
Miroslav Mika Antic
#16
Posted 04 September 2007 - 11:32
I naravno da znamo mnogo objektivnog o Miroslavu Anticu, upozorio sam na relativizam vec jedared. A ovo prethodno napisano moze se uzeti za manifest postmodernistickog relativistickog trabunjanja.
#17
Posted 04 September 2007 - 12:43
I naravno da znamo mnogo objektivnog o Miroslavu Anticu, upozorio sam na relativizam vec jedared. A ovo prethodno napisano moze se uzeti za manifest postmodernistickog relativistickog trabunjanja.

ne mislim da je loshe da se istine kad tad saznaju. naprotiv! problem su ljudi, koji rukuju tajmingom. ove godine je bash zgodno. a nije bilo zgodno odmah 25 juna '86, dan posle? ili bilo koji drugi dan izmedju istine/lazi i smrti ?
edit: ne lobiram za opciju 'ubijte glasnika', samo se interesujem

Edited by thermal bug, 04 September 2007 - 13:14.
#18
Posted 04 September 2007 - 12:50
Mikina majka od 100 godina... pitanje uopšte kakvog je fizičkog i mentalnog zdravlja. Ne želim da vređam nikoga, ali možda je žena izlapela, ili je, kao što je zzzzz (jel' ima dovoljno slova "z"?) rekao, otkunuti deo istine može stvoriti potpuno drugačiju sliku, a ona je ispričala nešto što su ovi zapakovali kako njima odgovara. Ili je, sirotu, niko nije posetio godinama, pa joj došlo da priča svašta. Zaista ne znam.
Teoretski - moguće je. Naravno, zašto je o tome ćutala toliko dugo i dalje stoji, kao i činjenica da bi se takve stvari zaista saznale ranije. To je kao da mi neko sada otkrije da je npr. režim Slobe odgovoran za Ćuruvijinu smrt. Wow, niko ništa ranije nije čuo, pretpostavljao... jer, ako je Mika nekog toliko mnogo mrzeo, sigurno bi stekao protivnike na toj strani, te bi oni plasirali taj podatak da ga diskredituju i kao pisca i pesnika i režisera, generalno kao kult.
Ja više mislim kako radikali pokušavaju da etiketiraju neke neprolazne ličnosti kao svoje, i to na jedan



Setite se priče nakon što je Marija Šerifović pobedila na pesmi Evrovizije: njen deda je radikal! Ej bre, ne Marija, ne tekstopisac, ne kompozitor pobedničke pesme nego najobičniji član porodice. Da nije u pitanju deda, sigurno bi se našao neki šurak brata od strica iz drugog braka njenog dede, te ispade kako pobednička pesma Evrovizije ne može da prođe bez uticaja i podrške nekog radikala.
Mada, klozetoid poput "Pravde" je spreman da lupeta svašta samo da bi ljudi to čitali.
Sumnjam da bi Mika nešto tako uradio.
#19
Posted 04 September 2007 - 13:05
Evo, ajde da za trenutak pretpostavimo da je ovo sto je objavljeno u klozetoidu tachno...
Usudicu se da postavim pitanje - kakve to veze ima sa kvalitetom njegovog umetnichkog dela ?
#20
Posted 04 September 2007 - 13:09
#21
Posted 04 September 2007 - 15:20
Evo, ajde da za trenutak pretpostavimo da je ovo sto je objavljeno u klozetoidu tachno...
Usudicu se da postavim pitanje - kakve to veze ima sa kvalitetom njegovog umetnichkog dela ?
Evo, iskreno, ja sam u nekim slučajevima pristrasan, u nekim objektivan.
Kako to? Recimo da se ispostavi da je priča o Miki Antiću tačna. Možda ću se razočarati u njega kao čoveka, ali njegove misli
će mi i dalje biti nešto posebno.
S druge strane, nekog drugog pisca, možda manje gotivnog, manje čitanog, ću istog trenutka razapeti na neki sopstveni stub srama ukoliko se ispostavi da je, recimo, član srs. Zamisli da se Miloš Vasić učlani u DSS? Malo ću se zapitati sa kojim je motivima to uradio, kao i da li je, npr. knjiga "Atentat na Zorana" pisana sa određenom pristrasnošću.
Znam da debelo trolujem ali sam potpuno iskren i u nekim situacijama je ljudima teško da razdvoje ličnost od kvaliteta njegovog umetničkog dela. Jbg, to jesu neki minimalni predrasudi, pretpostavljam da ih svako ima, pa što ne bi i Vinska Mušica?
U ovom slučaju, čovek se opredeljuje za jedno od ta dva: ličnost (njegovu prošlost, stavove, politička opredeljenja) ili stvaralački, kulturni i svaki drugi rad.
Zamislimo da je Koštunica napisao knjigu iz npr. Ustavnog prava. I svi je hvale kao izvanrednu, objektivnu, potpunu - i ispostavi se da knjiga to zaista jeste... ja ću se u ovom slučaju opredeliti da mi je taj lik i dalje mrzak, te kako nema šanse da mi zbog knjige postane simpatičan. Svaka čast tom štivu, ali on i dalje meni ostaje takva vrsta sa kojom ne želim da se bavim. Shvataš? Opredeljenje između ličnosti i dela, tj. biranje jedno od ta dva. S druge strane, ako neko gotivi dotičnog, neće mu smetati ni ako ovaj nešto ćorne, i dalje će i dalje biti pristrasan.
J**ote, kud ode tema

