Prvo , drago mi je da se diskusija rasplamsala a voleo bih samo da i vise ljudi uzme ucesce u tome.
Sto se tice teme, moze se zakljuciti ovako, neko je to jako lepo rekao:
"Prednost naseg pisanja je sto imas informaciju kako se cita doticni. Prednost hrvatskog je sto te tera da budes prilagodjen novim tehnologijama."
Ja bih dodao da nije dobro sve svoditi na razliku srpskog i hrvatskog nacina pisanja. Onda se moze otici na teren koj nema nikakve veze sa lingvistikom, da ne kazem na politiku. A to necemo, barem ne ovom prilikom.
Sto je jos vaznije, taj sistem koji se upotrebljava u Hrvatskoj se upotrebljava i u velikoj vecini svih ostalih jezika pa tako mi ostadosmo i u ovom pogledu daleko od sveta i uobicajene prakse. Sve zato da bi neko znao kako se cita" Satisfaction". A taj neko je obicno neobrazovan, dakle mi se prilagodjavamo neobrazovanima i onima koji nece da uce umesto kao sav normalan svet, da se prilagodjavamo novim tehnologijama i onima koji zele da uce. Mislim da je to poenta price.
Kao jos jedan interesantan primer bih naveo da i Englezi imaju fonetsku transkripciju i pomocu nje pisu one reci koje ne znaju kako da procitaju. Ali se to nikada ne radi u pisanim tekstovima i javno, to je pomocni alat za naucnu upotrebu.
Dakle, snazno bih se zalozio da se i u nasem jeziku strane reci pisu u originalu, a ako nekome treba moze u zagradi i srpski izgovor. I tu ne vidim nikakve reazlike izmedju koriscenja cirilice i latinice. Setisfeksn je potpuno isto smesno napisano i cirilicom i latinicom.
Za cirilicu i latinicu se slazem - obzirom da se sustinski ne razlikuju, ne treba praviti razliku ni po ovom pitanju. Dosledno treba sprovesti pravilo, ma kakvo bilo.
Ono gore sam napisao i zbog toga da prepoznamo nameru kodifikatora knjizevnog jezika. Naime, u srpskom jeziku, cilj je bio da se mase opismene uvodjenjem jednostavnom nacina povezivanja glasova i znakova, sto je fenomenalna ideja (ne znam koliko je originalna, to bih voleo da neko pojasni).
No, to je baza. Ostaje nadgradnja
Da bi narod bio nesto vise od pismene mase, potrebno je uraditi malo vise od toga. Zato cenim ono sto vecina jezika ima, tj pisanje u originalu. Danas su se kriterijumi pismenosti promenili, pa je i elektronska pismenost neophodna. U tom smislu, pisanje u originalu je korisno.