprotstavis i suocis sa problemom, a njeni problemi su se toliko nagomilali da je odlucila da se ogradi hladnocom ili 'nepostojanjem' u svetu koji je okruzuje... ona figurira kao ledena statua.
usled svega toga, samoubistvo je jedino resenje - ono se tokom filma i potencira [koliko i njeno ludilo], a ja mislim, u nadi da sada vec ne mistifikujem, da se ona vec odavno i ubila, upravo tim radikalnim otudjenjem. zivot kakav vodi [i koji ne oseca] je samoubistvo samo po sebi.....
zato i trazi silovanje, zato i trazi udarce, zato i koristi zilet u kupatilu - da bi osetila, da bi sebe ozivela........
mene je, zapravo, i kraj odusevio, jer je to konacno odrediste u potrazi za osecanjem.
ja cak ne znam ni da li je uspesno to njeno samoubistvo, kraj je ostavljen otvoren, nakon uboda [i tog grca na licu koji nikada necu zaboraviti] ona izlazi sa fakulteta, ostavljajuci za sobom sve sa cime ne ume da zivi, i odlazi niz ulicu.........
mislim da je samoubistvo bilo jedini trenutak kada je osetila da uopste postoji. i tu je kraj.........
da se nije ubila, film bi se pretvorio u horror, a mozda bi i neko drugi stradao [njena studentkinja, mozda? ili majka?]