Jump to content


Photo
- - - - -

Beograd osamdesetih


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
79 replies to this topic

#31 BeatrisDal

BeatrisDal
  • Banned
  • 5,317 posts

Posted 06 December 2007 - 21:27

Argument kako se "jekavica nije cula na svakom koraku" zaista puno govori o stanju svesti i toleranciji.

Beograd je danas lepsi, uredjeniji, cistiji, gradjani su daleko bogatiji, kulturna ponuda je nemerljivo bogatija, trendovi se prate ili se zakasnjenja mere danima umesto godinama, broj turista nemerljivo veci, broj stranaca i inostranih kompanija nemerljivo veci,


e , u tome je stvar...ne samo da se više čula jekavica, nego su se više čuli mnogi drugi jezici pa se jekavica među njima nije ni zapažala. od doba "zatvora", tj sankcija devedesetih, otkad smo svedeni na društvo isključivo samih sebe, i te razlike koje su nekad bile male postale su i velike i uočljive :rolleyes:

a ti se, snake, na žalost žališ na brojne izbeglice kojima status već skoro 20 godina nije rešen, nego preživljavaju tako što koješta švercuju pa to prodaju po ulici, i snalaze se na razne druge načine. država ih nije zbrinula pa su prepušteni sami sebi, i ostavljeni da nama "smetaju".

#32 ObiW

ObiW
  • Members
  • 5,684 posts

Posted 07 December 2007 - 02:15

Studio B (Zikica Simic/Slobodan Konjovic) su pratili muzichke trendove sa nedelju dve zakashnjenja jer im je bivshi tonac slao ploche/trake svake nedelje iz Londona.

- Govorim o gradjanima Beograda, ne o pojedincima.


:rolleyes:

Care! Pa ti nemash pojma ko su ta dvojica i zashto sam ih opshte pomenuo!

Hahaahahaha. Sad ces ti lepo na bisere.

#33 MAGRIPA65

MAGRIPA65
  • Members
  • 20,706 posts

Posted 07 December 2007 - 02:24

Dobro sada barem znamo da se rodio 90te

#34 U prolazu

U prolazu
  • Members
  • 2,098 posts

Posted 07 December 2007 - 07:13

KAD JE BEOGRAD BIO SVET


Nema tome decenija a da je ovaj pusti, sumorni grad bio svetska kulturna metropola. Imena umetnika na koja cemo podsetiti u ovom tekstu sasvim to potvrdjuju. Samo, da li to ista govori o nasoj buducnosti?

Prototip stranog posetioca Beogradu devedesetih godina: visok, procelav muskarac obucen u sivo odelo, govori fraze pripremljene u svojoj poslovnici (obicno ministarstvo inostranih poslova velike sile), drzi dosadne konferencije za stampu u "Hajatu". Obicno se toliko zaigra da nije svestan kako je njegovo ime postalo poznato samo zato sto je njemu cinovniku, izmedju tolikih cinovnika, dopalo da "pobesnelim Srbima" prenosi teske poruke (uglavnom pretnje) svoje mocne administracije.
Zenski tip posetioca: hrabre i namrstene dame a odmah se vidi kako ih "sve rane ovog sveta bole". Angazuju ih UN ili Crveni krst kao portparole ili specijalne izaslanike. Njihov silazak u "svetski Ad" za TV-stanovnika Zemlje jos je dirljiviji i definitivno pokazuje razliku izmedju "civilizovanog sveta", Evrope, Zapada i "remetilackog faktora pred novim svetskim poretkom".

