Malo o Dejanu Saviću...
Rekorder po broju nastupa za reprezentaciju sa 444 utakmice (Filipović 343), jedinstven u svetu vaterpola jer je kao igrač osvojio 3 uzastopna evropska zlata sa reprezentacijom koja je na ta 3 takmičenja nastupala pod 3 različita imena SRJ/SCG/Srbija.
Nakon osvojenog svetskog zlata u Kazanju, ušao je u društvo Benedeka i Campagne koji su osvajali svetska zlata kao igrači i selektori.
Doneo je Srbiji olimpijsko zlato, što nisu uspeli Dragan Andrić, Nenad Manojlović i Dejan Udovičić.
Sa njim na klupi, Srbija je postala prva selekcija koja je držala sve moguće titule (OI, SP, EP, SL, SK) nakon finala Rija i druga selekcija u istoriji (prva Italija '92-'94 sa Rudićem) koja je držala 3 najveća takmičenja. Sledeće godine u Koreji postoji šansa da se to ponovi, ako se osvoji (vrati) svetska titula.
Sa njim na klupi, Srbija je imala 40 uzastopnih pobeda u svim takmičenjima, osvojila 9 uzastopnih takmičenja i dominirala pune 3 godine (2014-2017). Osvojeno je 5 uzastopnih zlatnih medalja na F8 SL, čime je Savić prestigao Dejana Udovičića i postao najuspešniji selektor u tom takmičenju. Njegov skor u SL je 58 pobeda i 2 poraza (oba od Crne Gore). Prvi na peterce 2016. godine, čime je prekinut niz od 40 pobeda i drugi niz od 37 pobeda u Svetskoj ligi. Drugi ove godine, posle čega smo ostali bez plasmana na F8 u Budimpešti.
Održani su časovi vaterpola u finalima, Mađarima i Hrvatima, uz još nekoliko ubedljivih pobeda protiv pomenutih selekcija i Italijana, od SL i SK do onih važnijih takmičenja. Ostvarena je najubedljivija pobeda u finalima SP. Jedino su Crnogorci znali da prave probleme, uz dva gore pomenuta poraza, tu je i poraz u 1/4 Barselone posle čega je sve moglo biti drugačije, ali je Savić srećom ostao selektor.
Osvojio je Mediteranske igre ove godine, Univerzijadu prošle godine, bronzu sa U18 selekcijom, srebro sa U19 selekcijom, bronzu sa U20 selekcijom... Osvojio je poslednji Svetski kup sa ''B timom'' protiv Mađarske.
Nakon finala EP u Barseloni, ponovo je ušao u istoriju. Pridružio se Ratku Rudiću i Borisu Popovu, koji imaju po 3 titule prvaka Evrope kao selektori. Popov sa SSSR ('83-'87), Rudić sa Italijom ('93-'95) i Hrvatskom 2010. godine. Popov takođe ima 3 uzastopne titule kao Savić, ali samo jednu kao igrač ('66 Utrecht), dok Savić ima već pomenute 3 uzastopne i kao igrač, čime je i u tom pogledu jedinstven u ovom sportu.
Titule na EP u vaterpolu:
Savić igrač ('01, '03, '06), Savić selektor ('14, '16, '18)
Popov igrač ('66), Popov selektor ('83, '85, '87)
Rudić selektor ('93, '95, '10)
Udovičić selektor ('06, '12), Manojlović selektor ('01, '03), Kemeny selektor ('97, '99), Lemhenyi selektor ('54, '58), Blumenthal selektor ('66, '70)
Gyarmati selektor ('74, '77), Gyarmati igrač ('54, '62)
Ovaj poslednji, Dezso Gyarmati, je rekorder po broju medalja na OI kao igrač (3-1-1) i još dugo će biti verovatno.
Naklon velikom gospodinu, Dejanu ''Medi'' Saviću.
