QUOTE
Mr. Pink: Težak sam oko milijardu dolara
________________________________________________________
Intervju preuzet iz Hrvatskog časopisa "Jutarnji hrvatski list", 20.08.2007. godine
Piše: Vanja Nezirović
Foto: Vanja Nezirović
Vlasnik korporacije Pink govori o tome zašto nije kupio Novu TV, zašto želi proširiti biznis na Hrvatsku, zašto je ‘zaboravio’ Miru Marković i Slobu Miloševića te zašto više ne voli Cecu
Srpski medijski tajkun i vlasnik korporacije Pink, 40-godišnji Željko Mitrović poznat kao Mr. Pink, čije se bogatstvo procjenjuje do milijardu eura, godišnji odmor provodi u Hrvatskoj. Na desetak milijuna eura vrijednoj jahti Sunseeker 105, pod nazivom El Bosco, plovi s jednog kraja Jadrana na drugi.
Za odlazak na hitne poslovne sastanke vlasnik kompanije, koja je na listi deset najvećih poreznih obveznika u Srbiji, koristi jedan od svojih pet aviona. Mitrovića smo za intervju pokušali uloviti na Hvaru gdje dolazi svake godine. Iako je to jutro bio ondje, popodne je već otplovio dalje i dogovor je propao.
Nakon nekoliko dana, prošli tjedan nakon što se razišao s Bobom Živojinovićem s kojim je, kako kaže, danonoćno tulumario, Mitrović je ponudio da intervju održimo tijekom njegova dvodnevnog poslovnog puta od Pule preko Rima do Monaca. Tako je ovaj intervju vođen u taksiju na putu od aerodroma do rimskog hotela gdje je imao sastanak, u jednom od Mitrovićevih aviona na letu od Rima do Monaca, u klubu Jimmy’z u Monacu, pa u helikopteru...
• U Hrvatskoj ste prije dvije - tri godine spominjani kao mogući kupac Croatia Recordsa, a zatim Nove TV. Ništa od toga nije se ostvarilo. Kakve su vaše ambicije u Hrvatskoj?
- Moje ambicije vezane su uz cijelu regiju. Završili smo uspostavljanje mreže u tri zemlje gdje imamo vodeće pozicije kad su u pitanju elektronski mediji. To su Srbija, gdje smo već desetak godina na prvome mjestu, Bosna i Hercegovina te Crna Gora. Najteže je išao proboj u BiH gdje je zbog tri nacionalne grupe trebalo uspostaviti standarde prihvatljive za sve gledatelje.
Trebale su nam četiri godine da postanemo vodeći elektronski medij u BiH. Danas imam bosansku putovnicu koju sam dobio zbog zasluga za međuetničko pomirenje, čemu je pridonijela moja televizija. Uspjeli smo napraviti program koji je pridonio njihovu zbližavanju.
• Na vijest da biste mogli postati vlasnik Nove TV reakcije u Hrvatskoj nisu bile dobre.
- U Hrvatskoj su okolnosti svaki dan sve bolje. Razvijaju se, ali čekamo da budu još bolje. Kad kažem okolnosti, mislim na socijalnu i političku situaciju te, naravno, odnos između susjednih zemalja. No, mi smo matično beogradska televizija koja ima ambicije svoje servise uspostaviti i u ostalim zemljama regije, a u svakoj od tih zemalja prilagođeni smo njezinim posebnostima. Svaka televizija ima apsolutnu autonomiju i uspostavljena je kao sustav koji je odgovoran prije svega građanima i standardima zemlje u kojoj postoji.
• Sličnu vrstu problema imali ste i u BiH?
- Bosna ima svojih specifičnosti, a predrasude koje su vladale o nama bile su glavni kamen spoticanja. Prije svega, bili smo prepoznatljivi kao servis koji u svojim programima njeguje dosta muzike i sadržaja vezanih uz narodnu glazbu. Ta predrasuda je nastala prvenstveno zbog dva satelitska programa koja smo organizirali za potrebe dijaspore koja traži narodnjake, dok su programi namijenjeni za regiju bili nevidljivi.
Tako je o nama vladala predrasuda kao da smo vragovi iz Tasmanije. Tek nakon puštanja programa u Bosni uspjeli smo razbiti te predrasude te postali prepoznatljivi i po hollywoodskom programu. Neke hollywoodske premijere imamo i prije HRT-a za koji smatram da je u tom segmentu vrlo dobar.
Cijenim Mariju Nemčić i smatram da je jedan od najboljih menadžera na prostorima bivše Jugoslavije. Predrasude prema nama postoje i u Sloveniji koja je naš sljedeći projekt. U Hrvatskoj bismo se mogli pojaviti za otprilike dvije godine.
