Ako ista - iskljuciv nisam. Samo, covekov susret sa svakom umetnoscu, pa i knjizevnoscu je iracionalan, emotivan i duboko lican. Govorimo o posrednicima. A oni tu nemaju sta da traze. Neka postoje pisci predgovora, kriticari... Za coveka suocenog sa umetnickim delom oni su nuzno zlo. Bas kao i vodoinstalateri, recimo. Ili, da uzmem paralelu sa muzikom: ja znam da moraju, nekome trebaju ljudi koji znaju da prepoznaju ''strucne'' delove nekog muzickog dela: pasaze, prelaze... Ali - ja hocu da slusam muziku. Kao sto hocu da - citam.
Delom si dokazala moju tvrdnju o elitistickom kao sastavnom delu image-a koji je Nobelova nagrada, sumnjam svesno i sa namerom, stekla - tvrdnjom da nobelovci bas i nisu komercijalni. U redu, onda: ali zar nije prirodnije da onda smislimo nagradu za izdavace: oni su ti koji - prepoznaju, podrzavaju... Prosla su vremena Insel Verlag-a, ali je zato pisac - superstar, pisac - nobelovac postao pandan ubici filma kao umetnosti - filmskoj zvezdi. A sve zajedno postalo otuzno komercijalno. Pri tom imaj u vidu da komercijalno i masovno nisu isto. Ili bar ne uvek. Ali sve manje, nazalost.
Nemam ja cak nista ni protiv masovne kulture tj. literature. Vazno da ljudi citaju. Ja sam ta koja smatra da je citanje veoma vazna stavka u zivotu. Rekla sam ranije, postoji knjiga za svakoga.
Primetio si verovatno da se ja izjasnjavam upravo licno i prilicno emotivno + sto koristim jos neke instrumente za donosenje suda.
Dalje, pa i same izdavacke kuce promovisu svoje pisce. Kako bi inace knjige pronasle put do citalaca?
Komercijalno, masovno i (ne)kvalitetno sam sticajem okolnosti disekirala povodom jednog rada. To je tema za sebe.
Elitisticko i neelitisticko je puka stvarnost u mnogim sferama zivota. Kako ces onda to izbeci bas u knjizevnosti? I sam si rekao, ljudi su emotivci.
Edited by cyberwor/L/d, 20 December 2008 - 14:30.