"Kakav je to Beograd kad je moj dolazak vest dana", pitao se pre dve godine Igor Mandic. Ovakav: destinacija "sivih odela" i "hrabrih dama". A svet, vesnik normalnog zivota trebalo bi da stigne posle ovih "cistaca mina". Hoce li? Moze li se iz ove gluve pomrcine uopste misliti o svetlosti svetskih prestonica? Moze! Tako bi se dalo zakljuciti citajuci i gledajuci knjigu Radovana Popovica "Slavni gosti Srbije" ("Verzal-pres, Beograd 1998). To je jedan jednostavan i uverljiv podsetnik na vreme kad je glavni grad Srbije i SFR Jugoslavije bio mesto gde su svetske kulturne velicine dolazile svaki cas i to poslom (koncerti, izdavanje njihovih knjiga, izlozbe, ucesce na festivalima, nastupi u pozoristima, snimanje filmova).
Uzmimo za primer 1972. godinu. Nabrajamo imena: prvi je stigao francuski marksista Roze Garodi; pa dolazi filmski svet: Vitorio de Sika, Kirk Daglas, Piter Justinov, Robert de Niro, Monika Viti, Milos Forman, Piter Bogdanovic, Mark Danskoj, Andzej Vajda, Sergej Bondarcuk, Liv Ulman, Misel Pikoli, Bernardo Bertoluci... "Na ovaj beogradski festival (FEST) neocekivano su dosli i americki kosmonauti Dejvid Skot, Alfred Vorden i Dzems Irvin - astronauti ekspedicije 'Apolo 15', koja se iskrcala na tle Meseca: oni su pozdravili bioskopsku publiku u Domu omladine pre projekcije filma 'Hod po mesecu'. Na zavrsetku FEST-a pevali su Zilijet Greko i Al Bano.

Posle je stigao "jedan od najpoznatijih tenora svetske operske scene" Plasido Domingo, za njim slavni pijanista Svjatoslav Rihter, pa Rene Kler, "najpoznatiji francuski filmski reziser"; "u skromnom hotelu 'Sumadija' na Cukarici odseda pisac Lajos Zilahi"; poslednjeg dana avgusta u Beogradu je Viktor Sklovski, "jedan od najvecih knjizevnih teoreticara, uvazeni clan Akademije nauka Sovjetskog Saveza, koji je prijateljevao sa plejadom knjizevnih velikana ovog veka kao sto su Sergej Jesenjin, Ana Ahmatova, Aleksandar Blok, Andrej Bjeli, Hljebnikov, Mejerhold, Stanislavski, Gorki, Babelj;, Mandeljstam, Ljilja Brik, Majakovski, Aragon..."; u septembru je cetiri koncerta odrzao Rej Carls; mesec dana kasnije sopstvenim avionom je sleteo Herbert fon Karajan, a u Beogradu ga je vec cekalo 98 clanova Berlinske filharmonije. Slavni dirigent "sed, vitak i bodar za razgovor" pricao je: "Moja baka je rodjena i zivela u Srbiji; srpskog porekla je i moja majka Marta koja je zivela u Salcburgu." Pred Novu godinu opet je dosao Plasido Domingo. To je bila prosecna, za sedamdesete godine, 1972.

Inace, odnos kulturni svet - Beograd nije "ljubav na prvi pogled". Beograd je radom postajao svetski grad. Do sezdesetih godina ovog veka ovde su poznati stranci stizali retko. Alberta Ajnstajna je 1905. dovela zena; mladi arhitekta Sarl Zanere prosao je ladjom "na svom putu na Istok" 1911. ali to je znatno pre nego sto ce postati cuveni Le Korbizije; Lav Trocki je 1912. stigao kao tridesetogodisnji izvestac o zbivanjima u Balkanskim ratovima; Dzon Rid ce ovde biti (1915) pre nego sto je napisao "Deset dana koji su potresli svet".
Pored neizbezne Rebeke Vest ("Crno jagnje i sivi soko") ostalo je zabelezeno da su ovde bili Migel de Unamuno, Rabindranat Tagore, Ivan Bunjin, Maksim Gorki... Od ovog poslednjeg je ostala i hvala jednom listu: "Kupim 'Politiku'. To je zamecateljan list. U njemu mozes da procitas sve... A ti znas da ja poznajem sistem citanja izmedju redova. Ali u tom listu nasao sam samo to: istinu i samo istinu."
Posle Drugog rata Beograd je ataseu britanske ambasade Lorensu Darelu (posle napisao cuveno delo "Aleksandrijski kvartet") izgledao ovako: "Ljudi su poput krtica, preplaseni na smrt, snalazljivi, uznemireni. U medjuvremenu, americki i engleski levicari stizu u ovaj centar barbarstva, uporediv jedino sa najmracnijim dobom srednjovekovnog razdoblja, da bi informisali komuniste kako smo mi dekadentni i kako smo pred slomom. Hitler je bio decja igra u poredjenju s ovim. Ako kapitalizam nije lep, onda je bar sto hiljada puta lepsi, gospodskiji, slobodniji od ovoga."