• Zašto su propali pregovori s Croatia Recordsom i Novom TV?
- Od kupnje Croatia Recordsa osobno sam odustao jer to nije bio projekt od strateške važnosti za nas. No, odustao sam jer su se u medijima pojavili napisi iz kojih sam prepoznao da nismo baš dobro došli. Godinu dana poslije pojavile su se naznake da bi se moglo dogoditi nešto s Novom TV i ušli smo u pregovore, dogovorili ponudu od 30 milijuna eura, ali je menadžment nakon tih pregovora u javnom priopćenju iskazao potpunu nezainteresiranost. To se razlikovalo od prethodne komunikacije pa smo odustali. Još je previše neriješenih okolnosti koje se vezuju uz međusobne odnose Srbije i Hrvatske.
• Uskoro pokrećete televizijsku informativnu redakciju u Zagrebu.
- Pokrenut ćemo multifunkcionalni ured koji bi trebao biti servis našem filmskom gradu, a pustit ćemo ga u rad sredinom listopada. Taj je ured zamišljen poput servisa hollywoodskom menadžmentu, odnosno filmskom gradu koji također pokrećemo u Beogradu, a riječ je o 12 studija u koje želimo dovesti hollywoodske projekte. Niskom cijenom i visokom kvalitetom želimo postati konkurencija Rumunjskoj, Češkoj i Bugarskoj. Taj ured bi bio vezan uz još jedan novi projekt.
Riječ je o 11. satelitskom programu koji pokrećemo, a zove se Pink News i zamišljen je kao balkanski CNN. Takav program ne može postojati bez redakcije u svakoj od zemalja iz regije. To bi za početak bila mini redakcija s desetak novinara i osnovnom tehničkom ekipom. To su dvije osnovne kategorije, ali u tom bi se uredu smjestio i servis za našu malu aviokompaniju te moguća podrška tvornici CD-a i DVD-a.
• A sapunice?
- Što se sapunica tiče, u Hrvatskoj nemamo dodatnih ambicija jer već imamo dobru suradnju s Avom i s njima funkcioniramo na takvoj razini da više ne razgovaramo o novim projektima, nego ih samo prihvaćamo i prikazujemo na tri naše mreže.
• Danas putujete u privatnom avionu, a odrasli ste u obitelji srednjeg staleža. Kako ste se obogatili?
- Moja priča je potpuno logična od samog starta. Bavio sam se muzikom. Imao sam super bend koji se zvao Oktobar 1864. Prašili smo 80-ih, ali smo bili avangardni, koketirali smo s fusionom i jazzom. Bili smo ispred svog vremena, ali smo se dobro osjećali. Danas mi nedostaje taj osjećaj pozornice. Tek sam nedavno shvatio da to neću moći nadomjestiti nikakvim biznisom. Tu vrstu kemije i adrenalina u organizmu može proizvesti samo pozornica, zato mi je jedan od sljedećih projekata oživljavanje benda. Ove sam godine na brod uzeo sve instrumente, pa smo prašili ispred Carpe diema.
Kao i svi klinci muzičari, želio sam jednoga dana postati producent i imati studio. Tu sam želju ostvario uz pomoć roditelja. No, studio nije izrastao samo iz te ambicije. Želio sam upisati i jazz akademiju - Berkley. To mi je bio san, pa sam tako pokušao skupiti novac jer je školovanje stajalo 30.000 dolara. Tako sam napravio studio da zaradim novac, ali na kraju je ispalo da mi je to bio samo izgovor jer sam toliko duboko ušao u to da me je ta ambicija s akademijom brzo prošla. Povukao me biznis. Studio je postao liderski. U njemu su ploče snimali Balašević, Bajaga, Čorba i svi naši bendovi.
Tamo je nastao i radio koji je na početku bio polupiratski jer zakon nije bio definiran, ali nakon kratkog nereguliranog statusa našao sam legalni mehanizam, odnosno iskoristio sam zakonske neodređenosti da mu status učinim potpuno legalnim. Poslije godinu dana to je bio najslušaniji radio. Razvoj televizije išao je geometrijskom uzlaznom putanjom. Njezin je uspjeh bio nevjerojatan.
Za manje od godinu dana postali smo ne samo najgledanija televizija u Srbiji, nego smo uspjeli proširiti svoju mrežu. Usput smo razvijali i druge projekte kao što je City Record, diskografska kuća, i Media sistem, producentska kuća specijalizirana za animacije. Danas imam 12-13 kompanija.
• Kritičari predbacuju da ste se obogatili na ponudi turbofolk zabave siromašnom srpskom stanovništvu kojemu ste na televiziji nudili privid ‘pink’ stvarnosti?