Zagore, definitivno se slažem da ovoj temi nije mesto na literaturi.
#22
Posted 04 September 2007 - 15:40
pa nema bas nikakve.
vinska gresi u tome sto tako gleda na to, ali, opet, to je njeno pravo.
#23
Guest_vinska musica_*
Posted 04 September 2007 - 20:04
>>>Pa, s obzirom da je u pitanju jedna tako objektivna novina kao što je "Pravda", čiji novinari odišu suvim profesionalizmom, imam utisak da je priča izmišljena. Setite se priče iz "kurira" gde je navodno majka Zorana Đinđića rekla da zna ko su ubice njenog sina, pa je ona to naknadno demantovala.<<<
Ma, znam ja da je Pravda govno od novina i objektivnosti, ali matora na slici izgleda vise nego vitalno i drchno. Da je bar izlapela, bilo bi mi lakse.
Poentna texta je bila njena visedecenijska potajna ljubav prema radikalima, kao i prezir nje i njenog sina prema komunistima. Stoga mi se cini nelogicnim da jedan radikalski tabloid izmislja pricu kojom bi naudio svom deklarisanom fanu.
Razumem argumente onih koji insistiraju na razdvajanju lika i dela, ali ja to nisam u stanju.
Ova planeta ima nekoliko milijardi mislecih bica, medju njima desetine hiljada pesnika, verovatno hiljade kvalitetnih.. a stotine besprekorno moralnih.
Zaboravicu da je jedan Mika Antic postojao..
#24
Posted 04 September 2007 - 21:47
Au, al' ti brzo osuđuješ.
Pogotovu kad Mika ne može da se brani.
I pitanje je da li je to njegova keva na slici. Pošto su izbori u Srbiji blizu, siguran sam da smradikali ne prezaju ni od čega, a pogotovu da izmišljaju priče. Kao fol, progovorila posle 21. godinu. Što nije progovorila za "Politiku", "Blic" - nego svi samo trče ka tim novinama.
A ti Vinska nemoj da me shvatiš pogrešno, ali kao da ti je samo trebala jedna poluinformacija iz očajnih novina, pa da zamrziš Miku, a da ne pričamo o tome što on ne može da se brani.
#25
Posted 04 September 2007 - 21:53
Opet, ne želim da ulazim u motiv njegove keve, ako motiv zaista postoji. A šta ako ona laže? Šta ako ona ima neki svoj interes. Zašto bi žena od 100 godina odjednom odlučila da otvori dušu, a pre toga je nije bilo nigde?
#26
Guest_vinska musica_*
Posted 04 September 2007 - 22:09
#27
Posted 05 September 2007 - 13:12

to bi bilo jako glupo tako gledati na stvari
sto se kaze, your loss.
#28
Posted 06 September 2007 - 07:16
to se moze?

