Tema je EU-subvencija poljoprivrede, ne znam kakve veze s tim ima KAP...
Aluzija na CAP (Common Agricultural Policy - drugi naziv za EU subvencije) - žao mi je što nisi uhvatio/la, ali život teče dalje.
QUOTE
Zamolio sam te da prokomentarišeš taranin post jer je u njemu izneta realna pretpostavka da hranu nemaš odakle da uvezeš; dakle ono što se ovih dana događa u BiH i Hrvatskoj koje obično uvoze pšenicu iz Srbije, ali Srbija je zabranila izvoz iste... Biće izuzetno zanimljivo pratiti razvoj situacije.
Haha.. šta će biti zanimljivo? BiH i Hrvatska će da gladuju bez srpske šenice belice? Hajte molim vas...
QUOTE
Svaka ozbiljna država se itekako trudi da bude samodovoljna i nezavisna što se osnovne ishrane stanovništva tiče...
Jako, JAKO, JAKO opasan stav. Samodovoljnost države je gotovo nemoguća. One koje su se trudile samodovoljnosti i udarile u neizbežni zid stvarnosti, postale su frustrirane i krenule u razne ratove. Samodovoljnost države je, razvojem liberalizma, trgovačkog i kapitalističkog mentaliteta, transformisana u slobodu države i kompanija da trguju, pa su države postale zavisne jedna u odnosu na drugu i sve u odnosu na tu veliku zajednicu. To je najsnažniji garant mira u takvim državama.
QUOTE
U SAD (koje su recimo prilično ozbiljna država), subvencije za proizvodnju recimo šećerne repe su izuzetno visoke. Zašto? Pa zato što je proizvodnja skupa, a prinosi niski i šećer dobijen iz repe na tržištu nema šanse pored šećera koji se dobija iz trske, a uvozi iz indokine i karipskih država. Zato takva proizvodnja mora da se subvencioniše. Na moje pitanje zašto šećer jednostavno ne uvoze i ne batale proizvodnju repe čovek iz USDA (ministarstva poljoprivrede) objasnio mi je da minimum 50% šećera mora biti iz domaće proizvodnje, jer ukoliko bi se oslonili isključivo na uvoz, bili bi ranjivi - u takvim državama proizvodnja može da podbaci pa da USA nemaju šećera, a dovoljno je i to što su tako ranjivi - podložni ucenama i neko drugi bi diktirao cenu robe u USA, a to je nedopustivo, bar kad je u pitanju hrana. To je rezon ozbiljne države.
I SSSR je bila ozbiljna država do pada Zida, pa me niko neće sprečiti da je kritikujem. Ozbiljne države prave greške. Sve države su prepune mana. Jedino kroz kritiku tih mana i popravku onoga što se moglo/može popraviti, čovek je doživljavao progres.
Kad već pominješ američki slučaj - SAD su toliko 'paranoične' glede svoje 'ugroženosti' u raznim oblastima, da sam ja siguran da ceo kongresni odsek za šećer zajedno sa nadležnim undersekretarijem i 'čovekom iz USDA', ima, da se tako izrazim, sladak zub...
Da prevedem za metaphore-challenged readers: Plaća ih šećerna industrija, jedna od najkoncentrisanijih... da budu tako 'ugroženi' na pomen, usudio bih se reći, boljeg šećera iz šećerne trske.
Uzgred, ako bi Chubby States of America gladovao zbog nedostatka starch ishrane, ne znam kome bi to istinsku štetu donelo... Tim povodom, valjalo bi pogledati šta kažu 'Food adminsitration eksperti'.
QUOTE
Takvim rezonima se vodi i EU. EU sebi ne može dozvoliti da joj cenu bilo čega što služi za osnovnu ishranu stanovništva diktira neko drugi, niti sme dozvoliti nestašicu takvog proizvoda. Zato se takvi proizvodi nazivaju strateškim i u njihovu se proizvodnju ulaže bez obzira na gubitke ili neisplativost i nikakav KAP s tim nema nikakve veze.
