Posted 16 November 2007 - 20:21
CG-ISTORIJA BEZ STUDENTSKIH NEMIRA
Ne znam je li to rekao Marx ili neki drugi filozof, teke vidim e je bilo toliko značajno, da se našlo među najpoznatijim krilatim uzrečicama a i evo njenog sadžaja, koji citiram po sjećanju:
„U Njemačkoj revolucija se ne može dogoditi, jer bi se pogazila ukrasna (engleska) trava...“
Iako ova tvrdnja nevjerovatno zvuči, ipak svakome ko je živo u ovoj zemlji i nije baš do smijeha kad ovo pročita... No, prije nekoliko vremena, neki pametan čovjek pomenu Crnu Goru i studenske nemire, odnosno njihov protestni izlazak na ulice, isto tako nemoguć, pri tome ne navodeći nikakve, pa čak ni ovako trivijalne razloge, što me navede da se sjetim godine 68´(šegdesetosme) prošloga vijeka kad sam i sam „gostovao“ u pariskim studentskim nemirima, stalno se i bez prestanka čudeći, koliko postupcima, toliko i zahtjevima studenata koji, kako pomenu jedan pametan čoek: „Ne znaju što hoće, ali to hoće – odmah!“
No prije nego se upustim u, mahom jalove, analize ovih događaja, prvo moram nešto reći o zemlji Francuskoj i narodu koji tamo živi. Za razliku od mnogih drugih, najbolji uvid u istoriju Francuske, omogućila mi je jedna knjiga izdata baš u to burno vrijeme a imala je naslov:
„Histoire de France – Histoire d´amour“ (Istorija Francuske - istorija ljubavi)
... u kojoj je istorija ove lijepe zemlje iznijeta na jedan sasvim nov i, prije svega – pošten način, zato što je u njoj na veoma pregledan način iznijet uticaj kraljevskih supruga i ljubavnica, koje su vladale uz pomoć svojih draži, dok su u svojim rukama nježno držale „žezlo“ voljenog kralja.... Tada sam se sjetio i mojih razmišljanja o igri šaha i značaju figura ove čarobne igre, sve se onako patrijahalno čudeći kako je moguće da ona ćutučina, od kralja, koja nije sposobna za bilo što, ne više od običnog piona, mora biti baš onaj čija sudbina odlučuje o ishodu igre, dok se ona pomamljena kraljica svim silama jaka i čini ršum po tabli, da bi je u slučaju „pogibije“ mogla zamijeniti neka od onih pionskih „seljačina“ koja stigne do iza neprijateljskih redova...
No da se vratimo zemlji Francuskoj i činjenicama koje mnogo bolje govore o ovoj zemlji od svega ostalog... Uzmimo naprimjer da je ova zemlja u svojoj vladajućoj strukturi „dognala“ do Luja XVI-og što najbolje ukazuje kakva je to vladavina morala biti koja je omogućila blagostanje za opstanak ovako moćne dinastije, osobito kad se čoek osvrne na istoriju Crne Gore, koja nije mogla dognati dalje od Balše III-g.
Može li biti, a kako izgleda i jeste, bilo moguće jedino uz vladavinu svih onih bezimenih ljubavnica, suvladarki u krevetima francuskih kraljeva... Lično imam prilično razloga da u ovo povjerujem, ne zato što sam imao uvid u njihove intimne prostorije, već sam to mogao zaključiti iz ponašanja studenata, prilikom njihovih nemira i protesta godine 68´prošloga vijeka...
Prije svega, treba pomenuti parole sa kojima su jurišali na barikade i tukli sa policijom, koja i nije imala mnogo razumijevanja za njihove prohtjeve i zahtjeve kao što su to bili:
„Budimo realisti – zahtijevajmo nemoguće!“ (Soyons reálistes – exigeons l´imposible)
„Maštu na vlast!“ (L´imagination au pouvoir!)
...i njima slične, dok je jedna, po mom mišljenju jedina, sveprisutna i udarna, bila veoma rijetko citirana u medijima, bilo francuskim bilo stranim, a glasila je u pristojnoj formi:
„Plus j´ai envie de faire revolution, plus j´ai envie de faire l´amour et plus j´ai envie de faire l´amour, plus j´ai envie a la revolution!“ (Što me više volja dizati revoluciju utoliko me više volja voditi ljubav...)
Međutim, ja sam ovu parolu na terenu doživljavao na veoma neposredan način, jer je bila, ne samo neposrednije izgovarana, već su je studenti i studenkinje žestoko i bukvalno sprovodili po okolnom žbunju i obližnjim studentskim sobama, a u njihovoj interpretaciji je glasila:
„Plus que jái envie a baiser, plus j´ai envie de futre revolution....!“(Što mi se više jebe, to mi se više diže revolucija...“)
E, baš zbog ovog iskustva u zadnjoj francuskoj revoluciji, potpuno shvatam zbog čega ona ili bilo kakva druga, nikako nijesu moguće u patrijahalnoj Crnoj Gori, iz jednostavnog razloga što su, ojađeli i (seksualno) potlačeni crnogorski studenti, daleko iza, u ovom pogledu puno naprednijih francuskih studenata, jer oni, crni kukavci, još za dugo neće izaći iz statusa bjesomučne i očajničke - onanije, odnosno opcepoznatog – drkanja!
A na toj osnovi, nikakva revolucija se ne može dizati.
- M -