Da li ste čuli za BOOKCROSSING?
Kada je Erik Žuanest ostavio svoju knjigu na mostu iza pariske katedrale Notr Dam, nije ni očekivao da će se ona pojaviti u jednoj dalekoj ruskoj republici. Međutim, ovaj primer na najbolji način opisuje globalizaciju jednog kluba koji je pre nekoliko godina počeo u SAD, a ubrzo se raširio po celom svetu.
Osnivači "BOOKCROSSING.com" internet kluba ga opisuju kao virus, uz poruku: Ako volite knjigu - oslobodite je! Učlanjenje je besplatno, a ljubitelji literature, koji putuju, ostavljaju knjige koje, zatim, kreću na svoje putešestvije.
Koncept je baziran na sistemu: pročitaj-registruj-oslobodi. Učesnici obeleže knjigu posebnim brojem na unutrašnjosti korica, i napišu veb-adresu
http://www.bookcrossing.com, a onda ostave knjigu uz instrukciju kako je naći na internetu. Kada je neko pronađe, i prijavi je na netu, odmah se šalje elektronsko pismo onome ko ju je ostavio.
Deo celog uzbuđenja se sastoji u tome da se vidi koliko će neka knjiga daleko otputovati. U slučaju Žuanesta, njegova knjiga je prvo završila u Ulan Batoru, prestonici Mongolije, da bi se potom pojavila u ruskoj republici Burjatiji.
Ovaj sistem "delimično" funkcioniše. Oko 25 odsto ostavljenih knjiga na javnim mestima bude pronađeno i kasnije evidentirano na netu. Klub, koji je osnovan 2001. godine (sajt je napravio američki softveraš Ron Hornbejker, koji sada ima 39 godina) ima 400.000 članova u 120 zemalja. Najviše članova ima van SAD, mada na nju otpada 46 odsto članstva, a najveću većinu čine zaljubljenici u knjigu iz Britanije, Kanade, Nemačke, Španije, Italije i Francuske (čiji se članovi iz Pariza sastaju jednom mesečno u jednom kafeu).