
(Nije egzotika ali je mnogo lep - Lotus 79 sa Ronijem Petersonom)
Problem sa ovom tehnologijom je predstavljalo to sto su bolidi bili jako neudobni za vozace jer da bi efekti tla funkcionisali ogibljenje je moralo biti jako tvrdo pa se prakticno svaka neravnina na stazi direktno prenosila na telo vozaca izlazuci ga pravim batinama za vreme voznje. Cepmen je ovaj problem resio tako sto je konstruisao bolid sa dve sasije - spoljnjom na kojoj su ogibljenje, motor i tockovi i unutrasnjom u kojoj se nalazio kokpit sa vozacem i koja je ponovo bila ogibljena u odnosu na spoljnu sasiju. Rezultat je bio fascinantni Lotus 88.

Iako spolja izgleda sasvim konvencionalno ovo je jedan u svakom pogledu revolucionaran bolid i bio je toliko superioran na prvim testovima da su ostali timovi protestvovali tako da je zabranjen (unutrasnja sasija je proglasena za "pokretni aerodinamicki uredjaj") i nikad se nije pojavio na zvanicnoj trci.
Jos jedan zanimljiv koncept se pojavio tih godina, dominantno pobedio u svojoj jedinoj trci i zatim odmah zabranjen a to je Brabamov BT46B "ventilator". Naime oni su se dosetili da poboljsaju efekte tla tako sto ce na rep bolida da montiraju "ventilator za hladjenje motora" (ustvari elisu koja je vukla vazduh ispod bolida stvarajuci potpritisak i tako ga lepeci za tlo). Niki Lauda je 1978 pobedio na trci u Svedskoj sto je jedino pojavljivanje ovog bolida na zvanicnoj trci.

Ova era sa prelaska 70-tih u 80-te predstavlja i doba najefikasnije aerodinamike u F1 kada se uz najmanji otpor vazduha ostvarivala najveca sila prianjanja. Danasnji bolidi ni blizu nisu onima iz tog vremena.