Ali kako su se Tito i jugoslovenski komunisti udaljavali od Staljinovog komunizma, tako je i Beograd postajao sve privlacniji - i za Zapad i za Istok. Vec 1955. je ovde dosao "najpoznatiji zivi vajar sveta" Henri Mur. Savetnik nase ambasade u Britaniji Najdan Pasic i kulturni poslenik Stevan Majstorovic (obojica dugogodisnji urednici NIN-a) otisli su u Murov atelje stotinak kilometara od Londona: "Mi smo, dakle, to gledali i pili smo caj, a zatim smo mu predlozili da organizujemo jednu njegovu izlozbu u Jugoslaviji. On je to svesrdno prihvatio..." Mur je izjavio: "Poziv da posetim Jugoslaviju prihvatio sam s velikim veseljem. Moj prvi kontakt sa Srbijom datira jos iz vremena Prvog svetskog rata, kada sam sa zivim interesovanjem pratio ulogu Srba u tom ratu... Mi smo u Engleskoj culi da se u Jugoslaviji stvara novi zivot i ja sam neobicno zainteresovan da ga vidim..."
Evo kako se Mur susreo s "novim zivotom". Uglavnom je bio odlicno primljen, ali onda "Narodni muzej nije smatrao zgodnim da u trenutku 'preispitivanja' prihvati nagovesteni poklon, jedno njegovo 'dekadentno' delo; a u Zagrebu i jedna nepristojnost: ideoloski 'zdrava' majstorska trojka odbila je cak i da primi slavnog 'dekadentnog' kolegu."
Mur je, ipak, zapoceo topljenje sante socijalistickog leda. Slavnog glumca Denija Keja, koji je dosao kao ambasador UNICEF-a, primio je i Josip Broz Tito. Piscima onda u posetu stizu Zan-Pol Sartr i njegova prijateljica Simon de Bovoar. Ona je izmedju ostalog zapisala: "Napustajuci Beograd, bili smo zapanjeni bedom njegovih predgradja, a zatim duz prasnjavog i razrivenog puta - ocajem sela..."

Godine 1957. vozom su stigli Simon Sinjore i Iv Montan, istaknuti umetnici i francuski komunisti i njih je na Dedinju primio marsal. Ona je kasnije zapisala: "Smatrajuci nas clanovima Partije, sa prilicnom sarkasticnom zajedljivoscu upitao nas je da li sada verujemo da on nije izdajnik koji se prodao imperijalizmu, kao sto su to na Zapadu govorili od 1948. do 1956."
Dasak slobode dovodi americkog pisca Vilijama Sarojana, pa slavne engleske glumce ser Lorensa Olivijea i Vivijen Li. A 1958. evo i Liz Tejlor sa trecim muzem Majklom Todom. Muzjak je "zeleo da svojoj dragoj priredi neobicnu i originalnu veceru" u "Mazestiku" za dve hiljade zvanica i "zahtevao je da se izbaci sav namestaj i da se u tom ambijentu organizuje nesto novo". I: "Na podu su bile sarenice, postavljene sofre sa tronoscima, a sve to opet dekorisano prizrenskim peskirima, o zidovima su bile anterije sa oruzjem (kremenjace, jatagani). A na plafonu, naravno, ona crvena paprika. Tod je bio odusevljen..."
Samo sto je Holivud otisao, avangarda dolazi: Semjuel Beket, pisac "Cekajuci Godoa", "skrt u izjavama, ali retko nekonvencionalan... podvlaci da je posebno impresioniran vedrom i toplom atmosferom Beograda".

