ne znam šta znači stavljanje termina stručan u zagradu? nisam izlagala svoj profesionalni stav, niti ću ga izložiti, jer moja profesija nije ni stvaranje ni interpretacija umetnostiPreskocicu ovaj "strucni" deo tirade o Pop Artu
govorim iz ugla laika, nešto obrazovanijeg i obaveštenijeg od proseka. ali i dalje sam laik. ne živim od umetnosti ni za umetnost
ali all the same, šteta što preskačeš te moje tirade (već si par vešto preskočio)
odvajaš prilično vremena da me ubediš da se ovde ne razgovara samo o politici, već i o savremenoj umetnosti (a naročito našim "kvazikulturnim umetničkim scenama", mislim na prištinu i beograd) - pa kad prihvatim to priširenje teme, ti se naglo setiš da je sve to nebitno, već da treba samo da razlučimo da li je jašari koljač a malići politički provokator
nepošteno
koljač se našao u tvojoj interpretaciji(gde se tu nadje lokalni koljach, propustila si da objasnis),
moj laički stav je da četkica i tuba marinsko plave nisu dužne da budu svesne sebe kao instrumenata (vidi prethodnu tiradu o umetničkim sredstvima), pa nisu dužne ni da imenuju sebeDa je zaista tako, ovaj rad bio bi logicniji i vredniji sa stanovista likovne kritike - jer, eto, posluzio je svrsi, konceptualno i jeste po svojoj prirodi interaktivno, to mu je i namera (mada se u Srpskim Kulturnim Institucijama za to cudo jos nije culo, po svemu sudeci). U ovom simulakrumu likovnih, umetnickih, nazovikakohoces vrednosti, sve bi doslo na svoje mesto - ali, Obraz je propustio da sebe nazove umetnickom reakcijom. Bas me zanima tvoj profesionalni stav - sta bi bilo da se Obraz predstavio kao Produhovljena ArtTeroristicka grupa?
ako bismo malićijev rad posmatrali u tom proširenom mediju (digi print + cepanje), obraz je pasivan, i nije ni sposoban za aktivnu akciju, već samo za rekaciju. pritisneš tubu i izađe boja
disclaimer: čitav primer je hipoteza, i odnosi se isključivo na ideju političkog provociranja srba, što prema mom uverenju uopšte nije bila malićijeva namera - provokaciju, s pravom, namerile su institucije koje su organizovale projekat saradnje/izložbu, a meta te provokacije je domaće uverenje da u prištini sede divljaci nesposobni za umetnost, da tamo nema umetničke scene (bez obzira na kvalitet). isprovocirana fašisoidna reakcija čist je višak, mada ako porazmisliš o uverenju da postoji nacija/zajednica koja nije "sposobna" za umetnost, onda mu fašizam baš i nije tako stran)
meni je promaklo podmetanje u njegovom postu. tu vrstu uverenja deli veći deo srbijanske javnosti - da nismo shvatali đinđićevu vrednost dok nije ubijen; moja je tvrdnja da je ne shvatamo ni danasNamerno nisam komentarisao ovo unbelieverovo podmetanje:) - potpuno je u ravni sa Maliqijevim podmetanjem, pa, ko velim, vec sam pisao o takvom nacinu podjebavanja.
mit o stradanju za dobrobit zajednice, i potvrđivanju žrtve u nasleđu/sećanju koji zajednica čuva, jedan je od veoma starih mitografskih mehanizama, ovde poznat u priči o hristovom raspeću
sve je to nepotrebno. nit je đinđić bio bezgrešan, nit je srbijanska zajednica išta shvatila o njegovom pokušaju modernizacije srbije, a naročito to nije shvatila zahvaljujući njegovom ubistvu
upravoZnaci nijie u pitanju potvrda, vec jednostavan reductio ad absurdum: ti tvrdis da je slika neuspela i da joj je jedini cilj bio da provocira, medjutim te dve tvrdnje su oprecne.
Edited by Mioba, 14 February 2008 - 11:23.