- To je potpuno iskrivljena teza jer postoje javni podaci koji dokazuju da postojimo već 12 godina i da smo 95 posto Pinkova kapitala stvorili u posljednjih šest godina, nakon demokratskih promjena u Srbiji. Pet posto kapitala nastalo je u prvih šest godina. To dokazuje da kompanija koja je izrasla na stupovima tržišne ekonomije nije mogla dobiti ništa profitabilnije od demokratskih promjena.
• Dakle, ne osjećate nikakvu moralnu odgovornost?
- Uvijek imate mogućnost izabrati hoćete li raditi ili ne. Mi danas možemo izabrati da nećemo raditi zbog neke planetarne nepravde. To je stvar odluke, bez obzira na okolnosti, a, naravno, okolnosti podrazumijevaju različite kompromise. No, ja ne bih mogao sjediti kod kuće, čitati novine i nervirati se. Moja ambicija to ne bi mogla izdržati.
• Kao rocker iz mladih dana morali ste napraviti velik kompromis kako biste postali vlasnik televizije poznate po narodnjacima.
- Ta izdaja rock and rolla se dogodila, to je točno, ali ponovno ću okupiti bend i zadovoljiti tu kozmičku nepravdu. No, mi ne emitiramo samo narodnjake. Od 168 sati programa koliko emitiramo tjedno, narodnjake emitiramo pet sati. Prethodnih godina puštali smo ih nešto više, ali ni u najgorim godinama nije bilo više od deset posto.
• Budući da s bendom planirate povratak u prošlost, imate li ambicije vratiti se političkoj karijeri kojom ste se bavili u mlađim danima?
- Politička karijera u mom slučaju gotovo da nije postojala. Karijera u politici može se definirati ako je čovjek davao izjave, ali ako takav trag ne postoji, znači da je taj netko, u ovom slučaju ja, imao “low profile“ u politici. Politiku sam koristio više kao kišobran nego što sam imao ambiciju u njoj sudjelovati ozbiljno. Bio sam član JUL-a i shvatio da tamo nema ničega lijepog.
• U koliko ste političkih kampanja sudjelovali?
- Kampanje nisam radio kao političar, nego kao profesionalac. Bilo je to dva puta: 1996. sam radio za JUL, a 2000. sam imao više klijenata.
• Financirate li danas, kao bogat čovjek, neku stranku?
- Ne, samo humanitarne organizacije.
• Bili ste bliski s Mirom Marković?
- Može se reći da sam je poznavao kao što sam poznavao i sve ostale na političkoj sceni u Srbiji. Zato mi je s ove distance teško komentirati nekoga koga sam poznavao jer mi moralni i etički kodeksi ne dopuštaju da govorim što stvarno mislim. maksimalno sam potisnuo sjećanja na nju.
• A Miloševića?
- Vidio sam ga jednom ili dva puta u životu, na nekim koktelima...
• Ne volite govoriti o svojoj političkoj prošlosti?
- Ne, nego ne vjerujem da se novinari uvijek vraćaju na prošlost i pitanje s kim sam se rukovao prije deset, 15 godina. Ja, koji u svom sustavu imam 200 do 250 novinara, stalno im se trudim objasniti da takvo razmišljanje usporava razvoj. Mi ne gradimo kult yuppi menadžera, nego uvijek tražimo neki viši smisao u cijeloj stvari i takvim stavom indoktriniramo javno mnijenje.
• Niste li vi na neki način indoktrinirali javnost prenoseći, primjerice, vjenčanje Cece i Arkana uživo?
- To je bio užasno velik događaj u smislu javnog mnijenja i svi su htjeli vidjeti za koga se Ceca udaje. To je emitirao i CNN, pa nitko nije pitao Teda Turnera zašto su emitirali prilog o Cecinoj svadbi. Taj događaj je zanimao javnost, a ako ga je CNN prenio bez negativnog konteksta, zašto bi to bio negativan kontekst za bilo koji drugi medij. Prikaz događaja bez komentara je profesionalno novinarstvo, ali iz toga, naravno, isključujem kolumne.
• Svojedobno ste imali jako osobno osiguranje. Imate li ga i danas?
- Takva su vremena bila u Srbiji pa je bilo potpuno prirodno držati do svoje sigurnosti. To sam napravio tada, ali cijelu posadu od 60 ljudi sam zadržao do danas, iako su okolnosti mnogo bolje pa u Srbiji više nema potrebe za blindiranim autima i osiguranjem. No, kad sam postavio neke ljude, oni su imali obveze prema meni, a danas ja imam obveze prema njima.
• Pričalo se i o vašim vezama s tajnim službama.