Posle je svirao "najveci dzez muzicar XX veka" Luj Armstrong zvani Sacmo, pa drzao predavanje Rolan Bart "pisac kapitalnih studija o Rasinu, mitologiji, Lojoli." Americki pisac Erskin Koldvel je o boravku u Beogradu (1961) znatno kasnije pricao: "Tada su mi bili potrebni susreti s ljudima koji me nece tretirati povrsno kao sto mi se to kod nas desavalo, s ljudima koji satima sede za stolom i druze se, pevaju neke pesme i uvek imaju strasno mnogo da kazu. Taj beogradski period je prosto izlecio moju dusu..."
Andzej Vajda, poljski reziser, Beograd vidi kao "fantastican evropski grad, povezan sa svetom". "Poneo sam jos jednu ideju za film: Sarajevo 1914. i pricu o mladicima koji su izvrsili atentat na Ferdinanda. Mislim da sam tu temu dobro razumeo i da razumem te mladice. Ti su likovi veoma bliski poljskoj literaturi, Mickijevicu, Vispjanskom, bliski davnoj naivnoj fantaziji o tome kako se drustvo moze izleciti plemenitoscu i totalnim davanjem sebe za pravu stvar." Nekoliko godina kasnije Gavrilo Princip i "Mlada Bosna" ce ocarati i Orsona Velsa. "Glavni izvor bila mu je knjiga njegovog prijatelja Vladimira Dedijera - njega je Vels uzeo za saradnika na izradi scenarija." (Nijedna ideja, nije ostvarena).

Erih From, glasoviti psihoanaliticar, koji je od 1933. ziveo u SAD, posle posete Beogradu pise tada mladom psihologu, pre godinu dana preminulom dugogodisnjem uredniku NIN-a Ljubi Stojicu: "Bio sam srecan kad sam ga dobio (pismo) jer sam pomalo poceo da brinem zbog Vaseg nejavljanja... Bilo je veoma ljubazno sto ste me pretplatili na Jugoslovenski pregled i s nestrpljenjem ocekujem da ga dobijem... Ocekujem da cu se ovde, u februaru, sresti sa profesorom Petrovicem (Gajom) iz Zagreba. Pozvao sam ga da odrzi nekoliko predavanja na Univerzitetu. Takodje sam u kontaktu sa profesorom Markovicem (Mihailom)... Kako je profesor Rot (Nikola)? Da li je primio knjigu koju sam mu poslao?... Molim Vas pisite mi opet..."
"Dolazak (Igora) Stravinskog bio je za Beograd veliki kulturni dogadjaj", ali vec sledece godine tu su bili glasoviti majstor violoncela Mstislav Rostropovic i njegova supruga operska diva Galina Visnjevska, pa jedna od najvecih balerina svih vremena Maja Pliseckaja, kompozitor Dmitrij Sostakovic, nenadmasni pijanista Artur Rubinstajn.

Alfred Hickok, posto je u Monaku obisao svoju filmsku ljubimicu Grejs Keli, doleteo je u Dubrovnik, pa u Beograd. Kad je obisao Kalemegdan govorio je: "Koliko ste vi tek imali da gradite kad se zna da su bombardovali i Nemci i saveznici. Lako je drugim velikim gradovima Evrope da se hvale svojom lepotom... Imate lep mali zoo vrt. Samo, ne svidja mi se sto velikog slona drzite vezanog! Zamolite upravu, ako moze i u moje ime - da slona oslobode... Kazali su mi da je u vreme bombardovanja i zooloski vrt bio porusen i da su zivotinje bile pobegle na ulice, ali da su se same vratile nazad... Stvarno lepa prica - ne znam da li je istinita..."
Kad je 1965. gostovao pesnik Jevgenij Jevtusenko "prvi put se u Beogradu trazila karta vise za neko knjizevno vece... Medju srecnicima koji su usli bila je i glumica Dzeraldina Caplin, kcerka slavnog komicara, koja je u to vreme snimala film u Kosutnjaku."
Nobelovca Sola Beloua Beograd je vratio u detinjstvo: "Kao sto znate, moji roditelji dosli su iz Petrograda u Montreal. Varsava i Beograd bili su prvi slovenski gradovi koje sam video u zivotu. Stigao sam u Beograd zimi i video svoje detinjstvo: ulice zatrpane snegom, lica slicna kao u Americi moje mladosti. Bilo je to vrlo dirljivo..." Te 1968. Bert Lankester je u Klubu knjizevnika "isamarao svoju zenu, zbog ljubomorne scene koju mu je napravila", a Alberto Moravija kao novinar rimskog nedeljnika "Espreso" dosao da razgovara sa Kocom Popovicem.

