Jump to content


Photo

Arhiva - Istine, odgovornosti, pomirenja


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
5 replies to this topic

#1 Eye

Eye
  • Members
  • 38 posts

Posted 14 May 2001 - 13:52

Postovani posetioci,
diskusiju "Isrine, odgovornosti i pomirenja" cemo zapoceti sa nekoliko tekstova napisanih na starom B92 Forumu.
Ocekujemo vase komentare. Hvala.
B92.net

[ Izmena poruke: Eye na dan 2001-05-14 14:53 ]

#2 Eye

Eye
  • Members
  • 38 posts

Posted 14 May 2001 - 13:54

Autor: tanja (---.neuralcenter.de)
Datum: 02-19-2001 09:37


dogadjaj iz zivota...

vec je poodmakla zlocinacka i nicim izazvana, a ja sam ispred hotela park - cekam autobus iz budimpeste. cekam neke stvari. autobus kasni, jedna zena ceka cerku. obicna zena, prosecno obucena, prijatna, kao moja keva ili vasa. zali mi se kako vec nekoliko dana nemamo struje. ona zivi u soliteru - nema ni vode. ocajna je... pita me kako cemo ziveti bez vode i struje. i dokle mozemo tako... ja joj kazem da su ljudi u sarajevu ziveli bez vode, struje, grejanja, hleba i pri tome su ih gadjali snajperima kada izadju na ulicu - i tako godinama. ocekujem da se naljuti, da mi okrene ledja (nije me za to briga i meni je dosta svega i svih). ona me pogleda i kaze: u pravu si, nisam nikada to tako videla...

poenta ove price u kontekstu "istine i poverenja" je u tome sto je istinita za naveci broj ljudi - "vidis" samo nepravdu koja je tebi ucinjena, samo svoj bol i svoj strah - samo te sopstveni ocaj moze dirnuti, pokrenuti - prema svacijem drugom si vise-manje ravnodusan(a). gledas svoja posla, gledas da "prezivis" i to ti je opravdanje za ignoranciju, za neosetljivost - uvek se sve desava nekom drugom. kada se desi tebi, ocekujes saucesce, ocekujes razumevanje, utehu, a sve to nisi spreman da pruzis drugome. od saosecanja do akcije (otpora nasilju, zastite slabijeg) potrebno je jako malo. ali je prvi korak - saosecati sa drugim, toliko tezak za vecinu ljudi. porazno, ali istinito.

- gledate kako neki "revnosni roditelj" mlati dete na ulici - da li se umesate?
- cujete kako vas komsija mlati svoju zenu u stanu iznad vas (cujete udarce, jauke, plac) - da li mu pozvonite na vrata (i sta mu kazete: da bude tisi?)
- gledate karadzica i mladica na tv-u u poseti "junacima" snajperistima i topdzijama na brdima oko sarajeva. gledate kako ispaljuju granatu na grad (ulice i zgrade u kojima ima ljudi, obicnih ljudi i njihove dece). gledate pervezno zadovoljstvo ubica koje vam se smese u lice (u kameru).
kako vam se ne smuci zivot?

#3 Eye

Eye
  • Members
  • 38 posts

Posted 14 May 2001 - 13:54

Autor: M.Katic (---.toronto26.dialup.canada.psi.net)
Datum: 07-13-2000 16:12

Postovani zemljaci,

Kad god procitam neki clanak na temu "istina i pomirenja" u smislu onih tema koje je raspravljala Konferencija, meni stane knedla u grlu jer smatram da citav pristup toj i takvim temama je izuzetno subjektivan jer ne vodi racuna o jednoj objektivnoj cinjenici. Naime, uvijek se na okupu nadju ljudi koji uopste ne postavljaju pitanje da li se bivsa Jugoslavija morala raspasti, nego polaze od stanovista da je to bilo neophodno pa cak i istorijski nuzno. Radi toga svi oni koji su zdusno radili na razaranju bivse Jugoslavije, dobijaju svetacki oreol, dok se svi oni koji su zdusno radili na njenom ocuvanju tretiraju kao djavoli. U odnosu na temu raspada Jugoslavije ja ne vidim nikakve razlike izmedju Kucana, Racana, Tudjmana, Milosevica, Durakovica, Gligorova.