- Na našem području specifično je da se u svakoj pojavi traži neki viši smisao. Čuo sam da sam pripadnik tajnih službi. Činjenica je da imam prijatelje po cijelom svijetu i da popijemo kavu kad se sretnemo, ali to je jedna od onih izmišljotina koju sam davno prestao demantirati. Moj konačni odgovor: ne pripadam niti jednoj tajnoj službi.
• Mislite li da su se te priče pojavile zbog vašeg naglog uspjeha? Koliko ste financijski ‘teški’?
- Procjene se temelje na ponudama koje dobivam i koje se zasnivaju na tome koliko bih dobio ako bih ikada prodavao to što imam, iako mi to ne pada na pamet. Stižu ponude koje se kreću od 700 milijuna do milijardu eura za vrijednost cijele grupe.
• S medijskog biznisa proširili ste se i na aviokompaniju. Kako je ona nastala?
- Moja aviokompanija danas ima pet aviona, od kojih su dva nova. Jedan će biti isporučen 2008., a drugi 2009. godine. Taj posljednji avion je generacijsko savršenstvo. Stoji oko 12,5 milijuna. Na početku nisam imao nikakvih ambicija za pokretanje aviokompanije, ali počelo je tako što nisam mogao regionalni biznis uspostaviti bez brzog prijevoznog sredstva jer svaki dan moram biti u drugom gradu.
Budući da sam letio gotovo svaki dan, morao sam imati i malu posadu pa smo došli na ideju da netko drugi leti kad ja ne letim kako bismo smanjili troškove. Poslije samo 15 dana više nisam mogao doći do svog aviona pa smo kupili drugi, ali ništa se nije promijenilo i danas moram svoje letove najaviti dva do tri dana ranije, tako da nemam niti jedan avion samo za sebe.
Tržište je imalo potrebu za tim. Kompanija se razvila sasvim prirodno, bez neke studije, i donosi dobru zaradu. No, sve moje kompanije razvijale su se na taj način. Nisam radio s biznis planom, pa s kreditom banke, nego su se svi projekti sami financirali: svi su se razvijali od fetusa.
• Imate medijsko carstvo, počeli ste graditi tvornice, filmske studije... Što još planirate i dokad?
- Sve bih, ali računao sam da bi mi za ostvarenje krajnjeg cilja trebalo 130 godina. Taj cilj nije ekonomska moć, nego nešto pozitivno zbog čega bi moje ime ostalo zapisano u povijesti. Uz djecu (ima ih četvero iz dva braka, op. a.), to je jedino što ostaje. Novac mi je omogućio da imam malo brži prijevoz i ljepšu odjeću, fan sam Prade, ali sve ostalo u mom životu je isto: i dalje volim pubove i klubove, a nerviraju me fancy restorani. I dalje volim pojesti hamburger na cesti.
Moj Filmski grad imat će 12 studija
• Filmski grad je jedan od vaših novih i većih projekata. O čemu je riječ?
- Filmski grad je smješten na više od 20 hektara, 20-ak kilometara od Beograda, na samoj autocesti Beograd - Zagreb pokraj naplatnih kućica. Taj grad bi trebao biti veći od svih studija koji su se nekad nalazili u bivšoj Jugoslaviji. Na tih 20 hektara bit će sagrađeno oko 40.000 četvornih metara studija i administrativnog prostora, odnosno 12 studija. S takvim kapacitetima nećemo imati konkurenciju u regiji.
• Postoje li već najave nekih projekata?
- Ne bih sad o naslovima, ali upravo sam u Rimu bio na razgovoru s grupom Cine citta u vezi s nekoliko projekata.
Ceca je sudjelovala u planiranju moje otmice
• Nekad je vaš odnos s Cecom bio prijateljski, a danas ste posvađani. Vjerujete li da je ona stvarno pomagala vašim mogućim otmičarima?
- Postoje naznake u tužiteljstvu da je bila jedna od onih koji su planirali moju otmicu i prema tim navodnima, ona ih je informirala gdje sam. Sve dok ne budem imao mogućnost doznati je li to istina, moj odnos s njom ostat će ovakav.
• Na Pink TV-u njezine se pjesme i dalje ne emitiraju?
