... najzad konkretno objasnjenje.
konkretnih objašnjenja je već bilo na ovom threadu. ne pratiš. ali nema veze, glavno da znaš
kontekstOsnova Pop Arta je u samom nazivu - umetnost koja za motiv uzima popularne licnosti/proizvode/masprodukciju. Na globalnom nivou, radi - da bi razumeo (mada ja i dalje ne razumem Vorhola
) npr. revolverasa Elvisa, trebalo bi da Elvisa prepoznas kao konkretnu, realnu licnost sa svojim zivotnim putem, istorijom. Isto vazi za Merilinku, MaoTzea.
zapravo, ne.
konzerve campbell supe nisu
globalno prepoznatljive, ali
rade - zahvaljujući formi reklame koja je univerzalno prepoznatljiva
nepoznat proizvod stavljen u poznat
kontekst = nepoznat lokalni gerilac, stavljen u kontekst koji je u međuvremenu postao poznat
mona liza je postala
globalno poznato umetničko delo 3 veka posle nastanka. zahvaljujući novom
kontekstufame je, kao i politička provokacija, legitimno sredstvo vrednovanja. prost mehanizam - vrednujemo ono što uspemo da prepoznamo
Kada umetnik iz jednog malog naroda pokusa da provuce lokalnog zlocinca kao Pop Ikonu, naletece na probleme - prvo, sto ce mnogi npr. srbi u Jashariju prvo videti Radeta Serbedziju, jer ne znaju kako Jashari izgleda zaista.
potpuno je nevažno kako jašari izgleda. dovoljno je da ti (kao posmatraču) neko kaže da je to jašari
za razliku od klasične slike koja verno predstavlja stvarnost, i u tome se služi crtežom i bojom, savremena "slika"
komentariše stvarnost i u tome se između ostalog služi i tvojim (posmatračevim) emocijama, asocijacijama, znanjima. za razliku od klasične slike, koju potvrđuješ u meri u kojoj prepoznaš ono što predstavlja (ceneći vrhunsku izvedbu, suptilnost nijansi, ili sl)
savremenu sliku potvrđuješ svojom reakcijom
svejedno da li je pozitivna ili negativna
pa bi, u skladu sa tvrdnjom skeptika da se savremena umetnost svela samo na šokiranje javnosti, smisleno bilo pretpostaviti da na ovom threadu malićijev rad najviše i najdublje vrednuješ ti
kao što bi i obrazovci, u "daljem životu" malićijevog rada - sada pocepanog - bili sredstvo, instrument njegove izvedbe (tj. dalje izvedbe, dorade)
obrazovci kao savremeni ikonoklasti, "ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je tvoj neprijatelj". obrazu je i elvis neprijatelj, samo što ta borba trenutno nije prioritet
ali biće
Dalje, Elvis i Jashari nisu licnosti koje dele istu kolicinu popularnosti, a ni vrstu
popularnosti, pa ih je, u svakom slucaju, tesko porediti i stavljati u medjuvezu.
netačno
nema ni trunke sumnje da jašari nije znao da peva, bar ne tako da snimi ploču i proda je u milionskom tiražu worldwide - "vrsta" popularnosti je očigledno nevažna. kao i "količina" (vidi cambell supu)
kad je reč o đinđiću
posle toga ljudi se probudili, pa shvatili sta se dogodilo.
ne bih se složila. nije bilo buđenja
od đinđića je napravljen mit. tu smo bar majstori