Pokusaj da mi objasnis detalje o genetskom draftu. Ono sto je meni poznato da su radjeni eksperimenti na bakterijama koje su bile gajene u razlicitim bocama ali pod istim uslovima. Posle nekoliko godina genom od tih bakterija je bio proveren i urtvrdjeno je da postoje znatne razlike medju tim bakterijama bez obzira sto su gajene pod istim uslovima. Kod visih organizama te razlike mogu da dovedu do razdvajanja vrsta i do nemogucnosti da se one medjusobno razmnozavaju. Medjutim, ti spominjes "rase drugog reda". Taj pojam zaista ne razumem. Ne znam mnogo o genetskom driftu i kako taj proces dovodi do siromasenje genoma. Novija istrazivanja pokazuju da do redukcije (siromasenja) genoma kod endosimbiotskih bakterija. Te bakterije nisu u kontaktu sa drugim organizmima i ne postoji rekombinacija gena medju mikroorganizama. Uz to, interesantno je da te endosimbiotske bakterije po pravilu nemaju reparatorne proteine sto moze da ima za posledicu povecanje mutacija. Po toj logici ispada da mutacije dovode do redukcije gena i kao posledica toga do smanjenja metabolickih puteva. Da sad ne ulazim u detalje, poznato je da su organele, mitohondrije i hlorplasti, nastale simbiotskim procesom. Te organele imaju sopstveni DNK koje poseduje manje od 70 gena. Kako ti je poznato simbiotsku hipotezu nastanka jezgra, mitohondrija i hloroplasta predlozio je Margullis negde oko osamdesetih godina. Posle toga predlozeni su razliciti scenariji simbitske hipoteze i to je jos uvek aktuelnost u nauci. Ako te zanimaju detalji, kako organizam moze da obogati svoj genom, poslacu ti rad koji ce biti objavljen sledece godine.Naravno, zbog genetickog drifta. Tako su i nastale takozvane rase drugog reda, a dokaz da se ljudi nisu mesali sem izmedju svojih najblizih je sto su oko pedesetak jezickih grupa uglavnom sa sasvim jedinstvenim fondovima korena reci.
Dakle, geni se nasledjuju u "parcicima hromozoma", pa su vrlo retka mesanja unutar tih parcica, i dosta bi ovo covecanstvo trebalo jos da potraje, pa da se razlike izmedju pojedinaca vremenom poniste kroz siromasenje genoma kroz geneticki drift.
Inace, imam jako logicnu hipotezu koja objasnjava razlike izmedju karaktera (motiva) razlicitih populacija. Vrlo malo ce trebati da bi se ona prakticno naucno dokazala. Evo temelja: Brat i sestra koji su na primer vrlo bliskog genetskog porekla imaju prirodnu razliku u karakteru zato sto su razlicitih polova, iako je hipoteticki moguce da imaju isto poreklo. Te razlike su fiunkcionalne, jer svakome daju odgovarajuce mesto pod suncem, zene su emotivnije a muskarci su umniji. Oni se tako medjusobno nadopunjuju. Medjutim, ako se covek ponasa neodgovorno (nezrelo, gresno), onda ce on zloupotrebiti ono sto ima na raspolaganju, pa ce zena zloupotrebljavajuci svoja osecanja da postane sebicna, a muskarac ce zloupotrebljavajuci svoju umnost da postane sujetan. Sebicnost je kada covek ima potrebu za odredjenim osecanjima da bi njom ugusio svest o unutrasnjem problemu, a sujeta (ponositost) je kada covek ima potrebu za odredjenim umnim predstavama sa istim uzrokom. Dakle, razlike u iskusenju su uzrokovane razlicitim nivoom muskih i zenskih hormona. One populacije za koje je poznati da imaju visak zenskih hormona (veci deo zute rase, na primer, mongoli) one ce biti sklone sebicnosti. One populacije koje je poznati da imaju visak muskih hormona (dinarci, mediteranci) jesu sujetniji. Oni koji imaju manjak i jednih i drugih hormona (ugrofinci), imaju prevagu osecanja krivice nad svojim motivima, jer su im motivi oslabljeni. Oni koji imaju visak i muskjih i zenskih hormona (semicani), nisu ni sebicni, ni sujetni, nego su telesni. Oni ne robuju niti emocijama, niti umnim predstavama, vec culnim uzicima. Dakle, covek zloupotrebljava karike svog odnosa sa stvarnoscu (cula, um i osecanja) u zavisnosti od toga sta ima najvise na raspolaganju, a to zavisi od nasledja (ima adaptivnu funkciju). Sada to ostaje da se proveri sa psiholoskim testovima, zatim sa testovima koji analiziraju zastupljenost hormona, i sa genetickim markerima. Saradjujem sa jednom grupom psihijatara i geneticara koji ce mi pomoci da se to istrazivanje sprovede.
Sto se tice eksperimenata na relaciji gena-hormona, za mene je to dosta kompleksna tematika. Nije mi jasno koji ce ti biti uzorci za ovakve eksperimente. Trebalo bi da nadjes osobe slicnih "metabolickih profila" (u vezi hormona) kod razlicitih populacija: Japanaca, Srba, Nemaca...
Drugo, ne znam koje ces markere koristiti ali predpostavljan da su vezani za sintezu hormona. Medjutim, sinteza hormona zavisi i od spoljasnih faktora... Na kraju i ako dodjes do nekih korelacija, zakljuck ce se svesti na sugestijama...