Jedna moja mladja rodjaka koja je dosla iz Kanade u sedmom razredu se u osmom cudila kako tako kasno deca uce kosti i misice, i kako uce srpske nazive. Mislila je da je glupo da se uci na srpskom (tipa: ramenjaca, bedrenjaca) kad je smislenije znati latinske, i da je glupo raditi to tako kasno u skolovanju. Ispostavilo se i da ih ona zna jako dobro, a svi su se nesto mucili da to nauce. Naime, u Kanadi su to radili u cetvrtom osnovne (to bi po uzrastu bio nas treci). Nastavnik bi podigao jedno dete na stolicu, rekao - sad radimo kosti - pokazivao delove tela, druga deca bi odgovarala koja kost je u tom delu tela (na latinskom), i prvom detetu koje da tacan odgovor ovaj bi bacio bombonicu. I tako dovoljno puta, i deca su dobro naucila. Po ovom gornjem kriterijumu to bi moglo da ispadne iz kurikuluma kod nas, a da se koristio 'kanadski metod', ne bi.
i ja sam anatomiju ucila u cetvrtom osnovne u beogradu. i najveci deo anatomije koje se i sad secam sam tada naucila. (nije bilo bombona )
posle smo to ucili ponovo, sa mozda malo vise detalja u osmom, ali nastavnica biologije nije mogla da odrzi red u ucionici ni toliko da se cuje sta predaje, tako da od nje nista nisam naucila.
edit: i jos je uciteljica jedva nekako donosila model lljudskog skeleta iz prizemlja na drugi sprat
inace mislim da je kod nas bio sistem "koncentricnih krugova" ili "uzzlazne spirale" ili kako se vec to zvalo. taj sistem je podrazumevao da mnoge stvari cujes vise puta, svaki put sa malo vise detalja, tokom skolovanja. i to je super sistem, po mom misljenju. ja i sada, na postdiplomskim, slusam neke predmete po vise puta od razlicitih profesora, i svaki put nesto naucim.
mala ograda: ovaj nacin ucenja je ok samo pod uslovom da samo gradivo uopste ima smisla uciti, dakle ne zelim da me vise puta u zivotu smaraju sa statistickim podacima, rudnicima i svakom hebenom carkom koja je ikad izbila na balkanu.
Edited by mizar, 26 May 2007 - 19:18.