Krajem sezdesetih Beograd je vec pomalo "razmazen" i pocinje da "bira". Tako je Mario del Monako, "cuveni italijanski tenor u sestoj deceniji zivota, koji ne peva kao nekad", od aerodroma do hotela prevezen u obicnom "kombiju", a Djuka Elingtona na aerodromu je "docekao Veliki dzez orkestar Radio Beograda i odsvirao njegovu kompoziciju 'Uzmi voz A'." Ali i gosti su imali svoje zahteve. Mikis Teodorakis je dosao sa sekretarom grcke KP i "insistirao na politickoj poseti, trazio telohranitelje, policijsku pratnju na motorima".
Jedan od najuglednijih pisaca sveta Robert Grejvs ("Ja, Klaudije", "Zlatno runo", "Grcki mitovi") je oktobra 1970. u Beogradu posao u bioskop da vidi film "Grk Zorba". Novinarima je pricao: "Rec Serbia od velikog je znacaja u mom zivotu. Jula 1914. moj prijatelj Dzordz Malori provirio je na moja vrata i povikao: 'Serbia je zaratila!' Od tog trenutka svet se iz korena promenio!"
Nepravda prema Mariju del Monaku je, ipak, "ispravljena": vec 1971. je pevao dve veceri i bio tretiran kao ziva legenda. A i Ela Ficdzerald, koja je 1961. pevala pred polupraznom salom Doma sindikata, dozivela je ovacije.

Sedamdesetih godina Beograd je, zaista, svetski kulturni centar. Detaljno nabrajanje imena u ovakvom tekstu gubi smisao, ali evo ih jos nekoliko: Ezen Jonesko je dosao kod Mire Trailovic da poseti "teatar koji je prvi u Jugoslaviji izveo jedno moje delo"; svirao je najveci gitarista sveta Andreas Segovija; bili su Frensis Ford Kopola, reditelj "Kuma", Bulat Okudzava, "sovjetski ekvivalent Boba Dilana", slavni engleski reditelj Piter Bruk, slavni ruski reditelj Jurij Ljubimov, ceski reziser Jirzi Mencl ("Strogo kontrolisani vozovi"), Sarl Aznavur, Pjer Paolo Pazolini, Klaudija Kardinale, Hans Magnus Encensberger, prva violina sveta Jehudi Menjuhin, pisac svetskih bestselera Dzon Apdajk, Gream Grin, Bernardo Bertoluci ("XX vek"); plahoviti Roman Polanski je u ljutnji - zato sto je najavljeno da ce njegov film "Tesa" biti prikazan uz simultano prevodjenje, a ne titlovan - otisao iz grada; knjiga Ceslava Milosa "Zarobljeni um" vazila je za "bibliju jugoslovenskih intelektualaca"...
Razlicito su stranci videli Beograd. Ali za kraj ove price - u nadi, ipak, da se ovaj grad i ova kultura mogu vratiti na mesto gde su ne tako davno bili - citiracemo veliku filmsku zvezdu Dzeka Nikolsona: "U Beogradu sam prvi put. (Bilo je to 1973.) Dosao sam i zato sto nikad jos nisam bio u ovoj sredini, na istoku Evrope. Za kratko vreme sam utvrdio dve stvari, za mene vrlo vazne: jede se izvrsno, a pristup filmovima je mnogo intelektualniji nego u Americi."
Odlicna preporuka. Za svaki grad i svako vreme.