- Ne. Pritom se postavlja pitanje imam li ja kao vlasnik medija pravo donositi odluke prema osobnom izboru, ali na mojoj televiziji nema ni Bacha, ni Mozarta, pa se nitko ne pita zašto je tako. Uređivačka politika može se definirati s obzirom na društvene okolnosti, makar nalikovale na privatne odluke
________________________________________________________
Intervju preuzet iz Hrvatskog časopisa "Jutarnji hrvatski list", 20.08.2007. godine
Piše: Vanja Nezirović
Foto: Vanja Nezirović
Vlasnik korporacije Pink govori o tome zašto nije kupio Novu TV, zašto želi proširiti biznis na Hrvatsku, zašto je ‘zaboravio’ Miru Marković i Slobu Miloševića te zašto više ne voli Cecu
Srpski medijski tajkun i vlasnik korporacije Pink, 40-godišnji Željko Mitrović poznat kao Mr. Pink, čije se bogatstvo procjenjuje do milijardu eura, godišnji odmor provodi u Hrvatskoj. Na desetak milijuna eura vrijednoj jahti Sunseeker 105, pod nazivom El Bosco, plovi s jednog kraja Jadrana na drugi.
Za odlazak na hitne poslovne sastanke vlasnik kompanije, koja je na listi deset najvećih poreznih obveznika u Srbiji, koristi jedan od svojih pet aviona. Mitrovića smo za intervju pokušali uloviti na Hvaru gdje dolazi svake godine. Iako je to jutro bio ondje, popodne je već otplovio dalje i dogovor je propao.
Nakon nekoliko dana, prošli tjedan nakon što se razišao s Bobom Živojinovićem s kojim je, kako kaže, danonoćno tulumario, Mitrović je ponudio da intervju održimo tijekom njegova dvodnevnog poslovnog puta od Pule preko Rima do Monaca. Tako je ovaj intervju vođen u taksiju na putu od aerodroma do rimskog hotela gdje je imao sastanak, u jednom od Mitrovićevih aviona na letu od Rima do Monaca, u klubu Jimmy’z u Monacu, pa u helikopteru...
• U Hrvatskoj ste prije dvije - tri godine spominjani kao mogući kupac Croatia Recordsa, a zatim Nove TV. Ništa od toga nije se ostvarilo. Kakve su vaše ambicije u Hrvatskoj?
- Moje ambicije vezane su uz cijelu regiju. Završili smo uspostavljanje mreže u tri zemlje gdje imamo vodeće pozicije kad su u pitanju elektronski mediji. To su Srbija, gdje smo već desetak godina na prvome mjestu, Bosna i Hercegovina te Crna Gora. Najteže je išao proboj u BiH gdje je zbog tri nacionalne grupe trebalo uspostaviti standarde prihvatljive za sve gledatelje.
Trebale su nam četiri godine da postanemo vodeći elektronski medij u BiH. Danas imam bosansku putovnicu koju sam dobio zbog zasluga za međuetničko pomirenje, čemu je pridonijela moja televizija. Uspjeli smo napraviti program koji je pridonio njihovu zbližavanju.
• Na vijest da biste mogli postati vlasnik Nove TV reakcije u Hrvatskoj nisu bile dobre.
- U Hrvatskoj su okolnosti svaki dan sve bolje. Razvijaju se, ali čekamo da budu još bolje. Kad kažem okolnosti, mislim na socijalnu i političku situaciju te, naravno, odnos između susjednih zemalja. No, mi smo matično beogradska televizija koja ima ambicije svoje servise uspostaviti i u ostalim zemljama regije, a u svakoj od tih zemalja prilagođeni smo njezinim posebnostima. Svaka televizija ima apsolutnu autonomiju i uspostavljena je kao sustav koji je odgovoran prije svega građanima i standardima zemlje u kojoj postoji.
• Sličnu vrstu problema imali ste i u BiH?
- Bosna ima svojih specifičnosti, a predrasude koje su vladale o nama bile su glavni kamen spoticanja. Prije svega, bili smo prepoznatljivi kao servis koji u svojim programima njeguje dosta muzike i sadržaja vezanih uz narodnu glazbu. Ta predrasuda je nastala prvenstveno zbog dva satelitska programa koja smo organizirali za potrebe dijaspore koja traži narodnjake, dok su programi namijenjeni za regiju bili nevidljivi.
Tako je o nama vladala predrasuda kao da smo vragovi iz Tasmanije. Tek nakon puštanja programa u Bosni uspjeli smo razbiti te predrasude te postali prepoznatljivi i po hollywoodskom programu. Neke hollywoodske premijere imamo i prije HRT-a za koji smatram da je u tom segmentu vrlo dobar.
Cijenim Mariju Nemčić i smatram da je jedan od najboljih menadžera na prostorima bivše Jugoslavije. Predrasude prema nama postoje i u Sloveniji koja je naš sljedeći projekt. U Hrvatskoj bismo se mogli pojaviti za otprilike dvije godine.
• Zašto su propali pregovori s Croatia Recordsom i Novom TV?
