
Miroslav Mika Antic
#1
Guest_vinska musica_*
Posted 03 September 2007 - 10:19
Njegovu sklonost ka alkoholu tumacila sam bolnim traumama iz detinjstva, vezanim za smrt oca, koje njegova preosetljiva pesnicka dusha nije mogla da potisne ni u zrelijim godinama.
A ta prica, koju je dao u jednom intervjuu, glasi: u vreme okupacije otac mu je priveden od strane vlasti /ne secam se pod kakvim optuzbama/, mucen, zavezan za kola i tako vucen nekoliko krugova po centru grada. Glava mu je lupala o asfalt, bila sva zdrobljena, krvava. Potom su on i majka putovali negde /valjda u mesto gde ga je trebalo sahraniti/ vozom. Nisu imali para za prevoz pokojnika, pa su ga umotali u novine, cebe itd. i stavili na metalni drzac iznad sedista u vozu. Posle izvesnog vremena iz lesa je pocela da se cedi krv i pada mu po glavi..
Sve u svemu, prica dovoljno zastrasujuca, da bi se mogla zaboraviti.
A nastavak glasi...
U danasnjem broju Pravde objavljen je intervju s majkom Mike Antica, koja upravo slavi stoti rodjendan. U uvodnom delu je „zacin“ u vidu njene visedecenijske ljubavi prema radikalima, zbog cega je svojevremeno, u mladim danima, odbila jednog prosca „demokratu“, da bi se udala za Mikinog oca, koji joj je bio ideoloski „istomisljenik“.
U nastavku intervjua tvrdi da je njen suprug umro prirodnom smrcu, te da je Mika izmislio tu morbidnu pricu, kako bi se osvetio komunistima, koje je sve vreme mrzeo, iako je pisao prigodne prvomajske i slicne tekstove u novosadskom Dnevniku, posto se od necega moralo ziveti.
Da li verovati majci ili slavnom sinu?
Muka mi je..
#2
Posted 03 September 2007 - 10:25
#3
Guest_vinska musica_*
Posted 03 September 2007 - 17:38
Ne, vise mi ni Plavi cuperak nije ono sto je bio.
A jos kada neko ko pise za decu ispadne takav alavac na pare, pa "prodaje" rodjenu familiju..
Sorry, ne mogu odvoojiti delo od moralnog lika autora.
Mozda je i Hitler bio sasvim dobar slikar, bez obzira sto ga nisu primili na akademiju.
Jos jedan pisac ciju knjigu sigurno vise nikada u zivotu necu otvoriti.
#4
Posted 03 September 2007 - 17:57
#5
Posted 03 September 2007 - 18:00
ono, nemam protiv

#6
Posted 03 September 2007 - 18:03
#7
Posted 03 September 2007 - 18:03
al se ti lako primaš, pa to je čudo!

#8
Posted 03 September 2007 - 20:06
Ne, vise mi ni Plavi cuperak nije ono sto je bio.
A jos kada neko ko pise za decu ispadne takav alavac na pare, pa "prodaje" rodjenu familiju..
Sorry, ne mogu odvoojiti delo od moralnog lika autora.
Mozda je i Hitler bio sasvim dobar slikar, bez obzira sto ga nisu primili na akademiju.
Jos jedan pisac ciju knjigu sigurno vise nikada u zivotu necu otvoriti.
Bez namere da ulazim u istinitost ovoga sto je napisano u inicijalnom postu, mogu samo da primetim da grdno greshish...
Kako reche Oscar Wilde (parafraziram) - moral umetnika i njegovo delo su dve totalno razlichite stvari.
Najveca moralna krpa mozhe biti genijalan umetnik i obrnuto...
I da, Hitler jeste bio losh slikar, ali je npr. Leni Riefenstahl bila genijalna rediteljka/rezhiserka*
* sta je tachan i politichki korektan naziv za zhenskog reditelja ?
#9
Posted 03 September 2007 - 20:33
ne znam za vas, ali mene zaista ne interesuju privatni zivoti umetnika generalno. ili mi se dopada ili ne ono sto rade, i tu je pocetak & kraj.
off:
ne znam da li je zagor mislio na ovo:
Oscar Wilde

mislim da je ovo napisao u uvodu za "sliku dorijana greja".
edit:
taman i da je jeo decu za koju je pisao one predivne pesme, njegova poezija ostaje vrhunska.
Edited by Zlica od Opaka, 03 September 2007 - 20:53.
#10
Posted 03 September 2007 - 21:35
taman i da je jeo decu za koju je pisao one predivne pesme, njegova poezija ostaje vrhunska.
nema tog ratluka koji će da te opere kod vinske posle ovoga ...
zla ja

#11
Posted 03 September 2007 - 21:46
zla ja

zla mi ti, kad ces da svrnes na guslara i rahatluk

ni ratluk mi vise nije sladak bez tebe

off.
#12
Guest_vinska musica_*
Posted 03 September 2007 - 22:21
zla ja

Ne vredi, Veco, nece dusha.

