Dans sam bila neprijatna u javnosti, gore mi ushi od stida, od te provale neprijateljstva, skoro pa mrznje. Znam da sam u pravu ali nisam morala bash tako da sikcem, kao guja ispod kamena, na jednu mladu osobu.
Ovako je to bilo: napravila sam racun u jednoj prodavnici, subotom sam uvek kod njih. Dala sam krupnu novcanicu i osim papirnog novca, kasirka je trebala da vrati i 65 para. Ona je nova u toj radnju i prvi put se vidimo. Vratila je sve osim onih 0,65 para. Normalno, rekla bih, u opticaju nema nishta manje od 1 dinara. Medjutim, to je bila vec treca ili cetvrta prodavnica u kojoj pazarim i svuda su mi zakinuli na kusuru pa sam prosiktala da hocu moj kusur. Devojka se zbunjeno nasmeshila a ja sam joj objasnila da se iznos veci od 0,50 para zaokruzuje na 1 dinar, bash kao i kod placanja. Dala mi je dinar i ja sam ga ubacila u svoj nocanik i otishla.
Zasto nas drzava dovodi u ovakvu situaciju? Sve cene imaju decimale a u opticaju nema kovanica manjih od 1 din, bar ih ja ne vidjam?
Iznenadila sam samu sebe ovakvim sitnicavim gestom ali vishe nisam mogla da izdrzim, pa dokle, bre?