- Od kupnje Croatia Recordsa osobno sam odustao jer to nije bio projekt od strateške važnosti za nas. No, odustao sam jer su se u medijima pojavili napisi iz kojih sam prepoznao da nismo baš dobro došli. Godinu dana poslije pojavile su se naznake da bi se moglo dogoditi nešto s Novom TV i ušli smo u pregovore, dogovorili ponudu od 30 milijuna eura, ali je menadžment nakon tih pregovora u javnom priopćenju iskazao potpunu nezainteresiranost. To se razlikovalo od prethodne komunikacije pa smo odustali. Još je previše neriješenih okolnosti koje se vezuju uz međusobne odnose Srbije i Hrvatske.
• Uskoro pokrećete televizijsku informativnu redakciju u Zagrebu.
- Pokrenut ćemo multifunkcionalni ured koji bi trebao biti servis našem filmskom gradu, a pustit ćemo ga u rad sredinom listopada. Taj je ured zamišljen poput servisa hollywoodskom menadžmentu, odnosno filmskom gradu koji također pokrećemo u Beogradu, a riječ je o 12 studija u koje želimo dovesti hollywoodske projekte. Niskom cijenom i visokom kvalitetom želimo postati konkurencija Rumunjskoj, Češkoj i Bugarskoj. Taj ured bi bio vezan uz još jedan novi projekt.
Riječ je o 11. satelitskom programu koji pokrećemo, a zove se Pink News i zamišljen je kao balkanski CNN. Takav program ne može postojati bez redakcije u svakoj od zemalja iz regije. To bi za početak bila mini redakcija s desetak novinara i osnovnom tehničkom ekipom. To su dvije osnovne kategorije, ali u tom bi se uredu smjestio i servis za našu malu aviokompaniju te moguća podrška tvornici CD-a i DVD-a.
• A sapunice?
- Što se sapunica tiče, u Hrvatskoj nemamo dodatnih ambicija jer već imamo dobru suradnju s Avom i s njima funkcioniramo na takvoj razini da više ne razgovaramo o novim projektima, nego ih samo prihvaćamo i prikazujemo na tri naše mreže.
• Danas putujete u privatnom avionu, a odrasli ste u obitelji srednjeg staleža. Kako ste se obogatili?
- Moja priča je potpuno logična od samog starta. Bavio sam se muzikom. Imao sam super bend koji se zvao Oktobar 1864. Prašili smo 80-ih, ali smo bili avangardni, koketirali smo s fusionom i jazzom. Bili smo ispred svog vremena, ali smo se dobro osjećali. Danas mi nedostaje taj osjećaj pozornice. Tek sam nedavno shvatio da to neću moći nadomjestiti nikakvim biznisom. Tu vrstu kemije i adrenalina u organizmu može proizvesti samo pozornica, zato mi je jedan od sljedećih projekata oživljavanje benda. Ove sam godine na brod uzeo sve instrumente, pa smo prašili ispred Carpe diema.
Kao i svi klinci muzičari, želio sam jednoga dana postati producent i imati studio. Tu sam želju ostvario uz pomoć roditelja. No, studio nije izrastao samo iz te ambicije. Želio sam upisati i jazz akademiju - Berkley. To mi je bio san, pa sam tako pokušao skupiti novac jer je školovanje stajalo 30.000 dolara. Tako sam napravio studio da zaradim novac, ali na kraju je ispalo da mi je to bio samo izgovor jer sam toliko duboko ušao u to da me je ta ambicija s akademijom brzo prošla. Povukao me biznis. Studio je postao liderski. U njemu su ploče snimali Balašević, Bajaga, Čorba i svi naši bendovi.
Tamo je nastao i radio koji je na početku bio polupiratski jer zakon nije bio definiran, ali nakon kratkog nereguliranog statusa našao sam legalni mehanizam, odnosno iskoristio sam zakonske neodređenosti da mu status učinim potpuno legalnim. Poslije godinu dana to je bio najslušaniji radio. Razvoj televizije išao je geometrijskom uzlaznom putanjom. Njezin je uspjeh bio nevjerojatan.
Za manje od godinu dana postali smo ne samo najgledanija televizija u Srbiji, nego smo uspjeli proširiti svoju mrežu. Usput smo razvijali i druge projekte kao što je City Record, diskografska kuća, i Media sistem, producentska kuća specijalizirana za animacije. Danas imam 12-13 kompanija.
• Kritičari predbacuju da ste se obogatili na ponudi turbofolk zabave siromašnom srpskom stanovništvu kojemu ste na televiziji nudili privid ‘pink’ stvarnosti?
- To je potpuno iskrivljena teza jer postoje javni podaci koji dokazuju da postojimo već 12 godina i da smo 95 posto Pinkova kapitala stvorili u posljednjih šest godina, nakon demokratskih promjena u Srbiji. Pet posto kapitala nastalo je u prvih šest godina. To dokazuje da kompanija koja je izrasla na stupovima tržišne ekonomije nije mogla dobiti ništa profitabilnije od demokratskih promjena.
