Kad je glavni junak grad
#1
Posted 23 May 2007 - 22:33
Glavna junakinja, poznih godina, dolazi u Veneciju sa deklarativnim ciljem da se odmori, a zapravo pokusava da pronadje smisao svog usamljenickog i usedelickog zivota. Svidelo mi se sto Venecija nije opisana kao shinny happy place - vec sumorna i pokisla, vecito pod aqua alta, ali sa neobjasnjivom energijom koja izbija iz zidova zahvacenih zabokrecinom. Gdjica Garnet se sunja po zabacenim venecijanskim trgovima i polako stice prijatelje, a jedna rekonstrukcija i andjeo iz naslova joj pomazu da umesto u sumrak zakoraci u svitanje svog novootrivenog zivota... Da ne padnem u patetiku (a vec gacam po plicaku) - knjiga je sve, samo ne bedeker, opet neizostavno stivo za svakoga ko preispituje smisao svog bivstvovanja na planeti i mozda voli ovaj neobicni grad.
Naravno da su o Veneciji napisane i bolje i mastovitije, svakako kapitalnije knjige. Ali ova zauzima specijalno mesto u mojoj biblioteci i na vrhu je no - no liste "aj' mi daj da citam, pliz"
U sledecem nastavku: Rim - Hrana ljubavi
(a u medjuvremenu, vasi gradovi u glavnoj ulozi)
#2
Posted 24 May 2007 - 00:51
Cervantes, Numancia
Lope de Vega, Fuente Ovejuna
#3
Posted 24 May 2007 - 00:55
#4
Posted 24 May 2007 - 08:17
Mnogo je knjiga napisano o srpskoj prestonici, ali samo u ovoj cete saznati:
- da mozda zivite na rimskom groblju
- gde cete u gradu biti posluzeni na autenticnom nadgrobnom spomeniku rimskog vojnika
- koji akvadukt prolazi cak do Velikog mokrog luka, i kako je otkriven zahvaljujuci jednom fici
- sta je Gestapo radio u pecinama pod Tasmajdanom
- ispred kog popularnog kluba je najstarija cesma u gradu....
Zahvaljujuci enrtuzijazmu jednog novinara, profesora civilne zastite i speleologa, Beograd je verovatno dobio jednu od najlepsih knjiga ikad posvecenih svojoj burnoj istoriji, zacinjenu urbanim legendama i anegdotama koje su pratile visegodisnje istrazivanje BG podzemlja.
Ne znam da li je ikad prevedena na engleski, ali da jeste, verovatno bi bila jedan od najboljih poklona za strance koji dolaze u posetu bgd-u
Izdanje Sluzbenog lista, svaki tiraz se uredno rasproda, i svaki naredni je izmenjen i dopunjen novim fotografijama i pricama.
Must have, must read.
Edited by apotekarica, 24 May 2007 - 15:59.
#5
Posted 24 May 2007 - 08:34
#6
Posted 24 May 2007 - 09:29
Nije mi tu knjiga da bacim koji citat, ali tu se može govoriti o gradu kao glavnom junaku.
Isti autor se na sličan način pozabavio i Avinjonom.
Uskoro bi trebalo da se u knjižarama pojave "Milenijumski obrisi Kaira" od Gajtanija.
E sad, ima dela koja i u naslovu sadrže ime grada, a on ipak nije glavni junak, iako se jasno ističe. Tj. moj lični utisak je takav koji ne mora da bude, a najčešće i nije objektivan. Možda mi je Roman o Londonu takav. Pada mi na pamet i Samarkand. (Ah kad se postavi ovako nesvakidašnji parametar i ove dve knjige se izgleda mogu povezati )
Edited by Lucy Van Pelt, 24 May 2007 - 09:30.
#7
Posted 24 May 2007 - 09:34
Autor (kako se ono zvaše, mhm, Darrel, Deryl, hm, mmmh...) je navodno proveo neko vrijeme u diplomatskoj službi u Bgdu, pravio izlete po Srbiji i opijao se rakijom šljivovicom sa seljacima. Je li napisao nešto o tome?
#8
Posted 24 May 2007 - 09:47
#9
Posted 24 May 2007 - 09:50
"I want to give a picture of Dublin so complete that if the city one day suddenly disappeared from the earth it could be reconstructed out of my book," James Joyce told his friend the artist Frank Budgen as he was laboring on his epic novel Ulysses in Zurich.