sve i da je istina, je i dalje ne bih mogla da ostanem ravnodusna na ono sto je pisao. prosto je neke stvari rekao genijalno, i ...kao sto je nako vec napisao - da je u pitanju neko drugi, mozda bih i moralisala, ali njegovo delo je, za mene suvise dobro da bi njegova licnost tu nesto promenila.
a za sklonost ka picu ne moras da trazis razloge u traumama iz detinjstva - alkoholizam je bolest.
i, btw, kako se on to svetio komunistima tako sto je izmislio pricu da su mu okupatori zverski ubili oca? (ako sam ja dobro pohvatala

#29
Posted 06 September 2007 - 10:01
Sećam se da je teta Donka bila lepa i plava i dobro mirisala...
A čika Mika nije baš tako dobro mirisao i zubi su mu bili nešto čudni, ali se zato puno smejao i šalio sa mnom...
Bilo je to mnogo davno, pa je moguće da su se i sećanja isprojektovala...

Ali toga se sećam.

#30
Posted 08 September 2007 - 19:01
A i ima podataka o ocu, tj. suprugu.

Stara sam kao državna skupština
Naša sugrađanka Melanija Antić, majka pesnika Miroslava Antića i baka pisca Nemanje Rotara, na Veliku Gospojinu, 28. avgusta, zaokružila je vek života. NJeni potomci, od kojih su mnogi za ovu priliku pristigli iz različitih delova naše zemlje i sveta, okupili su se 1. septembra u restoranu „Vetrenjača” i s dragom baka-Melom podelili radost.
Blagog pogleda, s ljupkim, gotovo detinjastim osmehom i otmenim šeširom na glavi, pomažući se hodalicom, ova vremešna dama ušetala je u svečano aranžiranu salu, gde je dočekana dugim aplauzom. Dok su sevali blicevi i zujale kamere znatiželjnih novinarskih ekipa, Melanija Antić, vidno uzbuđena, bistrim pogledom pratila je svaki pokret svoje ćerke Jelene, osmoro unučadi, od kojih su čak šestoro Mikina deca, i osmoro praunučadi.
Slavljenica je više od sata odgovarala na pitanja novinara, sećala se detinjstva i mladosti, radosti i tuga koje je život nosio.
– Rođena sam u Salki, koja se sada nalazi u Mađarskoj, a 1907. još je pripadala Austrougarskoj. Od Subotice je udaljena 15 kilometara. Školu sam završila u Seksardu. Otac Stevan mi je Srbin, trgovac iz Mokrina. Kada se Austrougarska raspala, Srbi su mogli da biraju: ili će da ostanu u Mađarskoj ili će da dođu u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Tata je s ostalim „optantima” odlučio da dođe u Mokrin. Moja majka Rahila bila je učiteljica. U Mokrin je ’30. godine došao učitelj Nenko. Ubrzo smo se zavoleli i venčali i 1932. godine rodila sam Miku, a 1935. ćerku Miru. U Pančevo smo prešli za vreme okupacije 1942. godine, a 1946. rodila se moja Jelena. Nenko je bio plemenit i dobar čovek. Imao je mnogo umetničkog dara, slikao je, pevao i svirao. Mika je nasledio njegov talenat, pa i Mikin sin Igor, koji je vajar u Parizu, kao i Jelenin Nemanja, koji uspešno piše. Ponosna sam zbog toga što je Nenko na našu decu preneo tu darovitu žicu. Obožavali su ga i đaci i domci u pančevačkom Domu učenika u privredi. Jedan od njegovih učenika bio je i pokojni Neron, koji je takođe ostavio traga u pančevačkoj kulturi. Potrajao bi naš razgovor ako bih vam pričala sve detalje iz mog dugog života, a stara sam koliko i državna skupština – kaže gospođa Mela ističući da je dan pre njenog rođenja Nikola Pašić položio kamen-temeljac skupštinskog zdanja. Kroz smešak je dodala:
– Evo, obe još trajemo.
Ni ovog svečarskog dana baka Mela nije mogla da sakrije tugu za sinom Mikom Antićem, koji je preminuo 1986. godine.