• Dakle, ne osjećate nikakvu moralnu odgovornost?
- Uvijek imate mogućnost izabrati hoćete li raditi ili ne. Mi danas možemo izabrati da nećemo raditi zbog neke planetarne nepravde. To je stvar odluke, bez obzira na okolnosti, a, naravno, okolnosti podrazumijevaju različite kompromise. No, ja ne bih mogao sjediti kod kuće, čitati novine i nervirati se. Moja ambicija to ne bi mogla izdržati.
• Kao rocker iz mladih dana morali ste napraviti velik kompromis kako biste postali vlasnik televizije poznate po narodnjacima.
- Ta izdaja rock and rolla se dogodila, to je točno, ali ponovno ću okupiti bend i zadovoljiti tu kozmičku nepravdu. No, mi ne emitiramo samo narodnjake. Od 168 sati programa koliko emitiramo tjedno, narodnjake emitiramo pet sati. Prethodnih godina puštali smo ih nešto više, ali ni u najgorim godinama nije bilo više od deset posto.
• Budući da s bendom planirate povratak u prošlost, imate li ambicije vratiti se političkoj karijeri kojom ste se bavili u mlađim danima?
- Politička karijera u mom slučaju gotovo da nije postojala. Karijera u politici može se definirati ako je čovjek davao izjave, ali ako takav trag ne postoji, znači da je taj netko, u ovom slučaju ja, imao “low profile“ u politici. Politiku sam koristio više kao kišobran nego što sam imao ambiciju u njoj sudjelovati ozbiljno. Bio sam član JUL-a i shvatio da tamo nema ničega lijepog.
• U koliko ste političkih kampanja sudjelovali?
- Kampanje nisam radio kao političar, nego kao profesionalac. Bilo je to dva puta: 1996. sam radio za JUL, a 2000. sam imao više klijenata.
• Financirate li danas, kao bogat čovjek, neku stranku?
- Ne, samo humanitarne organizacije.
• Bili ste bliski s Mirom Marković?
- Može se reći da sam je poznavao kao što sam poznavao i sve ostale na političkoj sceni u Srbiji. Zato mi je s ove distance teško komentirati nekoga koga sam poznavao jer mi moralni i etički kodeksi ne dopuštaju da govorim što stvarno mislim. maksimalno sam potisnuo sjećanja na nju.
• A Miloševića?
- Vidio sam ga jednom ili dva puta u životu, na nekim koktelima...
• Ne volite govoriti o svojoj političkoj prošlosti?
- Ne, nego ne vjerujem da se novinari uvijek vraćaju na prošlost i pitanje s kim sam se rukovao prije deset, 15 godina. Ja, koji u svom sustavu imam 200 do 250 novinara, stalno im se trudim objasniti da takvo razmišljanje usporava razvoj. Mi ne gradimo kult yuppi menadžera, nego uvijek tražimo neki viši smisao u cijeloj stvari i takvim stavom indoktriniramo javno mnijenje.
• Niste li vi na neki način indoktrinirali javnost prenoseći, primjerice, vjenčanje Cece i Arkana uživo?
- To je bio užasno velik događaj u smislu javnog mnijenja i svi su htjeli vidjeti za koga se Ceca udaje. To je emitirao i CNN, pa nitko nije pitao Teda Turnera zašto su emitirali prilog o Cecinoj svadbi. Taj događaj je zanimao javnost, a ako ga je CNN prenio bez negativnog konteksta, zašto bi to bio negativan kontekst za bilo koji drugi medij. Prikaz događaja bez komentara je profesionalno novinarstvo, ali iz toga, naravno, isključujem kolumne.
• Svojedobno ste imali jako osobno osiguranje. Imate li ga i danas?
- Takva su vremena bila u Srbiji pa je bilo potpuno prirodno držati do svoje sigurnosti. To sam napravio tada, ali cijelu posadu od 60 ljudi sam zadržao do danas, iako su okolnosti mnogo bolje pa u Srbiji više nema potrebe za blindiranim autima i osiguranjem. No, kad sam postavio neke ljude, oni su imali obveze prema meni, a danas ja imam obveze prema njima.
• Pričalo se i o vašim vezama s tajnim službama.
- Na našem području specifično je da se u svakoj pojavi traži neki viši smisao. Čuo sam da sam pripadnik tajnih službi. Činjenica je da imam prijatelje po cijelom svijetu i da popijemo kavu kad se sretnemo, ali to je jedna od onih izmišljotina koju sam davno prestao demantirati. Moj konačni odgovor: ne pripadam niti jednoj tajnoj službi.