Dakle, kada se zanemari proslost, onda se o sadasnjosti moze govoriti s bilo kojeg aspekta pa i onog koji je u direktnoj suprotnosti s prosloscu, t.j. s njenim praizvorom. Onda je moguce Srbe uporedjivati s Nijemcima iz drugog svjetskog rata, kao da je Srbija stvorila Jugoslaviju okupacijom Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Kosova, pa se sada mora odreci okupiranih teritorija, a Srbi, odnosno lica koja o sebi misle da su Srbi moraju pomiriti s cinjenicom da su nacionalna manjina na onim prostorima gdje to nisu nikada bili, dakle ni prije nego sto je Jugoslavija uopste stvorena. Razlog za takvo stanje nije samo na strani Srba, nego na strani onih koji iz redova Srpskog naroda izbacuju sve one koji nisu pravoslavne vjere, ne pisu cirilicom, ne govore ekavski,
ne slave krsnu slavu, i t.d. Slicnu stvar mozemo vidjeti i u odnosu na Hrvate, jer se iz reda Hrvatskog naroda izbacuju svi oni koji nisu katolici, ne pisu iskljucivo latinicom, ne ide redovno u katolicku crkvu, ne koriste zakonom zabranjene rijeci koje su inace dio njihovog maternjeg jezika, i t.d. Slicne paralele mogle bi se izvuci i u odnosu na Bosnjake, ali i na druge.

Pitam se da li se u takvoj situaciji uopste moze ili smije raditi o pomirenju, jer bi to znacilo odobravanje onima koji danas kroje kapu svim bivsim jugoslovenskim gradjanima. Uzgred da napomenem, s kime ili s cime se trebaju pomiriti oni koji su se osjecali i jos uvijek se osjecaju kao Jugosloveni, ili oni koji jos uvijek zive u mjesovitim brakovima il iz njih poticu.

Osim toga, pitam Vas da li uopste ima smisla voditi bilo kakvu raspravu o onome sto nas je sviju snaslo, ukoliko se diskutanti oslanjaju samo na politicki, a potpuno zanemaruju ekonomski aspekt dogadjaja. Privatizacija drustvene svojine izvrsena je u svim bivsim Jugoslovenskim republikama na isti nacin t.j. pretvorena je u drzavnu svojinu kojom upravlja i koristi je partija na vlasti. Na taj nacin izvrsena je pljacka nevidjenih razmjera, a da niko od svjetskih mocnika nije digao svoj glas protiv takvog stanja.

Dame i gospodo, ne budite jednostrani.