#10
Posted 24 May 2007 - 13:30
U ovom jedinstvenom romanu, koji slavi pobedu života nad malignim zamkama politike u Severnoj Irskoj, stapaju se komedija i tragedija, realizam i apsurd, surovost i nežnost.
Sve priče govore o ljubavi - tako glasi prva rečenica Ulice Eureka. Nema sumnje da je glavna tema ovog romana ljubav, ili tačnije ljubavi - erotska, prijateljska, majčinska, sinovlja, i ne na poslednjem mestu, ljubav prema podeljenom Belfastu i njegovim ranjivim žiteljima. Zato je jedan kritičar primetio da je Ulica Eureka spomenik Belfastu kao što je Džojsov Uliks spomenik Dablinu.
drugi dodatak: SKOLICE. daleko od toga da je grad tu glavni junak, ali meni su skolice uvek direktna asocijacija na pariz.
#11
Posted 24 May 2007 - 14:52
A city is a collection of lives and buildings, and it has identity and personality. Cities exist in location, and in time.
There are good cities -- the ones that welcome you, that seem to care about you, that seem pleased you're in them. There are indifferent cities -- the ones that honestly don't care if you're there or not; cities with their own agendas, the ones that ignore people. There are cities gone bad, and there are places in otherwise healthy cities as rotten and maggoty as windfall apples. There are even cities that seem lost -- some, lacking a centre, feel like they would be happier being elsewhere, somewhere smaller, somewhere easier to understand.
Some cities spread, like cancers or B-movie slime monsters, devouring all in their way, absorbing towns and villages, swallowing boroughs and hamlets, transmuting into boundless conurbations. Other cities shrink -- once prosperous areas empty and fail: buildings empty, windows are boarded up, people leave, and sometimes they cannot even tell you why.
Occasionally I idle time away by wondering what cities would be like, were they people. Manhattan is, in my head, fast-talking, untrusting, well-dressed but unshaven. London is huge and confused. Paris is elegant and attractive, older than she looks. San Francisco is crazy, but harmless, and very friendly.
It's a foolish game: cities aren't people.
Cities exist in location, and they exist in time. Cities accumulate their personalities as time goes by. Manhattan remembers when it was unfashionable farmland. Athens remembers the days when there were those who considered themselves Athenians. There are cities that remember being villages. Other cities -- currently bland, devoid of personality -- are prepared to wait until they have history. Few cities are proud: they know that it's all too often a happy accident, a mere geographical fluke that they exist at all -- a wide harbour, a mountain pass, the confluence of two rivers.
At present, cities stay where they are.
For now cities sleep.
But there are rumblings. Things change. And what if, tomorrow, cities woke, and went walking? If Tokyo engulfed your town? If Vienna came striding over the hill toward you? If the city you inhabit today just upped and left, and you woke tomorrow wrapped in a thin blanket on an empty plain, where Detroit once stood, or Sydney, or Moscow?
Don't ever take a city for granted.
After all, it is bigger than you are; it is older; and it has learned how to wait...
Nesto laganije: Esej Gaimana u kome gradovi preuzimaju glavnu ulogu. Sklon sam da Beograd vidim u "indifferent" kategoriji.
#12
Posted 24 May 2007 - 19:38
Sve dok nisam procitala Hranu Ljubavi (Entoni Kapela, izdanje Alnari).
Koja je na K4 sadrzala sve gore pobrojane prideve. I da stvar bude gora, zaplet je Siranovski - zgodan momak koristi kulinarske vestine svog manje zgodnog, stidljivog druga da osvoji devojku. Zvuci bzvz. Slazem se. Samo do onog trenutka do kad se upustite u citanje jedne od najzabavnijih i najseksi knjiga u kojoj je glavni junak grad Rim u svoj svojoj raskosi, ukusima, mirisima, pricama i legendama sa aromom espressa ristretta (taman koliko vam i treba da 'progutate' Hranu ljubavi). Pored starinskih rimskih recepata, saznacete svasta nesto o vecnom gradu, legendarnom Karavadju, prijateljstvu, ljubavi i dekadentnim uzivanjima za sva cula.
#13
Posted 24 May 2007 - 19:43
Edited by brax, 24 May 2007 - 19:44.
#14
Posted 25 May 2007 - 09:12
#15
Posted 25 May 2007 - 12:19
glavni junak su ulice Beograda kojima Njegovan seta u junu '68 ne znajuci da je rat zavrsen.
meni mozda najdraza Pekiceva knjiga /mada ih nisam sve procitao/
Edited by 3opge, 25 May 2007 - 12:25.