• Mislite li da su se te priče pojavile zbog vašeg naglog uspjeha? Koliko ste financijski ‘teški’?
- Procjene se temelje na ponudama koje dobivam i koje se zasnivaju na tome koliko bih dobio ako bih ikada prodavao to što imam, iako mi to ne pada na pamet. Stižu ponude koje se kreću od 700 milijuna do milijardu eura za vrijednost cijele grupe.
• S medijskog biznisa proširili ste se i na aviokompaniju. Kako je ona nastala?
- Moja aviokompanija danas ima pet aviona, od kojih su dva nova. Jedan će biti isporučen 2008., a drugi 2009. godine. Taj posljednji avion je generacijsko savršenstvo. Stoji oko 12,5 milijuna. Na početku nisam imao nikakvih ambicija za pokretanje aviokompanije, ali počelo je tako što nisam mogao regionalni biznis uspostaviti bez brzog prijevoznog sredstva jer svaki dan moram biti u drugom gradu.
Budući da sam letio gotovo svaki dan, morao sam imati i malu posadu pa smo došli na ideju da netko drugi leti kad ja ne letim kako bismo smanjili troškove. Poslije samo 15 dana više nisam mogao doći do svog aviona pa smo kupili drugi, ali ništa se nije promijenilo i danas moram svoje letove najaviti dva do tri dana ranije, tako da nemam niti jedan avion samo za sebe.
Tržište je imalo potrebu za tim. Kompanija se razvila sasvim prirodno, bez neke studije, i donosi dobru zaradu. No, sve moje kompanije razvijale su se na taj način. Nisam radio s biznis planom, pa s kreditom banke, nego su se svi projekti sami financirali: svi su se razvijali od fetusa.
• Imate medijsko carstvo, počeli ste graditi tvornice, filmske studije... Što još planirate i dokad?
- Sve bih, ali računao sam da bi mi za ostvarenje krajnjeg cilja trebalo 130 godina. Taj cilj nije ekonomska moć, nego nešto pozitivno zbog čega bi moje ime ostalo zapisano u povijesti. Uz djecu (ima ih četvero iz dva braka, op. a.), to je jedino što ostaje. Novac mi je omogućio da imam malo brži prijevoz i ljepšu odjeću, fan sam Prade, ali sve ostalo u mom životu je isto: i dalje volim pubove i klubove, a nerviraju me fancy restorani. I dalje volim pojesti hamburger na cesti.
Moj Filmski grad imat će 12 studija
• Filmski grad je jedan od vaših novih i većih projekata. O čemu je riječ?
- Filmski grad je smješten na više od 20 hektara, 20-ak kilometara od Beograda, na samoj autocesti Beograd - Zagreb pokraj naplatnih kućica. Taj grad bi trebao biti veći od svih studija koji su se nekad nalazili u bivšoj Jugoslaviji. Na tih 20 hektara bit će sagrađeno oko 40.000 četvornih metara studija i administrativnog prostora, odnosno 12 studija. S takvim kapacitetima nećemo imati konkurenciju u regiji.
• Postoje li već najave nekih projekata?
- Ne bih sad o naslovima, ali upravo sam u Rimu bio na razgovoru s grupom Cine citta u vezi s nekoliko projekata.
Ceca je sudjelovala u planiranju moje otmice
• Nekad je vaš odnos s Cecom bio prijateljski, a danas ste posvađani. Vjerujete li da je ona stvarno pomagala vašim mogućim otmičarima?
- Postoje naznake u tužiteljstvu da je bila jedna od onih koji su planirali moju otmicu i prema tim navodnima, ona ih je informirala gdje sam. Sve dok ne budem imao mogućnost doznati je li to istina, moj odnos s njom ostat će ovakav.
• Na Pink TV-u njezine se pjesme i dalje ne emitiraju?
- Ne. Pritom se postavlja pitanje imam li ja kao vlasnik medija pravo donositi odluke prema osobnom izboru, ali na mojoj televiziji nema ni Bacha, ni Mozarta, pa se nitko ne pita zašto je tako. Uređivačka politika može se definirati s obzirom na društvene okolnosti, makar nalikovale na privatne odluke
http://www.rtvpink.com/intervju/
Šta mislite,da li nam ima spasa od njegove najave da će uskoro napraviti srpski CNN?
Već su počele određene stvari preko SBB-a(a verovatno i preko drugih kablovskih mreža).Izbačena ja ''BalkanMedija'',a umesto nje ubačen ''Pink Music'',takođe ubačen je i ''Pink Kids''.Treba očekivati uskoro da umesto nekih filmskih programa gledamo ''Pink Movie'',pričalo se da je i Košava njegova.
