Andrija Maurović (Muo u Boki kotorskoj, 29. ožujka, 1901. – Zagreb, 2. rujna 1981.),

Obitelj Maurović se nakon kratkog boravka u Krakovu seli u Dubrovnik gdje Andrija pohađa gimnaziju. U školi se ne ističe akademskim uspjehom, ali ubrzo je opažena njegova nadarenost za crtanje. Po savjetu Iva Vojnovića upisuje se na Likovnu akademiju u Zagrebu, gdje zarađuje za život izradom ilustracija za plakate, časopise i knjige (osobito za nakladu St. Kugli). Onodobna pravila akademije branila su studentima takav rad pa Andrija ubrzo dolazi u sukob s upravom, a nešto kasnije, iako je bio među najboljim studentima crteža, napušta studij i potpuno se posvećuje ilustratorskom radu, najviše u novinama i časopisima Jutarnji list, Novosti, Koprive, Ženski svijet i Kulisa.
Prvi mu je strip, Vjerenica mača, objavljen 1935., a u sljedeće dvije godine pojavit će se velik broj Maurovićevih stripova, među kojima su:
1960. Kišova zagonetka
1960/61. Biser zla
1962/63. Čuvaj se senjske ruke
Podzemna carica
Ljubavnica s Marsa
Trojica u mraku
Sedma žrtva
Kugina jahta
Gospodar zlatnih bregova
Sablast zelenih močvara
Ognjem i mačem
Zlatarevo zlato
Na oblikovanje i dramaturgiju nekih Maurovićevih stripova utjecali su i tada popularni westerni. Stvorio je galeriju likova koji će se, što je inače rijetko za Maurovića, ponavljati u nekoliko stripova: tajanstvenog pravednika Crnog Jahača, pjesnika lutalicu Tajanstvenu Smrt i simpatičnog tvrdoglavog starca Starog Mačka.
U doba NDH Maurović surađuje u Zabavniku braće Neugebauer i Marcela Čuklija, gdje se, između ostalog, posvećuje i nacionalnoj tematici pa su tako među njegovim djelima i:
Seoba Hrvata
Ahura mazda
Grob u prašumi
Braća Seljan
Knez Radoslav
Tomislav
Zlatni otok (nastavio Walter Neugebauer nakon Maurovićevog odlaska u Partizane)
Nakon rata, u Jugoslaviji strip biva kratkotrajno zabranjen kao "kapitalistička tvorevina koja kvari mladež", ali već 1951. Maurović ponovno crta u omladinskim listovima Horizont i Horizontov zabavnik, pa se tako pojavljuju:
Meksikanac
Opsada Zadra
Tri dječaka
Jahači rumene kadulje
Od 1955. surađuje u novopokrenutom Plavom Vjesniku gdje objavljuje Hajdučku pjesmu, a početkom šezdesetih i veći broj stripova u boji: Biser zla, Djevojka sa Sijere, Uglomi gospodar pećina, Rankov odred i adaptaciju Šenoine Čuvaj se senjske ruke.
Među Maurovićeve adaptacije književnih klasika spada i Grička vještica, scenaristička suradnja s Walterom Neugebauerom, objavljena u nastavcima u Večernjem listu krajem pedesetih.
Posljednjih godina života Maurović napušta klasični strip i posvećuje se biblijsko-erotskim motivima.