S postovanjem,

M. Katic

#4 Eye

Eye
  • Members
  • 38 posts

Posted 14 May 2001 - 13:55

Autor: z. (---.kolumbus.fi)
Datum: 08-08-2000 21:19

1. svi smo ljudi
Ja se pomalo borim s ovom idejom. Nije mi lako da se svrstam u istu vrstu s onima koji su smijuci se pucali u civile, palili kuce, pljackali, palili zive ljude, silovali, krali, kopali i punili masovne grobnice
2. svakog svoje boli
Boli me moje. Ali me boli i Vukovar. I Sarajevo. I Srebenica. I Zvornik. I Dubrovnik. I Kosovo. I Beograd. I Nis. I Sombor. Svud su tamo ljudi. Bas kao vi i ja. Dve ruke, dve noge, usi na otprilike istom mestu. S istim nadama. Istim zeljama. Istom boli. Istim suzama i istim smehom. Istim potrebama. Boli me sto nisam nista mogla da ucinim. Boli me sto je moj brat u svojoj 21-oj morao da spava s bojevom municijom pod glavom, s plocicom na lancu, sa svojim brojem ugraviranim. I od onda, vec 10 godina strepi kad ce ga opet pokupiti i 'dobrovoljno' poslati da bude meta. I verovatno bar 5 miliona necijih drugih bratova. Oni su oni srecniji. Boli me strasno sto je jos jedno 1993 jedan mladic iz Bosne pricao na faksu u Novom Sadu kako iz njegovog razreda iz srednje skole jos je ziv on i jedan drugi tip koji je u invalidskim kolicima. Drugih nema. Zar je to bilo u moje ime? Ili u Vase? Zar je neko s brda gadao minobacacima Sarajlije 3 godine u moje ime? Ili snajperima? Zar su kuce paljene u Lici u moje ime? Zar su mostovi ruseni u moje ime? Zar policija mlati mladez u moje ime? Zar u Vase? Zar Vukovarske rusevine zarastaju u korov u moje ime? Masovne grobnice se otkopavaju u moje ime? Masovne grobnice postoje u moje ime? Magazini puni ljudskih kostiju ? Beskucnici u moje ime? Izbeglice u moje ime? Azilanti u moje ime? Dobrovoljni prilozi se skupljaju po Skotskoj i salju u MOJU zemlju. Zar je i to u moje ime? Ili u Vase? Strasno boli.
3. Ratovi nista ne resavaju
Ako se resenja ikad nadu, svaki put je to za stolom, pregovorima. Bilo je problema u bivsoj nam zajednickoj zemlji, ali, fala na pitanju, ni blizu kao sto su ovi danas. Ni na svetlosnu godinu blizu. Ni porediti se ne mogu.
4. Istorija se ponavlja???
Ne znam, meni se cini da je ljudi ponavljaju. Pocetkom ovog rata, mnogi su se setili 'svojih' zrtava i drugog svetskog rata. Molim vas drugi put se setite i tudih zrtava. Setite se da ce svaki novi rat stvoriti nove zrtve a ne 'osvetiti' stare. Oni koji su nekog izgubili su mozda u najociglednijoj situaciji da svoju decu ne uce mrznji, da njih ne salju na istu stranu istorije kad odrastu. Jer oni koji su izgibuli nekog, znaju koliko to boli. I svaki sledeci put patnja ce biti ista.
5. Suditi zlocinicima je neophodno. Da svako sudi svojima, ne bi bilo Haga.

#5 Eye

Eye
  • Members
  • 38 posts

Posted 14 May 2001 - 13:55

Autor: RAGE AGAINST THE REZZIM (---.186.eunet.yu)
Datum: 01-29-2001 14:19

Tuzno je i jadno da nemamo reci ISTINE/ODGOVORNOSTI/POMIRENJA, najpre za nas same, a zatim i za one, kojima bi iste donele okrepljenje i tracak nade u bolji zivot u boljem svetu - a sada se nalaze na raznim (ili razlicitim) stranama.

Neko ce reci da je ovaj forum upucen na bolje vreme. Suzenje svesti - vecito ropstvo.

Drazi nam je srpski Zlocinac nego tudji Svetac. (Znaci li to da se "nitkovluk ovde ne kaznjava' (Solzenicin), vec je zaodeven velom nacinalnog ponosa i drzavnog suvereniteta.)

Kad god otvorim ovaj forum, posebno od 'revolucionarnih promena' 5. oktobra, doceka me MUK, koji je odvratniji od dramskog jer je virtuelan - hladan, bezlican, odvojen od stvarnosti...

Stid je slast kojom se opijam. Moze li se uzivati u stidu?

#6 ULTRA

ULTRA
  • Members
  • 351 posts

Posted 25 May 2001 - 18:14

Duboko sam potresen tvojim prilozima Eye. Stid je moj motiv da prevazidjem konflikt kojeg nisam deo. Moj Ultra Otpor je pseudonim koji se protivi zloupotrebi konflikta.
Osecam da sam u velikoj manjini.