– Žao mi je što je Mika tako rano otišao. Mnogo sam ga volela, a i on mene. Poštovao me je, štitio od svega i ugađao mi je. Nestao je. Izgubio se zanavek. Umro mi je i muž, i ćerka Mira. Ali hvala bogu, sva ostala deca su zdrava i živa i radujem se što ih danas vidim na okupu, srećna sam dok su oko mene. Za koji dan Mikin sin Vuk dobiće sina i to će biti moje deveto praunuče, koje će produžiti Mikinu lozu, jer oni drugi svi imaju ćerke – ponosna je gospođa Melanija.
Interesantne sekvence iz dugog života gospođe Mele koje ona nije pominjala, ispričao je njen zet Zoran Rotar, jedan od vrednih hroničara naše varoši.
– U mladosti, još kao devojka, bila je „ljuta” radikalka. Obožavala je Pašića. Među njenim tadašnjim proscima jedan koji se ozbiljno namerio da je veri i ženi opsedao je porodicu i sve je izgledalo da će se završiti brakom. Međutim, kada je u razgovoru saznala da je on demokrata, stvar je odmah propala, jer ona više nije htela ni da čuje za njega, iz čisto političkih ubeđenja. Zanimljiv je i podatak da je Melanija celog života bila domaćica, za koju je u kući uvek bilo mnogo posla. U prvim posleratnim godinama deca sa sela nisu mogla da putuju do srednje škole jer nije bilo prevoza, već su stanovala u Pančevu. Tada su uglavnom učitelji koji su imali malo veće stanove držali tu decu kod sebe. U kući Antića, pored njih petoro, bilo je uvek još najmanje četvoro đaka na stanu i hrani i do petoro takozvanih kostoša. To su samci koji su radili u državnim nadleštvima, a hranili se kod baka-Mele. Za stolom je svakog dana bivalo po petnaestoro ljudi. Sve ih je ona godinama posluživala. Veš je prala na ruke jer nije bilo mašina. NJeno jako srce sve je izdržalo – priča naš sagovornik.
U prilog snazi koju je priroda podarila gospođi Melaniji ide i podatak da je u 92. godini, kada je slomila kuk, uspela da prezdravi bez operacije. Lekari su tada članovima porodice savetovali da je vode kući jer joj spasa nema. Međutim, ćerke Mira i Jelena nisu se predavale. Danonoćno su je negovale šest meseci i ona je, na veliko iznenađenje doktora, stala na noge. Četiri godine kasnije se šlogirala, ali i tu boljku je uspešno prebrodila uz nesebično zalaganje Hitne pomoći i dr Nikole Zeca. Pre dve godine preživela je i operaciju karcinoma dojke. Hirurga dr Milana Trifunovića silno je iznenadila kada je samo pet sati nakon intervencije zatražila šoljicu kafe.
Dižući zdravicu sa željom da baka Mela još dugo poživi, unuk Nemanja je kazao:
– Imamo sreću da je naša baka Mela doživela 100. godinu. LJudi misle da zahvaljujući civilizacijskim dostignućima znaju odgovore na mnoga pitanja, ali ljudski život je velika nepoznanica i velika tajna. To su misli koje me sve češće zaokupljaju posebno kada se zna da je baka doživljavala lepe trenutke, a preživela i najgore nesreće koje mogu da snađu jedno ljudsko biće.
Kako ovakvoj prigodi priliči, čuli su se i Mikini stihovi. Glumac pančevački Miroslav Žužić gospođi Meli i zvanicama govorio je „Nepovratnu pesmu”.
Dane duboke starosti gospođa Melanija, majka pesnika omiljenog među svim generacijama, okružena pažnjom, uglavnom provodi u kući, redovno čita novine i obilje knjiga. Političke prilike u zemlji ne komentariše, a nije poznato da je se, bilo kojim povodom, setio iko od zvaničnika našega grada, u kojem je Mika Antić nizao i u nasleđe ostavio najlepše stihove.
R. Vukelić
http://www.pancevac....s...d=127&id=17
Slika: http://www.pancevac....mages/hro12.jpg
Edited by FranziskaKafka, 08 September 2007 - 19:06.