SLOBODAN RELjIC

#35 Homo unius ideae

Homo unius ideae
  • Members
  • 1,248 posts

Posted 07 December 2007 - 09:43

KAD JE BEOGRAD BIO SVET

snake, procitaj, ali pazljivo, ovo sto je u prolazu citirao U prolazu. Mozda uzviknes Eureka i shvatis: gradjani nisu skupni prikaz; esenciju gradjanstva cine individualci odnosno pojedinci koji svojim cinjenjima daju gradu boje, mirise, kulturu...prepoznatljvi oni, a samim tim i grad, decenije...mozda dodjes i do stava da kvantitet kulturnog sadrzaja ne oznacava automatski kvalitet...ili, reci mi sta je obelezje ove godine, reci mi ime jednog beogradskog umetnika koji je digao prestonicu na noge? Koji je najveci muzicki dogadjaj ove godine, izlozba, predstava...sta je ove godine tebe licno najvise impresioniralo, ostavilo tragove, obogatilo te...Ovi "matorci" su ti vec napisali ponesto, hajde iznesi i ti pojedinacne primere, mozda mi ne vidimo ono sto trebamo, mozda nas je pregazilo vreme (posle tridesete pocinje :rolleyes: ili cepidlacimo...

#36 snake

snake
  • Members
  • 679 posts

Posted 07 December 2007 - 10:52

@ Beatris - ja sam citirao i zgrozio se na argument jednog "osvescenog gradjanina" koji danasnjem Beogradu zamera sto se cuje jekavica. Procitaj pazljivije i stani mi uz rame.

@ obiw - jedan Studio B nije imao ni blizu utiucaja kao masa medija danas koja je potpuno kompatibilna i prati trendove. Cinjenica da je sve zavisilo od tonca kojem ce nekim kanalima da stigne traka - dovoljno govori za sebe.

#37 MAGRIPA65

MAGRIPA65
  • Members
  • 20,706 posts

Posted 07 December 2007 - 14:26

KAD JE BEOGRAD BIO SVET

Jako dobar tekst.Slazem se sa vecinom jer su 80te zapravo bile godine pada u svakom pogledu.

#38 ObiW

ObiW
  • Members
  • 5,684 posts

Posted 08 December 2007 - 02:51

Jako dobar tekst.Slazem se sa vecinom jer su 80te zapravo bile godine pada u svakom pogledu.


godine pada i hedonizma. Na pad se zaboravilo zbog 90-tih, hedonizma se secamo.

Edited by ObiW, 08 December 2007 - 02:55.


#39 ObiW

ObiW
  • Members
  • 5,684 posts

Posted 08 December 2007 - 02:55

@ obiw - jedan Studio B nije imao ni blizu utiucaja kao masa medija danas koja je potpuno kompatibilna i prati trendove. Cinjenica da je sve zavisilo od tonca kojem ce nekim kanalima da stigne traka - dovoljno govori za sebe.


Nemas ti pojma o cemu pricas. Postojao je Dzuboks, postojale su TV emisije i na RTS1 i 2 a kasnije i na 3K kanalu i TV Studija B. Sva tri medija pokrivena + klubovi (Akademija, Underground, kasnije mala sala Doma Omladine na spratu).

#40 PURGER

PURGER
  • Members
  • 1,218 posts

Posted 08 December 2007 - 10:02

Da, u pravu si. Ove druge stvari su češće bile predmet viceva pa se duže pamte. A i bilo je čudno, imaš pare, a ne možeš da kupiš kafu. Zato možeš da sedneš u auto ili na voz, pa odeš u Austriju, Italiju ili Nemačku po kafu i toalet papir. Naravno bez vize, pazariš tamo i na kartice. Ovde nemaš toalet papira tamo te (još uvek) primaju ko gospodina.


Nije bilo viza al je bio depozit.
Nešto kaj je nezabilježeno u bilo kojoj zemlji na svijetu.
Čista pljačka vlastitog naroda.
Moraš platit državi da putuješ.
Užas.
I još neko priča da je to bio pravedniji sistem ??!!