"Diktira neko drugi" je poprilično čest rezon... Evo, cenu nafte diktira neko drugi.. cenu procesora diktira neko drugi, cenu poljoprivrednih proizvoda diktira poljoprivredni kartel Francuske i Nemačke (a EU je poslednji put kad sam gledao bila malo veća od te dve zemlje), cenu gasa diktira neko drugi, cenu uranijuma diktira neko drugi, većinu novih lekova (non-generic) diktira neko drugi, cenu vitamina diktira neko drugi... pa opet EU živi.
Teško, jako teško bi me neko mogao ubediti da je spoljni kartel jadnih afričkih, kineskih ili indijskih proizvođača hrane jači ili opasniji od francuskog.
QUOTE
KAP-a nema ni u Švajcarskoj, pa ipak Švajcarska ulaže grdna sredstva u naoružanje i opremu svoje armije, mada su šanse da Švajcarska s nekim zarati ni teoretske. Zašto onda Švajcarci koji su inače pametni ljudi bacaju pare na nešto što im uopšte ne treba, ostaće misterija za svakog neoliberalnog ekonomistu...
Švajcarci imaju razloga da ulažu u naoružanje, ili nemaju, ali samo oni će plaćati tu grešku. Isto to treba da postoji i kod poljoprivrede - svaki poljoprivrednih će sejati i žeti svoju grešku ili pametnu odluku. O Švajcarskoj možemo otvoriti posebnu temu, ima tu dosta da se kaže a analogija je promašena i još jednom - nemoj mi davati glupe primere. Engleska je ozbiljna zemlja pa ima monarhiju sa desetak titula i oko 50 etikecija za različite funkcije pa ne vidim da to usvajaju ostale 'ozbiljne' zemlje. Japan je ozbiljna zemlja pa EU opet ne organizuje prvenstvo u sumo rvanju.
QUOTE
Tvoj rezon "zar ne bi bilo logično sa uvozom..." slede i šeprtlje zadužene za poljoprivredu u sprdnjama od država koje će ako se uozbilje jednog dana možda i steći pravo da se nazovu banana republikama, kakve su recimo Srbija, Hrvatska ili BiH... Ok, Srbiji se zbog niske cene pšenice ne isplati da istu proizvodi, jeftinije je da je uveze. A šta će izvoziti? Naftu, kompjutere, mobilne telefone, mlazne avione? Yuga, tog kompetativnog temperamentnog štedišu?
Znaš, ovo tvoje gledanje je prosto. Da je spoljnotrgovinski bilans kriterijum uspeha neke nacije, mnoge banana države bile bi uspešne a USA recimo neuspešna. Ali nije.
Šta će Srbija izvoziti ne znam. Ali ako je pametna, dopustiće ljudskim resursima da se prepušteni svojoj inicijativi specijalizuju u određenoj oblasti. Da li će to biti izgrandnja marsovačkih zemunica, destilacija planktona iz Panonskog mora, Teslino oružje ili softver za slepe miševe, to ja ne znam. Baš zato što ne znam, ne usuđujem se da lupetam gde bi Srbija trebalo da se specijalizuje.
QUOTE
Znaš, veličanstvo tržište deluje na prvi pogled prosto. Kupi jeftino a prodaj skupo.
Ponovo, ekonomska logika osamnaestog veka.. hajde me lepo preskoči pa kad ubodeš nešto pametnije da se uključim. Ovo što si ti rekao je trgovina, a ne tržište.
QUOTE
Zna to i svaki sakupljač sekundarnih sirovina (ciga na taljigama) koji na slobodnom tržištu (buvljaku) formira cene na bazi ponude i tražnje, te tako pomenute sekundarne sirovine konvertuje u valutu i kupuje pogonsko gorivo (seno, slama) ili potkovice (dodatna oprema) ili štedi za nove taljige (amortizacija)... To na buvljaku šljaka kao u teoriji o slobodnom tržištu. Ali, mutne su vode svetskog kapitala...
'Mutne su vode svetskog kapitala'. OK. Hajde lepo počni da skupljaš svoje misli i umesto 100% ovde, istovaruj naredne nedelje 10% na papir. Pa one tamo nedelje 20% i sve tako.