#13
Posted 04 September 2007 - 02:15
#14
Posted 04 September 2007 - 03:07
* sta je tachan i politichki korektan naziv za zhenskog reditelja ?
mislim da su oba koja si upotrebio potpuno ok.
#15
Posted 04 September 2007 - 04:05
Pratite li me?
Međutim, posledice koje su ostale za Događajem, u vidu Objektivne Istine, ne moraju biti očigledne, mogu se menjati drugim događajima (malo "d"), mogu vremenom u potpunosti izopačiti posledicu događaja, jedinu pravu Objektivnu Istinu.
Uostalom, nismo li i sami bili svedoci kako događaji za koje smo bili uvereni da su se zbili na jedan način, počinju da se otkrivaju u sasvim drugom svetlu, kada nam postanu dostupni drugi detalji Objektivne Istine, koji su za tim Događajem zaostali.
Uzmimo za primer jedan Događaj. Uzmimo za primer život Mike Antića.
Evo kako taj život opisuje srpska Wikipedia:
"Мирослав Мика Антић (рођен 14. марта 1932. у Мокрину — преминуо 24. јуна 1986) је српски песник. У родном Мокрину похађао је основну школу, гимназију је завршио у Кикинди и Панчеву, а студије је уписао у Београду. Живео је у Новом Саду.
Пре него што је постао познат бавио се разним пословима - од водовода и канализације до луткарског позоришта. Сем писањем бавио се и сликарством, новинарством и филмом. Био је и уредник листа „Ритам“ и Змајевог „Невена“, а такође је био новинар Дневника. Умро је 24. јуна 1986. године.
Дела
Познатија дела су му:
* „Испричано за пролеће“,
* „Рожество твоје“
* „Плаво небо“
* „Насмејани свет“
* „Псовке нежности“
* „Концерт за 1001 бубањ“ (песме)
* „Мит о птици“
За децу је написао:
* „Плави чуперак“
* „Хороскоп“ (песме у прози написане за сина Вука пред његов полазак у основну школу)
* „Прва љубав“ и
* „Гарави сокак“.
Режирао је филмове „Доручак са ђаволом“, „Свети песак“, „Широко је лишће“, „Страшан лав“ и др.
Поред овога писао је драмска дела и један рото роман.
Награде
За сва та дела добио је многобројна признања као што су: две „Невенове“ награде, Награду за животно дело у поезији за децу, Горанову награду, Награду Стеријиног позоришта, Златну арену за филмски сценарио, награду Ослобођења Војводине, Орден заслуга за народ и др."
Primetite kako je malo ostalo od tog ogromnog, 54 godine dugog Događaja u ovom tekstu. Delić delića Objektivne Istine. Možete reći da postoje mnogo duže i iscrpnije biografije Mike Antića. Koliko duže? Pet strana? Sto strana? Deset hiljada strana? Šta je to prema ogromnosti Događaja, kakav je ljudski život? Praktično ništa. U procentima, od Objektivne Istine ostalo je nula odsto. Nula promila. Nula milijarditih delova Objektivne Istine.
To što je ostalo, zvaćemo informacija (Informacija). Ono što do nas dospeva, ti fotončići sunca Objektivne Istine o Događajima, jesu Informacije. Informacije se, pošto su tako nestalne, nestabilne, male, mogu i falsifikovati. Može se i odabrati tačno ona Informacija, ili čak njen deo, koji odgovara njenom prezenteru (Informacije su, inače, deljive u beskonačnost, a dovoljno je samo prepoloviti ionako minijaturnu Informaciju, da se stekne potpuno drugačija slika o Događaju). Ostatak, bilion biliona informacija koji nas dele od Objektivne Istine je prećutan i mi čujemo samo ono što je trebalo da čujemo.
Ukratko, šta mi znamo o Miki Antiću?
Objektivno?
Ništa.
Subjektivno?
Pisao je pesme. Meni su lepe.
Meni je to dovoljno i sasvim sam spreman da prodam svu Objektivnu Istinu o njegovom životu za jedno "Ako ti jave: umro sam/ne veruj/to ne umem."
To mi zvuči neizmerno istinitije.