#41 PURGER

PURGER
  • Members
  • 1,218 posts

Posted 08 December 2007 - 10:04

E 80te.Barem neki od nas us bili 20 i kusur godina mladji pa je sve izgledalo nekako lepse.Nestasice kafe, uja i benzina su pocele jos krajem 70tih.kasnje se to prosirilo na toalet papir, meso, vatu i verovali ili ne sportske patike.One adidas koje je pravila planika nisi moga da nadjes ni za zivu glavu.Secam se i bonova za benzin i namernice koji su se delili po mesnim zajednicama.Sa druge strane pojavio se i snobizam jer se tada saznalo za beneton i fila majce.Popularna mesta su bila SKC, Amadeus, Duga ,Top Night....
Italija je i dalje bila popularna za sverc ali je zbog pada standarda sve vise ljudi odlazilo za Istambul i Solun.Pojavio se i prvi aouto koji je dostigao cenu od frapantnih 500 miliona dinara ( Opel senator).Domaca scena su bili Idoli, Haustor, Azra, Balasevic, Corba i Dugme.Slusali su se AC/DC, Whitesnake, Duran Duran, Dire straits, Phil Colins, Man at Work....
Sta je bilo posle 86te nemam pojma.


:rolleyes: :huh: :)

O ja se predobro sjećam, naime početkom 87 sam se odselio privremeno u Beograd gdje sam uz mali 3 mjesečni izlet u Somboru, proveo nezaboravnih 8 mjeseci.
Ne zekam, zaista mi je u Beogradu bilo super.

Edited by PURGER, 08 December 2007 - 10:06.


#42 PURGER

PURGER
  • Members
  • 1,218 posts

Posted 08 December 2007 - 10:09

Ja se tih ne secam a obicno sam kupovao kod Slovenijasporta na Trgu M&E.Mislim da su modeli bili Univerzal i Rom a kasnije su se pojavile i neke Pro ili Trim -pro.Ne secam se vise.


Daaaa.
Univerzalke bijele s crnim crtama ja ih nisam baš volio ali rom bijele sa svijetlo plavim crtama super.
Pogotovo za nogas.
Inače smatram da danas uz svu tehnologiju nemaju pojma proizvesti normalne tenisice.
Jebote ko da proizvode za astronaute...

#43 PURGER

PURGER
  • Members
  • 1,218 posts

Posted 08 December 2007 - 10:12

Top ten.Care gde si se toga setio posto mi je mozak pukao kako se zovu.Imale su tamno plave strafte a ja sam se zlopatio jer nikada nisam mogao da nadjem moj broj 46.Evo sada ne mogu da se setim te planike u Nusicevoj ali mislim da je bila i neka na Bulevaru.


Jebote koju nožurinu imaš ??!! :rolleyes:
Ali top tenke su i bile tenisice za košarku.

#44 PURGER

PURGER
  • Members
  • 1,218 posts

Posted 08 December 2007 - 10:17

Sta da ti kazem.Car si jer si pomenuo trozubac.Sada se secam sto verovatno govori o mojoj mladosti. :rolleyes:


Jel trozubac kafić u blizini terazija ?
Čini mi se ak se dobro sjećam da je praktično skoro na samim Terazijama ?

#45 Lancelot_Bgd

Lancelot_Bgd
  • Members
  • 303 posts

Posted 08 December 2007 - 18:13

Jel trozubac kafić u blizini terazija ?
Čini mi se ak se dobro sjećam da je praktično skoro na samim Terazijama ?



Jeste, Trozubac je bio kafic koji je bio u prolazu izmedju Terazija i Cumicevog Sokaceta, 90-ih se ozloglasio i Trozubac i pomenuto sokace nakaradnim trznim centrom.
Mislim da niko nije pomenuo stripove koji su takodje obelezili sve generacije koje su zivele, ili odrastale u Bg '80-ih... nikada ne bih zaboravio Mister Noa, Zagora, Kapetana Mikija, Kita Telera ......

I da, slusao se Italo Disco, a taj sto nas koji smo ga slusali (i slusamo) naziva dziberima moze samo da dobije jednu razglednicu iz Bg-a '80-ih.